Kristalne lubanje

KRISTALNE LUBANJE

Kristalna lubanja iz Lubaantum-a



Istrazivac Mike Mitchell-Hedges je 1927. rasciscavao vrh jednog od hramova u gradu
Maja Lubaantum-u (Belize). Njegova usvojena sedamnaestogodisnja kcerka Anna, koja
mu je pravila drustvo, je iznenada primijetila kako nesto svjetluca. Ispod prasine je
izvukla lijepo izvajanu kristalnu lobanju, ciji je vilica nedostajala. Tri mjeseca kasnije,
pronasla je i vilicu desetak metara daleko od lubanje.

Lobanja je napravljena od jednog, neobicno velikog, bloka prozirnog kvarcnog kristala.
Visoka je 13 cm, dugacka 18 cm, a siroka 13 cm. Teska je oko 5 kg. Po velicini odgovara
manjoj ljudskoj lubanji sa perfektno uradjenim detaljima. Nema kruznog izbocenja, sto
znaci da je rijec o imitaciji zenske lubanje.

Ubrzo je lubanja postala najcuveniji i najmisteriozniji komad drevnog kristala ikada
pronadjen.

Kristalna lubanja Maja, Lubaantum, Belize

Kristalnu lubanju prate i kontroverze. Razliciti autori osporavaju da je Mitchell-Hedges
(1882-1959) uopce vodio svoju kcer u Lubaantum. Zamjeraju mu da svoje “otkrice” nije
ni pominjao sve do 1943. I, na koncu, tvrde da je on zapravo lubanju kupio na aukciji
londonskoj Sotheby-ja 1943. godine. Osporavaju tvrdnje Mitchell-Hedges-a da je lobanja
napravljena u doba Atlantide i onda prenesena Majama. Zamjeraju Anni da je nastavila
ocevim “dezinformacijama”: ona tvrdi da je lobanja vanzemaljskog porijekla i da je bila
na Atlantidi prije nego sto je prebacena u Belize. Skeptici tvrde da je lobanja napravljena
u Njemackoj prije 150 godina po uzoru na Aztecke.

Ali, sve ove tvrdnje, kao sto cemo vidjeti, ne opovrgavaju jedinstvena svojstva kristalne
lubanje.

Nazalost, ne postoji moderna tehnologija koja moze utvrditi starost kvarcnog kristala pa
tako ni kristalnih lubanja. Jedino se mozemo osloniti na godine kada se pojedine kristalne
lubanje prvi put pojavljuju u javnosti. Sto stariji datum, recimo XVIII ili XIX stoljece, to
je i veca mogucnost da se radi o produktima antickih majstora ili nama nepoznate
tehnologije.

Kratkotrajna francuska okupacija Meksika tokom 1860-ih omogucila je da “istrazivaci” i
trgovci dodju do kristalnih lubanja koje su, zatim, prodavali evropskim muzejima. Pariski
Musee de l’homme (1878.) i londonski Museum of Man (1898.) su kao glavne izlozbene
modele imali prozirne kristalne lubanje cije je porijeklo nedvojbeno iz gradova Maja.

Pariska lubanja je i danas izlozena javnosti u Trocadero muzeju u Parizu. Visoko-polirani
kvarcni kristal izaziva divljenje. U muzejskoj brosuri se nagadja da je lubanja
predstavljala Azteckog boga smrti Mictlantccuhtli-ja. Ne spominje se kako je muzej
dosao do ovog eksponata, ali se pretpostavlja da je dio “Maksimilijanove kolekcije”.
Dakle, iz doba francuske vladavine Meksikom. Lubanja je naglaseno izduzena.

Britanska kristalna lubanja trenutno nije izlozena pogledima posjetilaca. Medjutim,
dostupne slike jasno pokazuju slicnost sa lubanjom Mitchell-Hedges-a. Jedina razlika je
sto je ova u jednom komadu. Materijal je takodje prozirni kvarcni kristal. Samo je jedan
naucni clanak objavljen o ovoj lubanji i to jos 1936. pod pokroviteljstvom Kraljevskog
Antropoloskog instituta.

Pronadjene izduzene lubanje su karakteristicne za hijeroglife Maja (na primjer moje
fotografije glifa iz honduraskog Copan-a); isto tako ove lubanje se srecu i u Peruu te
drevnom Egiptu (bog Ptah). Stura objasnjenja uz njih govore o bogovima odnosno
vanzemaljcima sa superiornim misaonim karakteristikama. Spiritualna ucenja Maja
govore o bicima koja su razumjela visu svijest i vladala mentalnim znanjima telepatije,
telekineze i teleportacije.

Izduzene lubanje pronadjene na Yucatanu, Meksiko

Jos jedna kristalna lubanja privlaci paznju javnosti. Vlasnici su moji sugradjani: JoAnn i
Carl Parks iz Houston-a. Oni su lubanju kupili od bioenergeticara sa Tibeta, Norbu Chen-
a. Po njegovom priznanju, porijeklo lubanje su djungle Guatemale.

Veze Maja sa misterioznim lubanjama se tu ne zavrsavaju. Nick Nocerino je 1979. dosao
u kratkotrajni posjed prozirne kristalne lubanje ciji je vlasnik svestenik Maja. On je bio
ovlasten da je proda po visokoj cijeni da bi nabavio hranu za svoje mjestane (!?) Lubanja
nije kupljena, ali je pomno testirana: zvucnom frekvencijom, osiclirajucom opremom,
psihometrijom, obojenim svijetlima, magnetima, zvukovima itd. Zakljucak: rijec je o
perfektnom primjeru kristalne tehnologije.

I, na koncu, agent jednog drugog svestenika Maja je 1982. ponudio lubanju od ametista
(ljubicastog kvarca) na prodaju u SAD. Te godine nije prodata. I, onda je, 1998. lubanja
ponovo izronila na povrsinu trazeci kupca “teskog” milion dolara. Ponovo bez uspjeha.

Vratimo se tamo gdje je sve pocelo.

Nakon smrti Mitchell-Hedges-a, umjetnicki restaurator Frank Dorland je dobio dozvolu
(1970.) da testira cuvenu kristalnu lubanju u laboratoriji Hewlett-Packard-a (Santa Clara,
California).

Ovi testovi su pokazali niz anomalija.

Lubanja je potopljena u benzil-alkohol sa zrakom svjetlosti koja je prolazila kroz nju.
Uoceno je da lubanja i vilica poticu od istog kristalnog bloka. Ono sto je zaprepastilo
laborante bila je cinjenica da su i lubanja i vilica izradjene sa nepostovanjem prirodne
kristalne. U modernoj kristalografiji je, naime, prva procedura da se odredi kristalna os da
bi se sprijecilo pucanje kristala tokom procesa obrade. U slucaju kristalne lubanje Maja
kao da su njeni kreatori raspolagali takvom tehnologijom da ih nije brinula mogucnost da
kristalni blok moze da pukne.

Nepoznati umjetnik nije koristio metalne alate. Mikroskopska analiza nije pokazala ni
najmanje znakove ogrebotina na kristalu koji bi mogli nastati upotrebom takvih alata.
Naravno, dodatni je problem cvrstoca kristala (Moh faktor 7) zbog koje ni vecina
modernih alata ne moze zagrebati povrsinu kristala.

Iz danasnje perspektive, jedini nacin na koji je kristal obradjen bio bi slijedeci: prvo je
oblikovana gruba forma lubanje uz koristenje dijamantskog alata. Zatim je fina obrada i
poliranje izvrseno uz mnogobrojne aplikacije tekucina i kristalnog pijeska. Uz upotrebu
te tehnologije bilo bi potrebno 300 godina kontinuiranog rada da se napravi tako
perfektna kristalna lubanja.

Zdrav razum nam govori da je istina negdje drugo. Ili su drevni narodi raspolagali nama
nepoznatom naprednijom tehnologijom, ili je kristalna lubanja nastala kao kreacija
posjetioca iz svemira. Ili, kombinacijom ova dva rjesenja.

Engima ne zavrsava sa procesom izradom lubanje.

Od jagodicne kosti prema ivicama lubanje formirani su kristalni lukovi koji su odvojeni
od same lobanje. Ovi lukovi imaju funkciju svjetlosnih cijevi koji koriste principe
moderne optike… i prenose svijetlo od baze lubanje do ocnih duplji.

Ocne duplje su minajaturne konkavne lece koje takodje prenose svjetlo iz izvora prema
gornjoj strani lubanje. I, na koncu, u unutrasnjosti lubanje je vrpcana prizma i maleni
svjetlosni tuneli koji omogucavaju da predmeti ispod lubanje bivaju osvijetljeni i uvecani.

Richard Garvin, autor knjige o kristalnoj lubanji, vjeruje da je ona bila dizajnirana da
stoji iznad svjetlosne zrake. (Richard Garvin, “The Chrystal Skull”, 1973) Razliciti
svjetlosni transferi i efekti prizme bi dovodili do osvjetljenja citave lubanje i ocnih duplji.

Frank Dorland je izvodio svjetlosne eksperimente i biljezio da se lubanja “zapali
svijetloscu kao da je na vatri”. (Frank Dorland, “Chrystal Healing: The Next Step”).

Vec smo rekli da je lubanja napravljenja iz dva dijela. Vilice savrseno pristaju uz glavu
za koju se zakace sa dva udubljenja. Ona omogucavaju vilicama da se otvaraju i
zatvaraju. Sama lubanja ima dvije male rupice sa strana koje su vjerovatno sluzile da se
lubanja pricvrsti u mjestu. U perfektno mirnim uslovima lubanja bi ostajala nepokretna.
Mali vjetric bi, na primjer, dovodio do ispadanja iz balansa i pomicanja naprijed-nazad. U
tim trenucima bi se vilice otvarale i zatvarale kao kontra-balans. Stvarao bi se vizuelni
efekat da se nalazimo ispred “zive” lubanje koja govori (otvara-zatvara usta) i artikulira
(klimanje glavom gore-dolje, naprijed-nazad).

Koja je onda bila svrha ove kristalne lubanje? Da bude inteligentna igracka? Ili nesto
vise?

Mnogi posmatraci su primjecivali da lubanja mijenja boje. Nekada se frontalna kost
zamagli i izgleda kao bijeli pamuk; u drugim trenucima je perfektno providna. Ponekad
se formiraju tamne tacke prvo na desnoj strani da bi ubrzo zatamnile citavu lubanju.
Zatim se tacke povlace i misteriozno nestaju.

Posmatraci bi prijavljivali da se desavaju cudne stvari u ocnim dupljama. Vidjeli bi scene
gradjevinskih objekata, iako je lubanja imala crnu pozadinu. Zabiljezeni su slacajevi da
se cuje zvuk zvona koji dolazi iz dubine lubanje…

Bazirano na dosadasnjim iskustvima i efektima koji lubanja ima na svoju okolinu moze
se zakljuciti da ona utjece na svih pet fizickih cula. Mijenja boju i svijetlo, emitira miris,
kreira zvuk, daje senzacije toplote i hladnoce onima koji je dodirnu (mada je lubanja
uvijek na istoj sobnoj temperaturi). Cak je i proizvela osjecaj zedji i ukusa kod nekih
posjetilaca.

Dorland je misljenja da je rijec o fenomenu u kome kristal stimulira nepoznate dijelove
mozga otvarajuci psihicka vrata. On zakljucuje: “Kristal kontinuirano emitira elektricne
radio valove. S obzirom da mozak radi istu stvar, oni medjusobno komuniciraju.” On je
uocio da se ciklicna dogadjanja u lubanji mogu povezati sa polozajima Sunca, mjeseca i
planeta na nebu.

Sugestije niza drugih istrazivaca su takodje intelektualno izazovne.

Marianne Zezelic tvrdi da lubanja “…stimulira i pojacava psihicke sposobnosti. Kristal
sluzi kao akumulator zemaljskog magnetizma. Fokusirajuci se na kristalnu lubanju, oci
uspostavljaju harmonicnu relaciju i stimuliraju magnetizam prikupljen u tom podrucju
mozga poznatom kao cerebelum.” Na taj nacin cerebelum postaje rezervoar magnetizma
koji utjece na kvalitet magnetnog protoka kroz nase oci. Uspostavlja se nesmetani protok
magnetizma izmedju kristalne lubanje i posmatraca. Kolicina energije koja ulazi u mozak
se povecava; nadrazuju se magnetni polovi mozga koji se nalaze tacno iznad ociju. I
slijedeca stvar koja se desava su psihicki i parapsiholoski fenomeni.

Ostajuci na istom tragu, Tom Bearden, americki ekspert u polju psihotronickih studija,
vjeruje da kristalna lubanja u rukama iskusne osobe, moze postati instrument lijecenja.
Frekvencija kristalne lubanje se moze prilagodjavati frekvenciji uma i tijela pacijenta…
cime se pojacava blagotvorna energija… ciji se utjecaj moze prvo uociti na auri pacijenta.
U ovom slucaju kristalna lubanja ima svrhu pojacala i prijenosnika psihicke energije i
zemaljskih energetskih sila.

Kada se sumiraju dosada prikupljena znanja o kristalnoj lubanji Maja ne cudi da eksperti
kao Frank Dorland tvrde da je “…bukvalno nemoguce da se danas, sa nasim nivoom
tehnologije, duplicira nesto kao kristalna lubanja.”

Ili, kako bi jedan od kristalograficara iz laboratorije Hewlett-Packard-a rekao: ”…ova
prokleta stvar jednostavno ne bi trebala da postoji!”

Ali, eto, ona postoji. Uprkos tome sto ne mozemo objasniti tehnologiju kojom je
napravljena. Niti mozemo do kraja razluciti svrhu kojoj je sluzila.

Jedino sto znamo je da su se Maje sluzile njima. I da su bile perfektne.


Izvor, Alternativna historija, tom V, Kozmička misija Maja

13 lubanja



Legenda modernog doba tvrdi da postoje 13 takvih lubanja širom svijeta, od kojih je 5 navodno pronađeno.
Imaju mistične moći i antičkog su porijekla. Ove tvrdnje još nisu dokazane. Ljudi koji vjeruju u psihičke moći lubanja tvrde da su lubanje centar psihičke moći i da poboljšavaju/podižu raspoloženje i život u cjelini, kod osoba koje ih samo drže u rukama.
Iscjeljujuće i nadnaravne moći lubanja nikada nisu znanstveno dokazane. Moderna znanost nije pronašla nikakve fenomene koje bi mogla povezati sa lubanjama.

Izvor, Wikipedia

Na ovu temu sam na drugom mjesu već odgovorila ovako:

Nekad sam mislila da je zurenje u kristalnu kuglu obična zafrkancija ili fora na koju padaju lakoumni klijenti baba vračara. No kasnije sam čitala o metodi zurenja u kristalnu kuglu, čak su bila i neka uputstva ako to poželimo sami raditi, žao mi je što se ne sjećam gdje sam čitala. Tu kuglu vidoviti koriste kao fokus i pojačalo za svoje sposobnosti, pa se događa da u kugli vide stvari koje se negdje događaju, ljude, lica, boje, zgrade. Mi vrlo malo znamo o mogućnostima vlastite psihe i o povezanosti svega što postoji, a ja vjerujem da je upravo o tome riječ. Kad jednom uspijemo istinski doživjeti povezanost svega u univerzumu, svatko će u sebi pronaći svoju čarobnu kuglu, ili lubanju.

Kristali su po mišljenju alternativaca moćni instrumenti za pohranu podataka i energija, dobrih i loših. Zato se koriste i u liječenju. No dok se to znanstveno ne dokaže, prevladava mišljenje da su to priče za čudake i lakovjerne. Te lubanje su dokazano od prirodnog kristala, a ne od ljevanog stakla i kao takve mogu jako utjecati na ljudsku psihu, u ovim slučajevima na percepciju. Kad se tome nadoda još i gore opisani light show koji je morao ostaviti duboki utisak na onoga koji je došao razgovarati s lubanjom, čini se da je to vrlo jako sredstvo nepoznate namjene. Nisam sigurna da bih se s tim predmetima željela pobliže upoznati i družiti, barem dok im ne shvatimo namjenu.

iskreno prvi put cujem za ovo...hehehe...al zvuci dobro...nemam komentara

Ja se secam da sam o upotrebi kristalne kugle citala u knjizi "Magijski rituali" ili "Magija", nisam sigurna, ali cu proveriti, imam je, kupila sam je davno u jednoj prodavnici polovnih knjiga... Dobro je uputstvo.
Imam i zbun kvarca, ali sam ga dala prijatelju da mi ih razdvoji par konada, radi lakse upotrebe, gorske kristale, suncev kamen, mesecev kamen... prijaju mi, mesecev mi je sumnjiv, sada sam ga ocistila, pa cu videti sta se desava... A o ovim lobanjama... U Atlantidi su imali piramidalne gradjevine od kristala, koje bi trebalo da su generisale energiju i sluzile za komunikaciju, cini mi se. Cak postoje i neki podaci da je nesto od toga pronadjeno, u nekom okenu, bar vrh iste. Logicno je da tako obradjen kristal potice iz istog izvora ili nekog ranijeg, koji je bio i Atlantindjanski. A ceu su sluzile - mozda zaista za komunikaciju, samo malo drugaciju... *

I ja sam citala o metodama zurenja u kristalnu kuglu. Ne moras biti vidovit. Ne moras cak ni vjerovati. Slike se navodno pojavljuju...predpostavljam da se tako nesto mozda moglo desiti i prilikom gledanja u kristalnu lubanju...

Pitanje...ima li tko kristalnu kuglu tj. da li je netko to probao u praksi?

Ne, na zalost. Samo nesto malo kristala kvarca, i to premalih i u zbunu. Dala sam da mi se pokusa koji krupniji odvojiti... *

Sjećam se da su se mogle kupiti na sajmovima ezoterije koje am neko vrijemep posjećivala. Bile su mi preskupe i odbijalo me nešto od toga da ih kupim...

Ima ih kupiti u Zagrebu i dosta su velike (ko kugla za kuglanje) i jako su skupe. Navodno sama kugla je oko 2.000 kn. A jos treba i stalak kupit... Bezveze mi je sto je sve to tako skupo kod nas.

A tamo gdje sam citala o zurenju bas pise kao...nemojte kupit skupu kuglu, treba sto jeftiniju jer uspjeh ne ovisi o cjeni tj. materijalu te kugle. Valjda kugla moze biti od kristala, a moze biti i od stakla. E sad, bolje je uzeti ovu od stakla jer je jeftinija, a mislim da ove koje se kod nas prodaju mozda i jesu od stakla ali su im cijene ko da su od neznam cega... Al dobro sad...

Koliko je 2000 kn u eurima?... *

To bi bilo oko 280 EUR

Hvala na informaciji, za sada cu vezbati druge metode proricanja... *

Zurenje u kristalnu kuglu nije nuzno i metoda proricanja. Sluzi i za meditaciju i za tako svasta nesto. Fora je sto zurenjem mozes jednostavno ugledati slike koje projecira tvoj mozak, a koje nemaju neke posebene veze s necim. Isto tako moze se postaviti zelja da se nesto vidi (npr. kuca u kojoj si odrastao). Moze sluziti i za regresiju...
Tako eto kazu...ja jos nisam probala pa ne znam. Kad probam javit cu

Ma da. Ja to sve strpam u pojam proricanje, iako je to zapravo netacno definisanje. To je kao i upotreba sveca, ogledala, crnih ogledala, Tarota... Pa sam mislila da bi bilo dobro probati i kristal... *

Toliko sam citala da nesto ima u tom zurenju u kuglu da me zivo zanima da li je to istina tj. da li bih i ja nesto vidjela...

Nadam se da cu uskoro moci to i osobno isprobati

pravim vidovnjacima ne treba kugla

silver je napisao/la:

pravim vidovnjacima ne treba kugla

Pisala sam negdje o sunčevoj i mjesečevoj vidovitosti koje navodi Bela Hamvas. Mnogi ljudi za života napreduju u raznim duhovnim disciplinama, a u početku im je najčešće ipak potrebno neko sredstvo. Netko gleda u kuglu, netko koristi visak, tarot, grah, rune, crte na dlanu...

pa dobro, visak je jeftiniji od kugle.. a o ostalim da ne govorimo

Pocetnicima je najcesce potreban neki medij na koji ce se projektovati... Sad, pravi ili ne, tesko je poceti tek tako... *

silver je napisao/la:

pravim vidovnjacima ne treba kugla

Ne znam tocno kako je tema skrenula na vidovnjake...

Ja sam samo rekla da se u kristalnoj kugli mogu projecirati razne slike...da li je to vidovnjastvo, slike iz proslog zivota ili samo nesto sto mozak u tom trenutku vrti negdje u pozadini svjesti... Po toj analogiji htjedoh ukazat kako je kristalna lubanja prilicno slicna kugli i da ljudi mozda zato u njoj vide slike (i obrnuto).

Sto se tice mog pitanja da li je netko isprobao gledanje u kuglu isto nije imalo nikakve veze sa proricanjem iako mi je jasno da je upravo to mozda prva asocijacija.
Mene vise fascinira to sto se navodno kroz nju (u njoj) mogu uopce vidjeti slike. Nije bitno kakve slike. Mozda ako netko vec ima takav talent i ambiciju upravo moze i koristiti kuglu u svrhe proricanja ali ona se koristi i u mnoge druge kao sto je i obicna meditacija.

Zanima me sto vi mislite o tome? Da li mislite da biste i vi vidjeli nesto u kugli (ili lubanji)?

zvezda je napisao/la:

Pocetnicima je najcesce potreban neki medij na koji ce se projektovati... Sad, pravi ili ne, tesko je poceti tek tako... *

Da, tako kazu...a navodno ne samo pocetnicima...svima ili vecini treba nesto preko cega mogu da se "spoje" sa zeljenom informacijom. Ne vidim zasto netko ko koristi kuglu ne bi bio pravi vidovnjak (ko sto kaze Silver), a netko ko koristi npr. odjevni predmet osobe koju zeli pronaci pravi vidovnjak...

A o nacinu i mediju koji netko koristi tesko je raspravljati. Visak mozda jeste jeftiniji ali nemogu se svi naci u istome. Mislim neki proricu iz zrna graha...to je najjeftinije...pa su valjda takvi jedini pravi vidovnjaci

@namcor, slazem se sa tobom...
Visak imam, ali mi se ne dopada... mislim da uticem na njega i da pokazuje ono sto ja zelim ... Tarot volim, ali ga ne koristim za standardne divinacije, samo volim da radim sa njim...
Sto se tice kugle, mislim da bih nesto videla, jer u poslednje vreme imam neke naznake prosirenja percepcije, pa mislim da bih trebala pokusati nesto slicno... *

Namcor je napisao/la:

silver je napisao/la:

pravim vidovnjacima ne treba kugla

Ne znam tocno kako je tema skrenula na vidovnjake...

Ja sam samo rekla da se u kristalnoj kugli mogu projecirati razne slike...da li je to vidovnjastvo, slike iz proslog zivota ili samo nesto sto mozak u tom trenutku vrti negdje u pozadini svjesti... Po toj analogiji htjedoh ukazat kako je kristalna lubanja prilicno slicna kugli i da ljudi mozda zato u njoj vide slike (i obrnuto).

Sto se tice mog pitanja da li je netko isprobao gledanje u kuglu isto nije imalo nikakve veze sa proricanjem iako mi je jasno da je upravo to mozda prva asocijacija.
Mene vise fascinira to sto se navodno kroz nju (u njoj) mogu uopce vidjeti slike. Nije bitno kakve slike. Mozda ako netko vec ima takav talent i ambiciju upravo moze i koristiti kuglu u svrhe proricanja ali ona se koristi i u mnoge druge kao sto je i obicna meditacija.

Zanima me sto vi mislite o tome? Da li mislite da biste i vi vidjeli nesto u kugli (ili lubanji)?

a zasto ti uopce izjednacavas kristalne lubanje i kristalne kugle?

@Silver...pa pogledaj ih samo...kristalna kugla...kristalna lubanja. Kugle najcesce i budu bas tih nekih dimenzija ko lubanje...a i oblik im je slican osim sto lubanja ima "lice"... A kako sam citala o tim zurenjima u kuglu nekako mi se ucinilo da bi to moglo biti vrlo slicno. A mozda se cak u lubanjama i lakse vide kave projekcije jer su mozda one poboljsane kugle... Ono, kugle su se koristile za neke stvari pa se nasao nacin kako to jos poboljsati i napravile su se lubanje. Pa ako predpostavimo da su lubanje sluzile nekavim magovima, vracevima ili tako necemu onda je jos i sam izgled rekvizita u obliku lubanje ulijevao jedan strah i postovanje u masu. Ne znam jesam li dobro objasnila... U svakom slucaju nedavno sam i na Misakovom blogu nasla tekst o kristalnim kuglama koji je on izvukao iz jedne od knjiga dr. Raymonda Moodya (inace autor ciji rad jako postujem)...pa ako nije too much evo sad cu pronac taj text i pejstat ga ovamo. Mislim da bi taj text lakse pojasnio i drugima zasto se meni cini da su kugle i lubanje mozda na neki nacin slican medij...

Dakle evo dio texta s Misakovog bloga koji opisuje iskustvo dr. Raymonda Moodya vezano za kristalne kugle...pa ako ima istine u tome onda eto, mozda...
Zato pitah jel mozda netko ima vlastito iskustvo...
Inace preporucam ovu knjigu "Zivot prije zivota" koja se spominje dolje u tekstu kao i knjigu "Zivot poslije zivota" istog autora...
Ali...evo text:

ZURENJE U KRISTALNU KUGLU

U prošlom postu započeli smo priču s regresijama, prošlim životima i tome kako ih je slavni psihijatar Raymond Moody otkrio, kako im se čudio i za što ih je počeo koristiti. No bio je to tek uvod u ono što mi je bilo posebno zanimljivo u njegovoj knjizi «Život prije života», a za što nikad prije nisam čuo.

Moody je slučajno otkrio još jednu metodu za doživljavanje prošlih života, koju je opisao lakšom i zgodnijom od hipnoze - zurenje u kristalnu kuglu.

I sam je bio iznenađen ustanovivši da u svim tim godinama studiranja - filozofije koju je i doktorirao, završivši potom i medicinu i specijaliziravši psihijatriju – nikad nije čak niti čuo za metodu zurenja u kristalnu kuglu. Što nas vjerojatno i ne treba čuditi; teško da bilo tko od nas to povezuje s bilo kakvom ozbiljnom djelatnosti osim sajamske razonode iz prošlih vremena. A opet - možda je riječ samo o još jednom otkrivanju zaboravljenih znanja, koja smo, u vlastitom neznanju, u stanju odbacivati kao praznovjerja.

Moody je zurenje u kuglu otkrio pregledavajući prašnjave police stare knjižare u Atlanti. Za oko mu je zapeo naslov «Zurenje u kristalnu kuglu» (Crystal Gazing) Ernesta Schala, objavljenu 1905. Već je u prvih nekoliko stranica razabrao da je Schal pedantan čovjek opsjednut detaljima, kojega nije lako impresionirati niti mu nešto sugerirati. Na stranicama knjige Schal je opisivao kako je proučavao to drevno i nerazjašnjeno umijeće. Tvrdio je da su se ljudi u svim starim kulturama, unatrag sve do Egipta, tom metodom služili da bi našli odgovore na pitanja koja su ih mučila.

Zurenje u kristalnu kuglu ima slavnu povijest. U srednjovjekovnoj Europi postojali su ljudi koji su putovali od mjesta do mjesta, podizali šator te zurili u ogledalo i u vizijama koje su im se ukazivale tražili odgovore na pitanja posjetitelja. Zurenje se koristilo u razne svrhe – za proricanje, otkrivanje zločinaca, potragu za izgubljenim predmetima. Nakon dovoljno dugog zurenja u ogledalo, u njemu bi se zuriteljsu ukazalo lice zločinca – ili bi klijent opisao izgubljeni predmet, a ogledalo e koristilo kao neka vrst preteče ureda za izgubljene stvari, pokazujući zuritelju sliku mjesta gdje treba tražiti.

Zurenje u ogledalo je nestalo iz zapadnog svijeta kad ga je katolička crkva, zbog njegovih naizgled mističnih svojstava, stavila izvan zakona – kao i sve što se povezivalo s magijom. Naravno, sličnu sudbinu doživjelo je i zurenje u kristalnu kuglu. Moody smatra da je ono sa Zapada nestalo zbog toga što je riječ o jednoj od tehnika koje nam iznose na vidjelo ono što zapravo ne želimo znati te napominje kako je na Istoku stav prema sličnim temama drukčiji. Primjerice, tibetski mudraci zure u jezera. U Tibetu gotovo da i nema drveća, a jezera su duboka i jasna, pa mudraci, nakon dovoljno zurenja, u njima vide odgovore na mnoga pitanja. Moody piše kako u toj zemlji glavni državni prorok zuri u ogledalo kad treba odgovoriti na pitanja ministara u vladi. Oni sjede oko njega i slušaju dok on u ogledalu otkriva putove kojima treba voditi državnu politiku. Naravno, od svih slika, nama je najpoznatija slika ciganke koju na sajmu bulji u kuglu.

I naravno, svi znamo da sve izmišlja i uzima novac naivnim ljudima, ili onima koji se tek žele zabaviti. Je l' da?

Ali psihijatar Raymond Moody više nije bio tako siguran.

Pogotovo nakon što je vlastitim istraživanjem ustanovio da vizije u kristalnoj kugli nisu izmišljotine nego - činjenica. Par tjedana nakon što je pročitao Schalovu knjigu i sam je nabavio kristalnu kuglu, stavio je na stol, upalio svijeću, ugasio svjetlu i počeo zuriti u njenu dubinu.

I gle čuda – za nekoliko minuta ispred njegovih očiju pojavili su se oblaci, a zatim je ugledao čovjeka u kišnom kaputu koji je hodao praznom gradskom ulicom. Slike je izblijedjela da bi je zamijenila slika crvene kuće visoko u brdima, s verandom isturenom preko stijene. Dan je bio sunčan, pa je u daljini mogao razabrati planine obavijene plavičastom maglicom. Potom je ugledao jednu svoju prijateljicu. Lice joj je vidio jasno, kao da stoji ispred njega. Slijedila je uspomena iz djetinjstva – bakina kuća s lijepim drvenim pokućstvom i vunenim sagovima složenih uzoraka.

Vizije su slijedile jedna drugu, bez međusobne povezanosti i bile su mu vrlo tajanstvene. Nije imao osjećaj da potiču niti iz jednog drugog izvora nego iz njegove nutrine. U kugli su se projicirale jasno, u boji i u tri dimenzije – Moody se osjećao kao da gleda holografsku televiziju.

Taj prvi put zurio je više od sat vremena. Od kugle se ustao zapanjen. Činilo mu se nevjerojatnim da ga tijekom toliko godina ispitivanja ljudske duše nitko nije upozorio na ovu pojavu. No, pomislio je da je možda tek premaštovit i da se radi o rijetkoj pojavi, pa je pozvao svoju suprugu, vrlo prizemljenu osobu, da pogleda u kristalnu kuglu. Pošto je zurilau u nju pola sata, nasmiješila se i rekla: «Vrlo zanimljivo». Opisala je velik broj slika od kojih su neke bile živopisna sjećanja iz djetinstva, dok su neke bile nepoznatog podrijetla.

Kao mudar čovjek, Moody se nije zadovoljio time da povjeruje vlastitoj ženi. Slijedeći je korak bio da u istraživanje uključi jednog kolegu, čovjeka praktične naravi i izvanrednog psihoterapeuta. I taj je bio zapanjen onime što je vidio.

Ma ni to Raymondu nije bilo dovoljno.

Četiri kugle odnio je u večernju školu gdje je predavao. Stavio ih je u sredinu razreda, prigušio svjetlo, pustio umirujuću glazbu i rekao studentima (bilo ih je oko četrdeset) da zure u kuglu. Nako četrdeset i pet minuta upalio je svjetlo i zapitao ih što su vidjeli. Polovica studenata imala je vrlo dramatična iskustva. Jedan student zahvalio mu je na «pravom izletu u zemlju snova». Jednu ženu iz Pakistana do suza su ganule slike iz djetinjstva koje je provela u svojoj domovini. Dvije odvojene skupine studenata vidjele su istu sliku. Dva studenta koja su zurila u kuglu opisala su zakukuljen lik u dugoj kabanici, a druga dva studenta vidjela su balerinu koja je plesala razredom u taktu glazbe. Još je nekoliko studenata izjavilo da su se slike pojavljivale u ritmu glazbe.

Ali Moody se htio uvjeriti još više.

Pa je pokus ponovio i u drugom razredu, sa sličnim ishodom – gotovo polovica studenata vidjela je vrlo dramatične slike.

Mislite da je Raymond tu stao? Već ste se uvjerili da je riječ o dosta upornom tipu. S provjerom autentičnosti pojave možda je i bilo završeno, ali je zato počeo smišljati njenu praktičnu terapeutsku svrhu. Dakle, sljedeći korak bio je odnošenje kristalne kugle u kliniku. I zaista - zurenje u nju pokazalo se odličnom metodom tehnike projiciranja, u kojoj se pokušava otkriti što se događa u nečijem umu (primjer takve tehnike je Rorschachov test, no kristalna kugla pokazala se Moodyju puno čišćom metodom jer nije ograničena strukturom linija ili oblika).

Moody je otkrio da se prilikom zurenja u kristalnu kuglu javljaju neke tipične slike. U jednom od tipičnih nizova javljaju se lica ili skupine ljudi među kojima onaj koji gleda neke prepoznaje. Ti likovi vrše određene radnje i ravnaju se prema određenom scenariju. Ispitanik može vidjeti i uspomene iz djetinjstva, događaje koji su se zbili tako davno da o njima dugo vremena nije niti razmišljao.

Kao i u hipnotičkoj regresiji, slikama u kristalnoj kugli ne može se upravljati. Vidite li, na primejer, skupinu ljudi koja sjedi za stolom, ne možete im «naređivati» što da čine. Ako to pokušate, slika će vjerojatno izblijediti. Štos je u slijedećem: kad se sjedne pred kristalnu kuglu, s jasnom odlukom i namjerom, treba sebi reći, primjerice: «Kad sjednem i pogledam u kristalnu kuglu, vidjet ću ono što se odnosi na moju lošu naviku» ili slično. Slike u kugli obično će se odazvati na zadanu temu.

I konačno slijedi i kraj priče koja je započela u prethodnom postu - a bila je to priča o iskustvu prošlih života (ne ulazeći u pitanje je li zaista riječ o prošlim životima ili unutrašnjim slikovitim prikazima vlastitih problema. Mala digresija: većinu «prošlih života» koje su mu ljudi pričali, Moody je uspio povezati s njihovim problemom, no bilo ih je nekoliko u kojima nije mogao odrediti apsolutno nikakvu poveznicu. No, pokazivali su izvanredno poznavanje određenog razdoblja i zemlje. Te je slučajeve Moody nazvao «neobjašnjivim»).

Jedne večeri Moody je odlučio svoje otkriće povezati s iskustvima prošlih života. Udobno se smjetio ispred kristalne kugle i zaželio da slike u kugli prikažu neki njegov prošli život koji je povezan sa sadašnjim. Dok je zurio u kuglu, pojavio se cijeli niz slika. Pred sobom je vidio jedan prošli život kojega je već vidio i hipnotičkoj regresiji, život kojega je proživio kao žena-umjetnik u Kini. Poslije ekspermenta na sebi, krenuo je metodu iskušavati na nekoliko svojih pacijenata. Pokazalo se da su oni doživljavali vrlo živopisne regresije i da kristalna kugla može biti odličan alat za tu svrhu. ...

Ima još? Čitala sam tu knjigu i očito moje znanje o kristalnim kuglama potječe odavde a nisam se mogla sjetiti jer Moody se uglavnom povezuje sa životom prije i poslije smrti

O zurenju u mirnu vodenu površinu sam već čitala na više mjesta i susrela se s tim u književnosti