U Zagreb se vratio marokanski iscjeljitelj Mekki Torabi, koji liječi ljude dodirom i energijom, a može izliječiti i najteže bolesti. Do sada je po njegov dodir došlo više od 300.000 Hrvata.
Strpljivo, u kilometarskim kolonama, tisuće ljudi ovih hladnih dana na Zagrebačkom velesajmu iščekuju kratkotrajni, za njih čudesni dodir Mekkija Torabija.
Neki se od njih i vraćaju jer, piše Večernjak, narušenog zdravlja, spremni su rasprodati sve što imaju da pobijede bolest, a marokanski iscjelitelj za svoj tretman od njih ne želi uzeti ni lipe.
Tu su, dakako, i rezultati, svjedočanstva ljudi koji su od njegova posljednjeg posjeta Zagrebu u proljeće doživjeli medicini neobjašnjiva poboljšanja, pa i čudesna izlječenja najtežih dijagnoza.
Kako se Hrvati vraćaju Marokancu, tako se i on sada već četvrti put vraća Hrvatima, zahvaljujući svom zagrebačkom prijatelju Asadu Sabo Ajelu – svom nekadašnjem pacijentu, kojemu je prije dvije godine u nekoliko dana uklonio tumor gušterače, potom i dijabetes.
I stoga danas nesebično u svom domu ugošćuje Torabija kako bi pomogao što više bolesnih ljudi – kao nekoć njemu. A njih je 300 tisuća, samo u Hrvatskoj.
Pribroje li se tome pacijenti iz Libije, Bahreina, Saudijske Arabije, Senegala, Francuske i rodnog Maroka, kamo mu na vrata dolaze iz cijelog svijeta, brojka doseže nekoliko milijuna ljudi.
"Ne liječim ja, to kroz mene liječi Bog. On me izabrao između mnogih i dao mi dar, koji ne želim unovčiti. Svoj dar samo želim podijeliti s ljudima", priča ovaj 56-godišnjak koji potječe iz obitelji imućnih poljoprivrednika.
Taj Božji dar, kako naziva svoju sposobnost iscjeljenja, osjetio je kao petogodišnjak, no prva mu je pacijentica bila jedna djevojka u vrijeme dok je studirao agronomiju.
Njezin strah od ispita koji se manifestirao jakim glavoboljama riješio je jednim pokretom ruke, kada se i uvjerio u ono što je oduvijek znao.
Samo što, godinama kasnije, jednostavno nije znao što bi s tim, stoga se u svojoj 40. godini zatvorio u kuću odakle nije izišao idućih 13 godina!
No, k njemu su dolazili najprije susjedi, sve dok se fama o čudotvorcu iz Rabata nije proširila i na susjedne zemlje.
Prije četiri godine Torabi je izišao iz kuće i krenuo u svojevrsnu misiju, u susret svima onima koji nisu u prilici doći k njemu.
Obitelj, supruga, tri sina i kći, u tome su ga, kaže, podržali. "Moraju, pa nitko od njih nikad nije bio bolestan", smješka se.
"Ja sam običan čovjek, pa se koji put razbolim nekoliko dana, ali nikad u životu nisam bio kod liječnika..."
A liječnika više ne trebaju ni šeici, prinčevi ni šefovi vlada i država koji kod njega traže pomoć, baš kao i običan puk, od čega ne pravi razliku: ne zanima ga nacionalnost, boja kože ni vjera.
A u Hrvatsku se, kaže, dolazi odmoriti jer mu ovdašnji ljudi ne uzimaju energiju, nego mu je daju, tvrdi Marokanac, koji se u 13 godina izolacije jako zaželio ljudi.
Doduše, društvo mu je pravilo pet planeta, no o tome nerado govori – jer bi ga malo tko razumio, piše Večernjak. (Izvor)

Ništa ne naplaćuje, hmm mogao bi biti pravi iscjelitelj. Nekako mi se čini da vrijedi pravilo što manje naplaćuju to su bolji.

Jel da, i meni

Da, i meni je cudno sto ne naplacuje
Zar moze postojati "pravi" isjeljitelj?