Po meni je nekakvo vrhovno ''suđenje'' jednako besmisleno kao i pakao i raj. Jednostavno mislim da su nagrade i kazne isključivo subjektivni pojmovi, pa tako i suđenje.

@Mow...to s manifestacijom sam kontala da bi mozda bilo moguce da se nakon smrti nekim (vjerojatno mladjim) dusama 'prikaze' ono sto su ucili na Zemlji kao neka manifestacija Zemaljskog ucenja o onom sto ce biti nakon smrti...naravno, to bi morala bit neka prijelazna faza...ma ne znam...samo nabacujem ideje...

@Gripphon...to hoces reci da bi nekom mazohistu zapravo bilo ocajno u klasicnom Raju?

Mislim da se svima, pa i najnaprednijim dušama prikaže sve, odnosno da postanu svjesni svega što su napravili u materijalnom postojanju. Da bi dalje planirali.

ps. Kupio sam knjigu Putovanje duša, sad ću je ići čitati.

za mene su svi ti pojmovi u biti individualni
jer dobro si Alpha napisala da mazohistu raj kakav se općenito zamišlja nije u biti raj
to je u stanje naše duše - po teoriji Bog oprašta svima, znači sve grijehe, ali to ne znači da si ih i mi opraštamo, pa si u biti mi stvaramo ta stanja Pakla i Raja, ovisno o količini grizodušja koja nosimo sa sobom

postoje apsolutne kategorije, a to su kategorije ethosa iliti etike. One nisu relativne niti individualne. Tako i pakao i raj nisu relativni iz perspektive duše, već apsolutne kategorije.
Drugim riječima, mazohist se nalazi u stanju pakla iako on to tako ne doživljava. Njemu bi stanje raja možda i bilo "dosadno", ali to se tako doživljava, nemojmo zaboraviti, samo dok je osoba u materijalnom tijelu. Čim se odvoji od njega shvaća da mu je stanje duše bilo takvo da se nalazio u objektivnom paklu. Jer Bog je objektivan i apsolutan. On oprašta grijehe ako više ne griješimo protiv etičkih normi koje su nam zadane. Tu nema ovako ili onako. I protiv tih pravila može svatko reći što hoće, može ih se i ne držati, ali sve ima svoju posljedicu. To nije strašenje, već činjenica.

Zašto bi to bila apsoluta?
na kraju tu je i bolesničko pomazanje, kao "zadnje" odriješenje grijeha
Bog je dao slobodu da ljudi čine dobro i zlo, i samo 10 u biti 7 smjernica što bi to moglo biti, pravila
to znaći da svaki preljubnik u ovom svijetu zaslužuje pakao jer je sljedio svoje prevrtljivo srce? (nisam za preljub, ali ni da kazna za te ljude bude tolika)
naravno da bi svaka duša u biti trebala u cjelosti vidjeti svoj život, ali meni bi bilo draže da sama odlućuje u koje stanje će se dovesti, jer največi sudci i krvnici smo u biti mi sami sebi, nakon što se doživi cjelost, znaći čitav život u beznačajnom vremenskom periodu (naspram vjećnosti koja ih čeka)

ali to je katolički pogled, zar ne? Bolesničko pomazanje ne provode sve religije. Samo pomazanje neće pomoći, ono je tu samo da umiri čovjeka i nazočne.
Problem, najveći problem kod kršćanstva je upravo taj da grijeh shvaćaju olako. "Bumo malo grešili pa nam bu Bog oprostil". Ne ide to tako. To Isus nije rekao, to je iskrivljavanje Istine. Najprije ne griješi, pa ti Bog neće šta imati opraštati. Sve se vraća, sve se plaća. Ne u smislu kazne već u smislu ravnoteže. Dakle, ništa nije zabranjeno, ali se treba biti svjestan da sve ima svoje posljedice. A tu ti oče našovi neće puno pomoći nakon ispovijedi. Bitna je skrušenost i bitno je biti skroman i ne griješiti.
Najviše se ljutim na one koji kažu: "ljudi smo, ljudski je griješiti." Da mi je znati kome je popu bilo po volji to im reći. To NIJE isprika za grijeh.
Ako ne griješimo i postupamo u skladu s ethosom onda smo prava djeca Božja i sudjelujemo ispravno u izgradnji Svemira. Čim griješimo udaljavamo se od Boga. On će uvijek biti tamo i čekati nas, dakle nikad nije kasno. Ali samo kajanje neće puno pomoći, trebamo djelovati da bi ispravili ono što smo skrivili.

sada je pitanje što je grijeh i zašto se neki shvačaju olako?
dobro ja već dugo nisam baš na razini kršćanstva , ali koliko se sjećam grijeh je čin zlobe koji se se radi s namjerom.
što je s onima koji se "slućajno" (mislim bez zle namjere) dogode, a opet ostavljaju tragove na duši?

ljudski je griješiti - Božanski praštati
to nije isprika, ali gledajući da je tu 7 neoprostivih grijeha među kojima je ljubomora i zavist koje čovjek jednostavno ne može kontrolirati, već samo hoće li delovati na njih, a opet nesvjesno djeluju. (govorim po sebi, ne znam kako se drugi nose s tim)
u nas su već ugrađene kušnje, a s kušnjama i mogučnost griješenja, a da ne kažem da je to rezultat slobodne volje
sloboda ne bi bila to da uz nju dobijemo knjižurinu strogih pravila kako bi dobili kartu za raj

Hm, ovo gore je nekako otislo u smjeru katolicke vjere kao istinite...mozda to sve jeste kako pise u Bibliji da postoji jedan zivot nakon kojeg te ceka nagrada ili kazna...ali...svi sudovi imaju okolnosti...nije isto da li je netko napravio preljub (kad se vec spomenut taj primjer pa da ga iskoristim) jer mu se veza vec davno raspala, ljubav prestala i osoba s kojom je taj netko vise ne mari za njega/nju ili je preljub nastao kao trenutak neobuzdavanja libida iako doma sve stima. A oboje je preljub. Ako nam sudi Visa sila koja pravila tocno vrijede? Postoje li uopce olakotne okolnosti? Na koncu ako nas je ta Visa sila upravo stvorila ona je znala da stvara osobu koja npr. ima jak zlocinacki nagon pa kolika je uopce krivnja te same osobe? Jer lako je onima koji su po prirodi krotki. Ne zvuci bas fer.
Isto tako je pitanje da ako mi sudimo sami sebi po svojoj savjesti tada ce se oni koji su najveci gresnici i najcesce posve bezskrupulozni najbolje proci jer je savjest nesto cega im kronicno manjka.
Uglavnom, to su jedni od glavnih razloga zasto vjerujem da stvari ipak funkcioniraju malo drugacije...po principu ucenja i razvoja. Ako je netko bio ubojica u nekom iducem zivotu ce birati ulogu zrtve kako bi postao svjestan (prosirio svijest) one druge strane...dakle, postojala bi nekakva karma. Naravno to podrazumjeva reinkarnaciju sa konacnim ciljem visokog razvoja duse (priblizavanje Bozanskoj sili)...
Ako bi mi kao, ocito, nesavrseni ljudi i nesavrsene duse zavrsili svoj 'posao' na ovoj zemlji sa kaznom ili nagradom tada bi zauvijek ostali na ovoj razini na kojoj jesmo...cak ako netko kaze da bi oni koji su nagradjeni dobili uvid u sve i postali savrseni Bozjom miloscu to bi bilo kao prepisivanje na ispitu jer nismo sami odradili lekcije.

mene je zbunio onaj apsolut.
za mene to je zid - ne možeš ga gurnuti, ne možaš pomaknuti, obići ni proč s glavom kroz njega, to mi zvuči neprirodnim
zar poanta savitljivoosti i prilagođavanja naše duše nije u tome što nema nićeg apsolutnog nego smjernice prama boljem?
što se meni tiće ne postoji ni raj, ni pakao ni čistilište samo mjesto na kojem se duša odmara između reinkarnacija (Zemlja ljeta)

ako gledamo da svi nosimo i prijašnje živote za sobom, znači kad umremo sve se to stopi u jednu energiju i ubojica iz primjera može imati jasnu svijest povućenu iz drugih života, to bi moglo objasniti i zašto bi u sljedećem životu izabrao ulogu žrtve

ne razumijem pod čim misliš namjerna lijenost u smislu duhovnosti?

@Mow...pa da, slazem se...na to i ciljam...ali je u kontrarnosti u odnosu na ono sto uci Crkva. Naime, upravo iz navedenih razloga cisto sumnjam u tipicni Raj/Pakao da ne spominjem samo jedan zivot o kojem to ovisi (a koji u toj varijanti dobijes, u principu, na srecu)... Jasno da niti jedan ekstrem nije najsretnije rjesenje ali ako je to ono sto doticnoj dusi treba onda za tu dusu to jeste najbolji izbor. Jel da? Mozda malo kontradiktorno zvuci ali mislim da se konta poanta

I mene zanima zasto ti je lijenost na vrhu grijeha?

@Gea...Crkva uci da postoji apsolutno dobro/zlo na osnov kojeg se sudi i prima nagrada/kazna...osobno vjerujem (kao sto sam vec navodila gore) da se to mozda malo prebanalno shvaca. Mozda je tako potrebno radi mase ljudi koja zeli dobiti upute po kojima bi zivjela i tocka. Naime, 10 zapovijedi, 7 smrtnih girijeha...sve su to stvari koje bi zbilja trebali imati na umu i dosavsi u napast borit se s njima (sa sobom) ali bez ocekivanja nagrade Raja jer se tako razvijamo kao dusa. Barem je meni to logicno. Naime, ako netko ne sagrjesi jer zapravo ocekuje nesto za uzvrat, znaci, ne izbori tu borbu sa sobom za zbilja - ta osoba grijesi mislju...zato se kaze: mislju, rjecju, djelom i propustom
Znaci, sto bi bilo apsolutno? Mozda jednino nasa tenzija da se razvijamo? Ali apsolutno kao neke granice, pravila i sl...ne znam...

@gea apsolut je jednostavan takav. poznajem donekle, u vrlo maloj mjeri njegovu prirodu. To je doslovno zid, objektivan, ogroman, ispunjen, dubok, širok, miran i spokojan zid, kome je sve jasno i koji ne teži promjeni. On ne poznaje dobro i loše kako ga mi znamo, ali poznaje bezuvjetnost ljubavi i na temelju toga sudi. Ali pazi, Svijest, Bog, zid, apsolut ili kako ga hoćeš nazvati je stvaran, nije fizički, ali je stvaran, nije izmišljen. Kad si blizu tog zida osjećaš se blaženo, posve ispunjeno i spokojno, ne želiš otići od tog zida nikad, nikad. To je ono što razne religije poznaju kao stanje Nirvane, Raja, Valhale, Satorija... To je stanje jedinstva s primarnom svrhom koja je apsolutna. Ona je uvijek prevelika da bi je pojmila.
Dakle, apsolut postoji i on je NESAVITLJIV. Relativnost postoji samo dok se nalaziš u ovom svijetu.
Mjesto gdje se duša odmara između reinkarnacija, kako ti to zoveš, je bliže tom apsolutu, ona bolje razumije apsolut, ali nije još uvijek u apsolutu. Za to treba puno razvoja, ali razvoj NE TREBA NUŽNO biti krvav. To je samo posljedica relativnosti koju ljudi koji su u njoj izgubljeni tjeraju. Dakle, namjerno zlo ne predstavlja učenje, već nazadovanje. Ti to možeš gledati kao na neko iskustvo, i to i je iskustvo s tvojeg stanovišta, ali za apsolut to nije potrebno. Samim zlom stvara se patnja i karmički ne napreduješ, nego moraš potrošiti puno vremena na ispravljanje tih pogrešaka.
@alpha Crkva ne uči da je Raj/Pakao neko fizičko mjesto nakon smrti, to su srednjevjekovna učenja. Naš katolički vjeroučitelj nam je rekao da su to stanja duše, ne mjesta. Ok? I to je ono što znaju svi redovnici i mnogi svećenici, kao i laici ako su u to upućeni.
Dakle, ekstremi u kontekstu učenja, da ako se time može unaprijediti društvo, ako neka realna korist bude napravljena. Ali ubijanjem i masakriranjem to ne postižeš. Samo uzrokuješ daljnje patnje i nova iskupljivanja.
Nije bezveze zašto su postavljeni određeni zakoni i pravila. Znam da je egu lakše reći: meni pravila ne trebaju, ja sve znam. Ali to jednostavno nije istina, on ne zna, nego samo misli da zna. Boji se biti pokoran, jer time se neće ojačati.

Zašto je lijenost glavni grijeh? Zato što time ne napreduješ božanski plan, nema akcije, nema promjene, nema napretka. Ovdje ne govorim o stanju meditacije ili molitve gdje se osoba povezuje s apsolutom i iako naizgled miruje, ona prima daljnje instrukcije. Ne, ovdje govorim o lezikrušedatejedem stavovima brojnog pučanstva.

Hmmm...meni pojam 'zid' znaci nesto kruto, neku granicu...a ono sto vezujem sa apsolutnim i vrhovnim bi bilo nesto sto u vjecnom napretku i razvoju...nesto zivo, sto dise...sto raste zajedno s nema...eto...

Eh, svaki vjeroucitelj, svecenik i sl. uci nesto 'svoje'...malo je tih koji doslovno kazu kako se radi o stanju svjesti...barem sam ja uglavnom nailazila na tumacenja (kako propovjednika tako i ljudi koji vjeruju da je tako jer im je tako receno) kako je Raj nesto za fizicko tijelo koje ce Uskrsnuti na Sudnji dan...ne bih se slozila s tim tumacenjem, ofc...

Ovo:

MoW je napisao/la:

Dakle, ekstremi u kontekstu učenja, da ako se time može unaprijediti društvo, ako neka realna korist bude napravljena. Ali ubijanjem i masakriranjem to ne postižeš. Samo uzrokuješ daljnje patnje i nova iskupljivanja. Nije bezveze zašto su postavljeni određeni zakoni i pravila. Znam da je egu lakše reći: meni pravila ne trebaju, ja sve znam. Ali to jednostavno nije istina, on ne zna, nego samo misli da zna. Boji se biti pokoran, jer time se neće ojačati.

Da, potpuno se slazem ...i zato naglasavam borbu sa samim sobom...najlakse se postavit iznad zakona kako bi zapravo izbjegao odgovornost, opravdao postupke, jer ti tako pase razmazenom dupetu...ups, pardon Tesko je trudit se biti ispravan i ici kontra sebe...lakse je proglasit se 'najpametnijim na svijetu'...eh...

Lijenost...a sto ako nisi lijen samo sto tu svoju agilnost provodis na krivom planu tipa neumjerenost pa napredak postoji samo negativan? Hocu reci...nekako je svaki od 7 smrtnih grijeha jednako vazan u ovisnosti od subjekta...naravno, ako tu lijenost gledamo u kontekstu da nam se ne da ispravit samog sebe onda da...samo da bi netko krenuo u tu 'misliju' treba, za pocetak, doci na ideju da se proanalizira...

_________________
Respect