U Bagdadu irački arheolozi rado raspravljaju o predmetu koji, kako vjeruju, potvrđuje da su njihovi preci znali proizvesti elektricitet čitavih 1800 godina prije nego što je Galvani proizveo dovoljno struje da se znameniti žablji kraci trznu.

Priča počinje 1936.godine, kad je u laboratoriju Iračkog muzeja stigla pošiljka predmeta iskopanih na mjestu gdje su nekad živjeli Parti. U to vrijeme laboratoriju vodio Njemac Wilhelm König. Poslije je napisao:

„Nađeno je nešto prilicno neobično i, nakon što je prošlo kroz nekoliko ruku, doneseno je k meni: posuda slicna vazi od svijetložute gline, grlić koje bijaše odrezan, zadržala je bakreni tuljak ucvršćen asfaltom. Vaza je bila oko 15 cm visoka; cilindričan tuljak od valjanog bakra sa dnom imao je promjer od 26 cm i bio je 9 cm dug. U njemu je, držan nekom vrstom čepa od asfalta, bio je potpuno oksidovan željezni štapić kojega je vrh stršao oko 1 cm iznad čepa i bio pokriven žutosivom, potpuno oksidovanom tankom oblogom od neke kovine nalik na olovo. Donji kraj željezne šipke nije dosezao do dna cilindra, na kom je bio sloj asfalta debeo oko 3 cm. Na pitanje šta bi to moglo biti, dobijen je zapanjujući odgovor. Svi dijelovi bili su doneseni u jednom komadu, no kad su pregledani pojedinačno postalo je očigledno: to je mogao biti jedino električni element. Trebalo je samo dodati kiselinu ili lužinu da bi se članak upotpunio.“

Činilo se da je to baterija, ali nađena u ruševinama partskog sela – a Parti su u tom podrucju živjeli izmedu 248.godine prije naše ere do 226.godine naše ere. König vjeruje da su oni poznavali elektricitet i da su se Volta i Galvani, kojima se pripisuje pronalazak prvih baterija, ove samo prenijeli Zapadu. Usprkos tvrdenju da je König pogrešno protumacio nalaz i da su to ostaci svitka koji je bio spremljen u keramicku posudu, ili ostaci moderne baterije koju su možda odbacili telegrafski tehnicari pokraj devetnaestog ili pocetkom dvadesetog vijeka drugi Njemac je pribavio dramatičnu podršku Königovoj teoriji. Bio je to dr. Arne Eggebrecht, egiptolog iz Hildesheima u SR Njemackoj; on je prvi put naišao na bateriju kad je putujuća izložba starina drevnog Istoka bila izložena u muzeju u kojem radi. Od svih izložaka – velicanstvenoga mramornog kipa nekog drevnog vladara, šestougaonih pločica i fino izradenih vaza – najviše ga je, nesumnjivo, privukla skromna skupina: bakarni valjak, željezna šipka i zemljani lonac. Kao i König on kaže:

„Ako te predmete gledate povezano, po naučniku mogu značiti samo jedno: električnu ćeliju ili bateriju.„

Od prvog saznanja Eggebrecht je teoriju mnogo puta provjerio sa baterijom napravljenom od tačnih kopija originalnih dijelova. Za lužnatu tekućinu, kakvu je predlagao König, Eggebrecht je upotrebio sok gnječenog grožda koje je kupio u obližnjoj voćarnici. Čim je tekućinu ulio u bakarni tuljak, voltmetar spojen sa baterijom bilježio je pola volta elektriciteta. Eggebrechtova znatiželja nije puko traćenje vremena: on vjeruje da bi postojanje takve baterije moglo pomoci da se riješi tajna koju arheolozi dosad nisu uspjeli rješiti. Svjetski muzeji su puni pozlaćenih predmeta, a u mnogo slucajeva metoda kojom je izvađano pozlaćivanje je očigledna: ponekad su zlatni listići natisnuti oko njih ili čak naljepljeni. Ali takve tehnike nisu, čini se, bile upotrebljavane uvijek. Na primjer, Eggebrecht ima mali kipić egipatskog boga Ozirisa iz otprilike 400.godine prije naše ere. Napravljen je od srebra i prevucen slojem zlata koji je, kako vjeruje, previše tanak i gladak da bi bio nanesen grubim tučenjem ili ljepljenjem. Jesu li, pita se, za pozlaćivanje bile primjenjene baterije? Na to se pitanje sa replikom baterije pri ruci može lako odgovoriti. Potapanjem srebrena kipića u rastopinu zlata i cijanida i provodenjem kroz nju električne struje bagdadske baterije Eggebrecht je uspio za manje od 2h dobiti fini sloj pozlate. Nakon što je eksperiment izveo više puta spopala ga je uznemirujuća misao: možda su nova blaga koja svjetski muzeji u svojim zbirkama izlažu kao zlatna, zapravo napravljena od srebra sa tankom pozlatom. Pita se neće li sada, sa obzirom na njegovo iskustvo, mnogi svjetski muzeji zapoceti sa nezgodnim poslom da preispitaju svoja blaga, kako bi se uvjerili da je sav onaj sjaj izložen u muzejskim vitrinama doista čisto zlato. U slučaju bagdadske baterije moglo bi se stoga tumacenje da je drevna civilizacija možda poznavala elektricitet pokazati dvosjeklim mačem.
http://www.znanje.org/i/i25/05iv10/05iv1014/baterija.htm

Ovo je isječak iz knjige ''Misterije svijeta'' (Arthur C. Clark).
Evo par slika:


Šteta što Google ništa ne izbacuje o načinima pozlaćivanja kroz povijest tako da ne mogu provjeriti je li namjena ove baterije u svrhu pozlaćivanja billa jedina koja bi dala puno bolje rezultate od običnog lijepljenja ili tiskanja.

Citao sam vec o tome. Cini mi se moguce.


Inace, muzeji se pitaju je li njihovo blago od cistog zlata? Pa sto ne mogu to lagano provjeriti odredjivanjem gustoce?

ma znam cito je oj tat o tome, ima neke knjige, kaze da je to moglo postic snagu od 10 000 volti

Ne, moglo je postići snagu od oko pola volta...Pročitaj tekst

nisam siguran, mozda je 10 000 wata, melo me to dvoje zbunjuje posto je jako slicno

10 000 wata sigurno nije...
Da ti možda ne slušaš dobro tatu kad ti priča?
Ajde pristupaj temama malo ozbiljnije

zanimljivo... i ja sam načula nešto o postojanju el.energije u starim civilizacijama, da su one u biti naprednije nego što si mi dopuštamo misliti, ali iskreno nisam čula za ovu praprabateriju... kad bi me mašta povela prije bi rekla da su znali iskoristit moć munje... ali kao što rekoh - kad me mašta povede

Izum je sa ovoga planeta, ali je napravljen po ostacima drevnih znanja koja možda i nisu.

pa egipcani jesu bile pre napredni za svoje vrijeme, mozda se vec dogodilo nesto ko u planet majmuna hmmm...

da, vjerujem da su ovakve stvari bile poznate našim precima, a za ovaj izum je definitivno s ovog planeta...

citao sam o tim baterijama i ne može se baš puno struje proizvesti s tim, kao, uostalom, ni s običnom današnjom baterijom, ali očito je bilo dovoljno za neke složenije postupke. Uostalom, i stari grci su dobro poznavali elektricitet, no o tome se danas malo priča.
Nisu baš naši preci bili tako nerazvijeni kao što danas mislimo..