Evo ako ti se da citat ovo o ziletima: "Kako je patentiran model piramide
Radeći s modelom piramide, često je nemoguće ne sjetiti se imena - Karl Drbal. Ovo je priča o patentu br. 91304, čudnom izumu koji je obišao cijeli svijet, i dokazao kako šupljina malog modela piramide ima moć da naoštri žilet.
Karl Drbal bio je pionir uvođenja radia i televizije u Čehoslovačkoj. Velik dio svog života posvetio je istraživanjima energije i dao znatan doprinos na polju eksperimentiranja i upotrebe modela piramide. Najviše su ga privlačile energije o kojima se, u prvoj polovini ovog stoljeća, znalo vrlo malo ili ništa.
Treba naglasiti da je patent prijavljen 1949. godine u Pragu a prihvaćen i odobren tek 1959. godine. Budući da je inače bilo potrebno između jedne i tri godine da češka komisija za patente razmotri i ispita ponuđeni patent, očito je kako je dotična komisija smatrala ovaj slučaj zaista posebnim.
Tokom svih tih 10 godina, uporni Karl morao je svako malo pronalaziti nove i nove naučne argumente da bi objasnio kako ova iznimno jednostavna " sprava ", bez ikakvog vidljivog izvora energije, može potpuno tup žilet pretvoriti u najoštriji mogući.
Kada je prijateljima rekao da želi patentirati model piramide, svi su mu se smijali.
Bili su radio-inženjeri kao i on sâm i jedva su čekali da vide kako će komisija, sastavljena od samih stručnjaka, reagirati na " faraonsku spravu za brijanje ".
Ipak, svi njegovi prijatelji već su dobro znali što piramida može jer su se i sami obrijali jednim te istim žiletom više od stotinu puta.
Ali za samog Karla, jedno je bilo uvjeriti komisiju da model zaista funkcionira - puno teže bilo je objasniti kako funkcionira. Da bi pronašao odgovor na to pitanje, posvetio se proučavanju uticaja svih mogućih mikro-valova te svemirskih i zemaljskih zračenja na kristalnu strukturu oštrice žileta. Također je proučavao zemljino magnetno polje koje je vrlo niske frekvencije jer je jedan od uvjeta uspješnog eksperimenta bio postavljanje žileta u horizontalan položaj obzirom na magnetno polje Zemlje. Eksperimentirajući svakodnevno, Karl Drbal razvio je teoriju (ili hipotezu); Kozmički mikro-valovi (većinom oni koje zrači Sunce) energetiziraju šuplju unutrašnjost malog modela piramide zajedno sa koncentriranim magnetskim zračenjem Zemlje.
Takove energije, dakle, " hrane " piramidu i koncentrirane u njenoj šupljini omogućuju i malom modelu veliku efikasnost u raznim primjenama.
Tijekom tog perioda Karl Drbal je konstruirao kartonski model "Keops" piramide, dužine osnovice 12.5 cm. a visine 8 cm. Budući da je predsjednik komisije imao vremena uvjeriti se kako model zaista funkcionira i kako nikakva mistifikacija nije po srijedi ( imao ga je na stolu 10 godina a na žiletima je uštedio ), odlučio je braniti model pred ispitivačkom komisijom. Bez njegove podrške patent br. 91304 danas vjerojatno ne bi postojao.
Opet su uslijedila ispitivanja i zajednički zaključak komisije bio je ovaj: "U prostoru koji zatvara oblik piramide događa se automatski proces regeneracije a taj proces rezultat je djelovanja kosmičkih i zemaljskih polja zračenja (mikro-valovi, elektromagnetski valovi, sila gravitacije, radijacija i energije koje još nisu naučno definirane). Ovaj proces utiče na smanjenje poremećaja (koji nastaju upotrebom) u unutrašnjosti mikro-kristalne strukture rešetke oštrice žileta; nestaje "zamor" materijala, mehanička i fizička svojstva materijala se obnavljaju tj. regeneriraju a to je moguće jer je mikro-kristalna struktura rešetke elastičnog tipa. Piramida ubrzava proces obnove elastičnih deformacija (koji bi sam po sebi trajao 30 dana), na samo dvadeset i četiri sata"!
Tako je otkrivena tajna utjecaja piramide na oštricu žileta.
I još nešto: Profesor Dr. Carl Benedicks iz Stockholma otkrio je 1952. godine jedan vrlo zanimljiv efekat: utjecaj vode na nehrđajući čelik smanjuje njegovu čvrstoću do 22 %. Molekule vode posebno se zadržavaju u mikro šupljinama oštrice žileta, smanjujući joj čvrstoću i vrlo ih se teško (ako ne i nemoguće) riješiti. Energija u šupljini piramide djeluje rezonancijom na dipolne molekule vode, tako da (simbolički rečeno) dehidrira oštricu žileta, "vadeći" molekule iz mikro-kristalnih pukotina.
Da je takav uticaj energije mikro-valova na dipolne molekule vode moguć u rezonantnoj šupljini piramide, dokazali su naučnici Born i Lertes (Archiv. der elektrischen Uebertragung, 1950, Heft 1, str.33-35). Oni su pronašli da mikro-valovi valne dužine od jednog centimetra mogu uzrokovati ubrzanje rotacije dipolnih molekula vode i da taj efekt rezultira procesom dehidracije - "vadeći" molekule iz najmanjih šupljina koje potom odlaze u zrak. To je baš takav proces kojeg inače nazivamo "elektro-magnetska dehidracija".