ja sam svoja vrata percepcije otvorio na isti način kao i Aldous Huxley
...za 23 je Crowley napisao samo da je to znak života...mene je počeo interesirat još u srednjoj školi slušajući Psychic TV...tad sam primijetio i da mi se učestalo ponavlja u životu, odnosno kao da predskazuje pojedine događaje...u vrlo pozitivnom smislu...23 je i broj koji dolazi neposredno nakon brojke 22, a 22 je broj Arcana Maior...2+3=5, a 2x3=6...nedavno je napravljen i film 23 s Jimom Careyem, dosta su zašli u samu simboliku tog broja...
...moja karta po datumu rođenja bi bila V, Svetac...a 5 je u Gevurah...obično zbrajam do dvocifrenog broja koji je manji od 23...22 je primjerice Luda, ali može biti i Car...uvijek su me fascinirale sličnosti između pojedinih karata koje imaju isti zbroj...
...a Keter je Malkut na višoj razini postojanja, u nekoj višoj dimenziji...sve sefire imamo u sebi, samo ih trebamo pobuditi...vrlo sličan je sistem s čakrama...negdje sam vidio da je entko naveo pogrešne atribucije čakra i sefirota...napisano je prema Crowleyevu 777, ali to je pogrešno tumačenje...kad se pogleda Drvo Života, vidi se da ima 7 "katova", a upravo ti katovi odgovaraju čakrama...Malkut je Muladhara, Jesod je Svadistana, Hod i Necah su Manipura, Tifaret je Anahata, Gevurah i Hesed su Višuda, Binah i Hokmah su Ađna, te Keter Sahasrara...

# "Who lives longer: the man who takes heroin for two years and dies, or the man who lives on roast beef, water, and potatoes till ninety-five? One passes his twenty-four months in eternity. All the years of the beef-eater are lived only in time."
# "Experience is not what happens to a man; it is what a man does with what happens to him."

Nisam ga čitala do sada, ali ovu zvuči obećavajuće. Moram potražiti "The Doors of Perception", ako ništa, bar zbog ljubavi prema Morisonu...

Peticu obično zovem Hijerofant. Ona je i Učitelj, i Učenik, i onaj ko je dostigao prosvetljenje, i nekako mi je i profana i sakralna u isti mah... Objedinjuje užasno mnogo simbola i značenja u sebi i jedna mi je od najkompleksnijih, pa bi se o njoj moglo pisati satima... no ne ovde.

Slažem se sa ovakvim rasporedom čakri, logičan je zapravo. A Keter = Malkut, pa to je ona stara - svaki kraj je novi početak... *

Sama riječ Hijerofant na grčkom znači sveti čovjek...dakle Svetac...slično je i s Hermit, odnosno Pustinjak...al to nema pasolutno nikakve veze, glavno da znamo o čemu pričamo svaka Arcana Maior je na neki način božanstvo u nama, nešto što vječno postoji, samo trebamo to probuditi...a možda je i u redu da ovdje spominjemo tu kartu s obzirom da ona predstavlja Bika, kojem je vladalac Venera...Veneru pak predstavlja Carica...meni je uz to prema sideralnom Sunce u Biku, pa sam na neki nači vezan...
...a postoji ti prijevod Doors of perception, čak mislim da sam i ja čitao srpski prijevod...Vrata percepcije...

Ma ovih dana sam malo tražila tu knjigu i ne mogu da je pronađem...

Da, Hijerofant (shvatih zašto ne volim onaj naziv visoki sveštenik ili papa - asocira me na ovo što je zvanična vera postala danas) je povezan sa Venerom. Meni je par stvari uvek upadalo u oči: žena, zmija, 4 evanđelista (uslovno ih nazovimo ovako) koji su i na ATU Univerzum...
Venera, Boginja, Velika Majka, ženska božanstva koja su starija od muških (kao što je matrijarhat stariji od patrijarhata), svete prostitutke, vreme kada rituali nisu isključivali telesno ni sexualno...
(slobodan sled asocijacija)


A Venera u horoskopu?...
Možda tačka u nama u kojoj se nalaze sve ove zaboravljene slike... *

Venera predstavlja naše emocije...pokazuje način na koji volimo...
...da 4 kerubina (evanđelista je bilo više, samo su 4 priznata od strane crkve)...zanimljivo je da žena koja drži mač na toj karti, drži mač usmjerenog prema dolje, baš kao i na karti Pravda (ili Usklađenje)...dok je As Mačeva okrenut prema gore...mač prema gore predstavlja moć koncentracije, ali je i falički simbol, dok je prema dolje simbol zemljine snage i vulve...
hmmm ženska božanstva nisu starija od muških, javljaju se paralelno..religija je zapravo potekla od štovanja Sunca kao velikog oca i Zemlje kao velike majke...a matrijarhalna društva su doista postojala, međutim nema dokaza da su starija od patrijarhalnim, nego su najvjerojatnije postojala usporedno, ovisno o razvoju pojedinog plemena na određenom području...danas mi više ne živimo niti u matrijarhalnom niti patrijarhalnom, nego u seksualno egalističkom društvu u kojem pojedine spolne grupe zadržavaju više prava od one druge u nekim segmentima života...

Da, boginja Venera... a u drugoj (levoj, "nesvesnoj") ruci drži Mesec. Tu je i simbolika (svetog) Trojstva kroz 3 pentagrama, trostruki ključ... I sve mi se nekako uklapa na slici, sem ona 2 slona, to nikako ne povezujem sa ostalim... *

da, crowley često miješa zapadnjačku s istočnom mistikom, pa nama koji smo više na zapadu neke simbolike i nisu baš rpejasne...al koliko sam upoznat s crowleyevim radom, nije nit njemu samom baš previše

Da. Kada tome dodamo njegovu sklonost da namerno komplikuje stvari kako bi bio još nejasniji... Uhhh... Zato uvek radije čitam Kastanedu. Za razliku od Alistera, bio je i dovoljno mudar da svoja iskustva zavije u formu dopadljivih romana, pa bar nisu zabranjivana za štampu i možeš ih naći u svakoj knjižari ili biblioteci. Krouli se počinje ponovo štampati u poslednje vreme... To je zanimljivo?

Tradicionalni prikaz Venera je Carica, žena sa ljiljanom u jednoj ruci, dok drugu drži savijenu kao da bi tu trebala biti beba... Kraj nogu joj je labudica sa mladuncima, ali i štit sa dvoglavim orlom. Oko nje su 2 mesečeva srpa...
Jeste izmešana simbolika na ovim slikama, ali verujem da je ipak sve povezano. Kako god, meni lično su najlepše i najprivlačnije... *

Da, i meni su Crowleyeve karte najljepše i najdraže...iako mogu raditi s bilo kojima...
...prije nekog vremena na jednom drugom forumu sam imao vodio jednu raspravu o Castanedi s osobom koja mi je tvrdila da je Don Juan prava osoba...Don Juan Matus je sam Castaneda, odnosno kako si rekla lik iz dopadljivog romana...meni se castaneda nije sviđal jer sam ga još ko klinac prokljuvil i smatral sam ga da je fejk...al nije...puno kasnije kad sam počeo proučavat šamanizam sam to skužil...
...a s Crowleyem su postojali problemi zbog autorskih prava...sad je to riješeno, i nakon više tužbi je definitivno donesena odluka da je OTO vlasnik prava...a oni su užasno teški, da ne kažem neku ružniju riječ...
...no, da se vratimo Veneri...možda će vas zanimat da je vedsko ime Venere Šukra, što znači i sjeme, kako sjemenku, tako i spermu, muško sjeme...Vede kažu da Šukra prenosi svoju kozmičku energiju kroz dijamante, muško je, boja je bijela, metal je srebro, smjer je jug-istok, godišnje doba proljeće, element voda, dan u tjednu petak...u prijateljskom je odnosu s Merkurom i Saturnom, a u neprijateljskom sa Suncem i Mjesecom...opisuje ga se kao izrazito bijele puti, srednjih godina, prihvatljivog izgleda, sjedi na devi, konju ili krokodilu, drži štap, kuglu i lotus, a ponekad luk i strijelu

Pa, to bi objasnilo lotus u ruci Kraljice... Naravno, prvo što upada u oči je činjenica da je muškog pola... Iako bi Venera, kao prava boginja plodnosti, morala u sebi imati muško seme...
Ona se nekad prikazuje i kao trudna žena... Dakle, tlo na kome je izvršena oplodnja i u kome raste novi život... Kao što se boginja obično vezuje za zemlju, a bog za nebo, oblake, kišu. Kiša oplođava zemlju i omogućava joj da u njoj naraste novi život.
Svakako, baš mi je neobično to što je u pitanju muški pol, još ne sjedinjen sa ženskim. Tek potencijal života. Ali kako slabo poznajem Vede, to me ne čudi... *

Pa kod nas je uobičajeno da se Veneru smatra ženskom zbog samog imena koje je preuzeto iz grčke mitologije...međutim sami Grci je nisu zvali Venerom, nego Hesperos kao večernja zvijezda ili Fosforos kao danica...i oba naziva su u muškom rodu...sama astrologija je Vedska nauka, a pretpostavlja se da je u Indiju došla iz Mezopotamije, a onda iz Indije ponovno na zapad...stari grci su bili dobri astronomi, a svoja znanja su bazirali na egipatskim znanjima i poznavanju zvijezda...tek je puno kasnije Ptolomej prihvatio astrologiju indijskog tipa i prilagodio ju zapadnjacima...međutim, zapadnjaci su se pridržavali Ptolomeja ko pijani plota, pa je tako ostala datumska podjela znakova do danas što je zapravo zvjezdano pogrešno...
...meni je i zanimljivo promatrati kako u starim, ili novijim, jezicima stoji s rodom za neke važne riječi kao Sunce, Mjesec, Zemlja...u latinskom je Sol (Sunce) srednji, a Luna (Mjesec) i Terra (Zemlja) ženskog...u grčkom je Helios (Sunce) muško, Selene (Mjesec) i Gea (Zemlja) žensko...kod nas je Sunce srednjeg, Mjesec muškog, a Zemlja ženskog roda...sve i to na neki način ukazuje na mitologiju, da su očito naši preci smatrali da je Sunce "rođeno" iz odnosa Mjeseca i Zemlje

Da, Egipćanima je Večernja Zvezda bila veoma bitna. Uključivana je u mnoge ceremonije, pa i u onu najvažniju - postanak faraona, u kojoj stari faraon odlazi ka večernjoj zvezdi, a novi doživljava inicijaciju sličnim putovanjem (samo se novi vraća ). To je ona stara: "Kralj je mrtav! Živeo kralj!
A Grci... Obzirom na to šta su napravili od Hermesa i koliko su mu umanjili značaj, "Venera" je još dobro prošla...

Što se roda imenica tiče, to je zaista zanimljivo, i to sa mnogim imenicama... Nešto sam skoro poredila na tu tumu... Zaista čudno. Čovek bi očekivao da ista stvar uvek ima i isti rod... Reka, planina, i sl. stalno menjaju svoj "pol"... *

Egipćani nisu poznali klasičnu astrologiju, ali su bili vrsni astronomi...njima je posebno važna zvijezda bila Sirius koju su nazivali Sopdet, te zviježđe Oriona, kojeg su nazivali Sah...Sah je personifikacija Ozirisa, a Sopdet Izide...
...što se tiče vedskih naziva, meni je bio vrlo znakovit podatak da se vedski Merkur naziva Buda...Buda je na taj način znanje, te očigledno ne predstavlja živuću osobu, nego je baš kao i Isus personifikacija Sunca...
...a kad smo kod imena, evo možda jedan zanimljiv primjer, rijeka Sava je dobila ime po rimskom bogu rijeka Savusu, koji je kod Rimljana muško, a Slaveni su ga pretvorili u žensko...to je tzv. Michael Jackson efekt, od crnog muškarca u bijelu ženu

Ovde bih se složila sa Slovenima... Vode me nekako više asociraju na ženski princip... Iako su i Neptun i Posejdon bogovi, a ne boginje... hmmm... Ali tu su sirene, vodene vile, nimfe, Gospa od Jezera... Uh, sad!
Da probamo ovako: ako voda natapa zemlju, onda bi morala posedovati muški kvalitet.
Mislim da je moj post do sada dokaz toga da preterano razmišljanje škodi...

Zato je bolje zaustaviti se na vreme... *

Svaka planeta, svaki znak, pa tako i svaki element, posjeduje određene kvalitete svih drugih...Voda se smatra ženskim principom, dok je Vatra primjerice muški, a u našem je jeziku isto tako imenica ženskog roda, baš kao i u latinskom ignis...možda bi za našu upotrebu mogli koristiti riječ plamen koja je muškog roda...
...zanimljivo je možda i to da su stari Egipćani zemlju smatrali muškom, prema muškom božanstvu zemlje Gebu, koji je bio suprug Nut, neba (koju je btw Crowley prekrstio u Nuit)...njihovi tata i mama su Šu (Zrak) i Tefnut (Vlaga)...zanimljivo je da se uvijek u literaturi spominje vlaga, a ne voda, jer vode egipćani praktički nisu niti imali, izuzev nešto malo jutarnje rose, te Nil...a bog Nila je bio muško božanstvo Hapi...svaki narod, svaka civilizacija ima neke svoje začkoljice i objašnjenja svih tih mitova o postanku..u Indiji je primjerice velika majka bila identificirana s rijekom/božicom Sarasvati...rijeka je danas presušila, ostalo je ime...