http://img80.imageshack.us/img80/9903/spacebr.jpg

Evo prijašnjih postova na ovu temu sa teme ''Svemir'':

Svjetloisjena je napisao/la:

Nadam se da nikome neće smetati ako dodam nekoliko zanimljivih slika. U biti sam, kad sam ih vidjela, prvi put shvatila da je Venera slične veličine kao i Zemlja i da se zato tako dobro vidi kad se pojavi na obzoru. Nikad prije nisam o razmjerima toliko razmišljala. Dakle, za ljude kojima treba sve zorno vizualno prikazati, mala pouka iz nekog starog maila ili ne znam više odakle:

Gripph je napisao/la:

Eto malo sam radio u 3D maxu i evo jedne zgodne usporedbe veličine zvijezda. Podatke sam uzeo sa wikipedie Sunce je ono malo žuto, Pollux je desno, Arktur je ovaj narančasti div, a u pozadini se diči Deneb. Sada idu exstremni omjeri. Na ovoj slici Pollux se jedva vidi, Arktur je dosta malen, ono plavo je Deneb sa prijašnje slike, ono desno crveno od Deneba je Betelgez, ono lijevo crveno je Antares, a ono u pozadini... E to je najveća poznata zvijezda VY Canis Majoris

Gripph je napisao/la:

Malo se slabije vidi, ali to je najbolje što mogu napraviti. Radi se o realnom omjeru veličine i udaljenosti Zemlje i Mjeseca.

Gripph je napisao/la:

Evo jedne zanimljivosti. Neki ljudi misle da je Sunce najveća zvijezda. Ali kliknite na link i divite se. Lista najvećih poznatih zvijezda E to su zvijezde! Izdvojio bih Pistol Star. Dečko je 150 puta masivniji od Sunca i 10^6 puta sjajniji! To je ujedno i najmasivnija poznata zvijezda. I evo napravit ću još jednu malu listu kako to izgleda sa apsolutnom magnitudom zvijezda. To je magnituda (dakle sjaj u jedinicama, što je magnituda manja, zvijezda je sjajnija) zvijezde da se nalazi od nas udaljena 10 parseka (32.6 godina svjetlosti). Inače razlika 1 magnitude sjaja znači da je zvijezda 2.512 puta sjajnija od neke druge. A sada kratka lista vidljivih zvijezda i njihovih apsolutnih magnituda: Deneb -8.73 Wezen -6.86 Rigel -6.75 Alnilan -6.37 Canopus -5.63 Hadar -5.42 Antares -5.38 Sunce 4.83 Dakle Deneb je 2.512^4.83+8.73 = 2.512 ^ 13.56 = = 265 623.4 puta sjajniji od Sunca. No postoji još sjajnija poznata zvijezda. Zvijezda zvana LBV 1806-20 je oko 40 000 000 puta sjajnija od Sunca i oko 120 puta masivnija!!!

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

sorry!!!

lol, prvo sam mislio da ej zemlja velika (na prvoj slici) ali sam onda vidio zadnju looool, inace sam mislio da je sunce veliko

Ne izvinjavaj se, Dunja.
Gripph se baš lepo nadovezao na tvoj uvodni post i malo nas podsetio na ove lepe sličice... *

Tako je...bravo Gripph

Dunja, tema je u redu, samo sam postao neke prijašnje postove na tu temu kao neki uvod u sve to.

Još samo fali usporedba nas sa veličinom Zemlje (i možda između ubaciti Fobos i Deimos pa neke veće satelite kao prijelazni korak do planeta) da bi se dobio potpuni osjećaj veličina

Pa mislim da je za to najbolje da netko stane ispod Velebita i gleda ga...

bože. već od čitanja ovog topica zabolila me glava. uvik me zaboli glava kad čitam o svemiru i dobijem napadaje tjeskobe baš zbog toga koliko smo maleni i neznatni u jednom takvom prostoru... nisam pojma imala da postoje toliko velike zvijezde O.o

mogu misliti kako je klincima kad stanu ispred mene i pogledaju me onako otvorenih usta mora da se osjećaju malo

ili mozda osjecaju da ces ih pojest

A meni baš prija taj osećaj (majušnosti u Svemiru), nije mi ni malo nelagodan. Naprotiv, to mi je uvek potvrda istinske nebitnosti svega onoga čemu i inače ne pridajem mnogo pažnje...
Uz to, osećaj je nekako... sveprožimajući... *

Ova fotografija je snimljena sa Voyagera 1, 1990. godine. Radi boljeg
uvida u prostor o kojem je rijec, fotografija je snimljana sa
udaljenosti od samo 4 svjetlosna sata. Nisam siguran da li ce vam ista pomoci ako vam kazem da nas svemir seze u dubinu i do nekoliko desetina milijardi svjetlosnih godina!



Evo sta Carl Sagan kaze o snimku ciji je on sam inicijator u svojoj knjizi "Plava tacka u beskraju":

"Napokon
smo uspjeli fotografirati nasu planetu iz dubokog svemira i, ako se
malo bolje zagledamo vidjet cemo jedva vidljivu tackicu. Upravo ta
tackica smo mi, nas dom. Na njoj, svako o kome smo ikada culi, svaki
covjek koji je ikada rodjen. Na toj tackici sva nasa radovanja i
patnje, hiljade religija, ideologija i ekonomskih doktrina, svaki lovac
i sakupljac, svaki heroj i kukavica, svaki graditelj i rusitelj
civilizacija, svaki kralj i seljak, svaki zaljubljeni par, svako dijete
puno nade, svaka majka i otac, svaki izumitelj i istrazivac, svaki
ucitelj o moralu, svaki korumpirani politicar, svaki superstar, svaki
vrhovni lider, svaki svetac i grijesnik tokom cijele historije nase
vrste, zivjeli su bas na tom zrncu prasine, koju ovdje vidimo na zraci
Sunca.

Zemlja je vrlo sicusno mjesto u kosmickom prostoru.
Razmislite o rijekama krvi prolivenim zarad nebrojenih generala i
imperatora da bi na kraju oni sami, u svoj toj slavi i ponosu, postali
na jedan tren gospodari jednog sicusnog djelica te tackice. Razmislite
o beskrajnim okrutnostima stanovnika jednog dijela tackice nad jedva
distinktnim stanovnicima drugog dijela te iste tackice. O njihovom
neprestanom nerazumjevanju, o njihovoj nezasitoj zelji za medjusobnim
ubijanjem, o njihovoj neprestanoj mrznji jednih prema drugima. Nas
stav, nasa umisljena samovaznost, nasa iluzija o privilegiranom mjestu
u kosmosu je direktno izazvana ovom fotografijom.

Nasa planeta
je usamljena trunkica u prostoru obavijena enormnim kosmickim bespucem.
U nasoj zbunjenosti svim tim prostorom ne nazire se ni najmanji
nagovjestaj spasenja iz vana, spasenja nas od samih sebe. Ipak, spas
ostaje jednino na nama samima. Astronomija nas s pravom cini sicusnim
ali, zelio bih dodati i to da nam je ona jako bitna u izgradnji nase
osobenosti. Po meni, za prikaz nase budalaste uobrazenosti nema boljeg
primjera od ove fotografije naseg sicusnog svijeta snimljene sa 6.4
milijarde kilometara udaljenosti. Takodjer, ovaj prikaz naseg svijeta
bi trebao probuditi nasu duznost ka uljudnijem i ljubavi punijem
ljudskom medjuodnosu i protom dati podstreka za ocuvanje i njegovanje
ove plave tackice u beskraju, jedinog doma za kojeg znamo."

Zamislimo se nad cinjenicom koliko smo samo sicusni i nebitni u svom tom prostranstvu!