Naš prirodni satelit. Od davnine (opravdano) pobuđuje ljudsku pažnju svojom pojavom na noćnom (i dnevnom) nebu i utjecajem koji ima na zemaljski život, a koji su ljudi mogli primijetiti i bez nekih sofisticiranih aparata, ili upravo zato što ih nekoć nije bilo.

Zvezda je na temi Enceladus pitala što mislimo o ovom našem mjesecu. Pa eto nam prilike da i o njemu malo porazgovaramo.

U Wikipediji možemo naći podatke:

Mjesec ( lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekunda. Mjesec se kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesečeva staza podliježe jakim temperaturnim vibracijama koje uzrokuje Sunce, pa se nagib staze prema ekliptici u toku 173 dana mijenja od 5 stupnjeva do 5 stupnjeva i 18 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po površini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Oko svoje osi se obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekunda (siderički mjesec). Zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji različito je osvijetljen, pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:

* Mlađak
* Prva četvrt (vidljiv noću)
* Pun Mjesec (Uštap)
* Zadnja četvrt (vidljiv ujutro)

Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza nazvano je sinodičkim mjesecom. Za opširniji članak pogledajte: mjesečeve mijene

Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i "disanje" Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.

Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara kometa. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec. Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio Galilej 1609. godine. Najniža područja Mjeseca su ogromne sive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. godine, iako u njima nema vode. Ova mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Pireneji, itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 metara. Osim planinskih lanaca, na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri ili vrtače, koji opet nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih nosi čak i ime našeg Ruđera Boškovića. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge (Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (asteroida) u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.

Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporila da se njegova okretna brzina prilagodila njegovoj vremenskoj stazi. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi u toku okretanja oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. 1959. godine je sovjetska letjelica/sonda Lunik (Лунник) obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu kruženja Zemlje, tako da taj usporavajući utjecaj produžuje godišnje dan na Zemlji za 20 mikrosekunda. Pritom se energija kruženja Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se kretanje godišnje udaljuje za 4 centimetra od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995. godine.

No mjesec se povezuje i s mnogim neobičnim pojavama i tajnama. Kažu da se u noćima punog mjeseca rađa više djece nego u drugim periodima. Mnogi loše spavaju i imaju noćne more, premda ni ne znaju da je pun mjesec jer se skriva iza oblačne koprene ili zato što smo zaboravili gledati u noćno nebo. U noćima punog mjeseca vukodlaci, vampiri, zle vile i ostala čudovišta izlaze iz svojih skrovišta i šeću među nama. Jesu li to samo priče?



Postoje i mnoge dileme koje muče znanstvenike. Što se nalazi s druge strane mjeseca koja je uvijek okrenuta od Zemlje? Jesu li astronauti koji su obišli mjesec u svom modulu vidjeli tamo baze vanzemaljaca ili bar tragove mogućeg života? Zašto se nebesko tijelo veliko poput malog planeta "zakačilo" za naš relativno mali planet? Slijedom kakvih okolnosti? O svemu tome postoje zanimljiva mišljenja o kojima se može i razgovarati. Pa da vidimo

Naišla sam na još jedan zanimljiv članak o Mjesecu i njegovim tajnama na Mišakovom blogu (preporučujem za čitanje, ako imate vremena):

http://misakvecernji.blog.hr/2007/03/1622378133/obelisci-na-mjesecu.html

i još:

http://misakvecernji.blog.hr/2007/03/1622271775/karl-wolfe-baza-na-tamnoj-strani-mjeseca.html

Negde cuh da je Mesec "stvoren" ili "dovucen" tu gde je?... I da nije prvi satelit koji je kruzio oko Zemlje... da je iznutra supalj... tako da mi je mnogo toga tu "cudno"... zato sam i zamolila otvaranje ove teme, radi razmene misljenja o nekim novim idejama, ali ok je sto smo krenuli od opstepoznatog...
Sto se tice mesecevih mena, poznajem staricu koja ceka mlad Mesec da bi ljudima skidala bradavice (i ovo nije samo prica, videla sam da ima efekta), a ja koristim ovu noc za kanalisanje energije... Secam se dok mi je mama bila u bolnici, u koronarnoj jedinici je u noci punog Meseca umrlo 6 ljudi, inace to je za tako malu bolnicu velik broj... A sto se tice vukodlaka i sl. mogli bi videti sta ko misli o "shapeshifter"-ima... i oni su valjda neka vrsta hibrida...

Započela sam s općim i nastavila s manje općim i zatim bila detaljno analizirana

Moram priznati da prviput čujem za shapeshiftere, proguglala bih, ali nemam sad vremena jer idem jednoj frendici da napravimo nekakav posao i ne znam kad se vraćam.

Zanimljivo je da se sjetveni kalendar i te kako obazire na mjesečeve mijene, a preporučuje se i ona dijeta gdje je nulti dan dan promjene mjeseca u slijedeću fazu.

Poznajem osobu koja je u vrijeme socijalizma kad se o tim stvarima nije puno govorilo radila na zatvorenom psihijatrijskom odjelu i muku su mučili da nabave kalendar s mijenama jer je na dan punog mjeseca uvijek bičlo puno više problema nego drugih dana.

Jedna od varijanti shapeshifter-a je ona prica o precima koji su naucili da menjaju oblik od prvobitnog do ljudskog... *

Ja samo znam da mjene puno utječu na život čovjeka i njegove okoline.
Npr.1. morske mjene, kako se one mijenjaju tako se i ribe love, istina ja sam sportski ribolovac i barem tu kod nas je tako ako si u pravo vrijeme tamo loviš, ako ne možeš im i zlato bacat ali se neće uloviti
2. sječa drva, ukoliko se sječe u krivoj "luni" onda iz nekog razloga drvo je manje kalorično, ja to povezujem s tekućinom koja kola u drvu, u pravoj luni drvo postiže najveću kaloričnost
3. sijanje, obrađivanje tla, berba i žetva je također vrlo povezana s mjesečevim mjenama
postoji i jedna narodna poslovica koja govori kontra: "Ki gleda u lune ima prazne kasune." Tko gleda mjesečeve mjene ne žanje puno.

Ova poslovica verovatno potice iz perioda kada je panicno negirano sve sto bi moglo podsecati na paganizam, kao sto je i obozavanje Lune... *

Evo još malo o mjesecu :

http://cryingplanet.blog.hr/

Da sam ja vanzemaljac i da želim promatrati zemlju, promatrao bi ju iz svoga broda koji bi bio u blizini planete, a da biram planet, izabrao bi mjesec .

Svjetloisjena je ponudila dva linka na Misakov blog...evo jos jednog koji je isto tako zanimljiv, a opisuje knjigu Inga Swana koji ima sposobnost tzv. remoteviewinga. On je dakle bio angaziran od strane neke vladine agencije da baci pogled na Mjesec. Ugledavsi zivot na mjesecu pomislio je da je fulao metu sto se zna dogoditi ali ga je agent podsticao da nastavi pricati. Uglavnom tip je ugledao svasta nesto pa tako i nekakve "ljude". Kada su ga ti ljudi primjetili, a on to rekao agentu, ovaj mu je kazao neka nestane od tamo sto prije moze. Naravno prica se ne moze dokazati ali ne mogu se dokazati ni neke Eosphorosove tvrdnje koje on kategoricki iznosi jer i one mogu biti samo hrpa informacija servirana za masu. Kako mi toeretski mozemo znati da razno razni ameri, britanci, rusi ili svi skupa i zajedno nisu vec utvrdili zivot kako na, recimo, Mjesecu tako i na drugim planetama...a nama pricaju price...

Nego, evo link:

http://misakvecernji.blog.hr/2007/09/1623180246/labud-i-mjesec.html

Ne mozemo zasigurno znati... Svi oni govore samo ono sto zele da se cuje... * Sto je OK, sve dok njihove reci shvatamo s' rezervom...