Dakle, bile su i ostale zasad 2 popularne teorije u vezi širenja svemira.
Prva je opisivala širenje, a potom i sažimanje. Kao glavni razlog sažimanja bila bi prijeđena kritična masa svemira, to jest da će ga vlastita masa opet povući natrag. U takvom svemiru, kako bi se on sažimao, preživljavale bi samo supermasivne crne rupe dok ne bi ostale 2 zadnje megamasivne sa nekim periodom vrtnje jedne oko druge.
Problem sa tom teorijom jest što bi toliko brutalno masivne crne rupe stvarale izuzetno snažne gravitacijske valove koji su već otkriveni u slučaju milijarde puta manje masivnih crnih rupa. Upitno je kakav bi utjecaj na prostor imali ti valovi i bi li onda uopće bilo moguće da bi se svemir opet skupio u točku ili ne.
Druga teorija koja danas ima jake argumente jest vječno širenje svemira. Već sam napisao o tome u postu iznad. Dakle, tamna energija bi bila krivac ubrzanja širenja svemira. Takav svemir bi se prema teoriji širio u nedogled, na kraju bi ostale samo elementarne čestice. Takav svemir bio bi taman ocean elementarnih čestica.
U izgradnji je teorija sa hipersvemirima i crnim rupama kao tunelima između njih. Dakle, tada bi naš svemir bio jedan od mnogih unutar jednog hipersvemira, a ''hiper'' bi označavalo višu dimenzionalnost sveukupne čelije gdje se svi svemiri nalaze. Tada je moguć da ti nižedimenzialni svemiri na neki način ulaze jedan u drugi i izlaze tako van... Ali to su ionako prekomplekse stvari za shvatiti, niti se ima pravih dokaza za tako nešto.
_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?