Podijelicu i ja svoje iskustvo, mozda neko od vas ko se vise razumije u te stvari da objasnjenje.
Nedaleko od moje vikendice, prodavala se jedna. Posto je bila jako mala, samo dvije prostorije pod ravnim krovom (pa je iz daljine izgledala kao kockica), a prodavali su je po jako visokoj cijeni, nije bilo zainteresiranih. Vlasnici, stariji bracni par, morali su otputovati u inostranstvo, pa su je dali na cuvanje mojim roditeljima. I tako, oni nisu dali spustiti cijenu, pa smo se ja i jos dvije prijateljice "uselile" u nju i nazvale je "Podrum"
Eh sad, jednu noc dogovorimo se prizivati duhove u njoj, jer je usamljena i niko nam nece smetati. Nismo imale neki tacan recept kako ih prizvati, ali posto je u to vrijeme bila aktuelna serija "Charmed", srocile smo rimu kao sto to one rade

i zapalile svjecice u krug. Nas tri smo se uhvatile za ruke i ponavljale rijeci, posmatrajuci plamen svijeca, zavjese, sjene na zidu - bilo sta sto bi moglo biti znak. I nista..
E onda smo izgubile strpljenje, sve okrenule na salu, pocele se zezati. Poceli smo im govoriti ruzne rijeci, izgovarati kojekakve psovke, nazivati kukavicama i smijati se kao ludjakinje. Pocele smo oslovljavati i Sotonu. I tek onda nesto se desilo. Ispred vrata, po kamenoj ploci, proslo je nesto tako, da kazem, mocno

Zvuk je bio preglasan, i zvucalo je kao galopiranje bezbroj kopita - tako glasno. Sve tri smo se ukocile i zasutile. Nakon par sekundi, isti tak zvuk, ali kao da se vraca opet prolazeci pored vrata. Vrisnula sam i otrcala do vrata, jer nisu imala nikakve brave, zatvarala su se s vana uzetom, a dok smo unutra samo smo ih mogle pritvoriti. Iz sve snage sam se stisnula uz njih, jer sam se plasila da to nesto ne udje. Sve tri smo bile preplasene, jer nismo mogle umisliti istu stvar. Proslo je dosta, vise se nije ponavljalo. Polako sam odskrinula vrata. Ispred nije bilo nikog, samo je lezao pas, inace lutalica, ali udomacio se tu jer smo ga hranile. Nekako smo sve odahnule, uljevao nam je sigurnost, ali nismo smjele izaci.
I onda - zacujem kako se iza coska Podruma opet blizi onaj zvuk. Sve se odigralo u sekundi - na ploci ispred, koja je bila osvijetljena svijecama iznutra, jasno se vidjela sjena tog neceg da se priblizava

Bila je nepravilna, toliko sam vidjela na brzinu, nije da sam bila toliko znatizeljna da je pomnije posmatram

Brzo sam pogledala u psa, i vidjela da i on vidi isto. Gledao je negdje u tom pravcu, u zraku, ne bas u vis, ali iznad zemlje, i spustio usi i glavu na zemlju. Zalupila sam vratima. Sve tri smo pocele plakati od straha..
Eto, jest predugo, ali htjela sam malo detaljnije ako bi neko slucajno mogao ista objasniti, I ne, nismo vidjele niti ikad saznalo sta je to bilo, samo smo cule taj zvuk koji smo definisale kao galopiranje.