jako lijepa priča.
nevjerovatno mi je to, da, tko god doživi nešto "natprirodno" ili "čudno" odmah svi počnu uvjeravati da je to umišljanje.

a to i mene nervira. u njenom slučaju,bila je mala, rano ostala bez mame, prestrašena- svi bi rekli "ma izmislila je golubicu". ali ja vjerujem da nije...

i ja, apsolutno

ljudi (većinom zapravo djeca) nemaju pojma što rade kad prizivaju duhove! pogotovo ako to rade čisto iz zabave.. jer nema ništa zabavno u tome da vidiš duha. pogotovo ako ga se nakon toga ne možeš riješiti! a bilo je i toga! a na kraju, ako i dozoveš duha, nikad neznaš kakav će doći (mislim, s kakvim "namjerama").

inače nisam nešto plašljiva osoba, al sama pomisao da sretnem duha me užasava.

zasto te uzasava...pa zar nisi nimalo znatizeljna da li stvarno postoje duhovi....

ja znam da postoje duhovi al me strah svejedno a druga stvar ipak ostajem u Zg

htjela bi znati kako bi to izgledalo (mislim, taj duh), dal bi mi nešto rekao, kak bi se ponašao i to.

al ono, znati da je nešto u sobi, kreće se oko tebe a ti neznaš gdje je! mislim, znam da bi me panika ulovila! VELIKA! pogotovo ako bi bila sama u sobi.
a i ono, zamisli da zauvjek ostaneš s osjećajem da je neko tu (ako taj duh recimo ne ode, ili barem zamisliš da nije otišao XD) i da te prati.. brrrrr!