^^Naravno! Evo frend je isto to nedavno položio, isto je išao na instrukcije, jučer je diplomirao!
I nisi prva osoba koja mi je rekla da je sve lakše kad završiš faks...to mi je veliki poticaj!

Meni je naslov teme od početka bio čudan i bezveze...još nisam nikad čula da je sramota davati ili ići na instrukcije legalne ili ilegalne...to je kod nas normalno.

Čini mi se (iz vlastitog iskustva) da su instrukcije danas mnogima potrebne. Mislim da nisam jedina u čijoj se gimnaziji gradivo, prvenstveno matematike nije dovoljno obrađivalo, odnosno radilo se na osnovim zadacima, a one malo kompleksnije "probajte obraditi doma pa će nam drugi sat netko od učenika malo objasniti, jer moramo brzo dalje".
Problem je i u organizaciji šklostva, traženom gradivu, iako puno svemu pridonosi i inertnost učenika. Onda ako doma nemate starijeg brata koji matku ima u malom prstu ili roditelje koji se u to kuže i još vam ne leže prirodni predmeti, idite na instrukcije.

Sama sam neredovito išla na instrukcije iz matke/fizike u gimnaziji da bi uspjela koliko-toliko održati prosjek (nekakva trojčica), jer sam u društvenim predmetima bila puno bolja.

Pružanje instrukcija je ilegalno, iako korisno. Po meni nema opravdanja za ilegalnost bilo koje vrste na način tipa "a što oni koji su napravili milijunske krađe, naspram profesora?"
Trabalo bi napraviti neku stopu oporezivanja instrukcija (pravednu i razmjernu) ili ih proglasiti legalnim.

Naravno da u državi ima puno važnijeg posla oporezivanja malo veće sive ekonomije, ali nije u redu da država tolerira ono što istodobno zabranjuje, jer to je jako loša slika nepravedne države. Možda su instrukcije tek malo zrno u cijelom nizu ilegalnih "gromada", ali korak po korak.

Zdravo dijete koje pažljivo sluša na satovima, piše domaće zadaće, pita nekoga kad nešto ne razumije i više ili manje stalno i uredno radi, najvjerojatnije neće imati potrebe za instrukcijama. Možda ponekad kad naiđe gradivo koje je djetetu stvarno teško, pa da se nađe netko tko će mu to kompetentno objasniti. Iskusan instruktor nije onaj koji je izvrstan u svojoj struci, nego onaj tko je u stanju prepoznati što djetetu treba i uputiti ga da se samo dalje snalazi što samostalnije. Pomodno plaćanje redovnih instrukcija iz svega i svačega samo je podupiranje djetetove nesamostalnosti. No ako se dobro procijeni, one mogu biti jako velika pomoć, od viših razreda osnovne kad se pojavljuju gradiva koja su mnogima teže razumljiva, do kraja faksa. Dobar instruktor, bilo da radi za novac, naknadu druge vrste ili iz prijateljskih pobuda za rodbinu i poznanike može napraviti čuda za dijete koje želi naučiti gradivo. Ako ono to ne želi, bilo bi pošteno odustati i reći djetetu i roditeljima da su instrukcije besmislene dok se taj stav ne promijeni.

Što se financijskog dijela tiče - kad bi postojao normalan i legalan put kojim bi se takva djelatnost mogla oprijaviti i oporezovati, vjerojatno bi se mnogi toga i pridržavali. Uz naše propise vjerojatno bi velika većina odustala od takve djelatnosti, a i roditelji instruiranih bi razmislili kad bi morali pokriti bruto cijenu za svotu koja je dovoljna da se netko tko ipak ima znanje i samopoštovanje odluči na sat i pol do dva sata rada s njihovim djetetom. Tko misli da je to jednostavno, osobito ukoliko se želi biti uspješan, a ne naplatiti medvjeđu ili nikakvu uslugu, neka sam pokuša ako ima mogućnosti.
Inače je jako zgodno pljuvati po prosvjetarima početkom školske godine, naši mediji to vrlo marljivo i savjesno rade, zaboravljajući očito da se radi o ljudima kojima povjeravaju ono najdragocjenije što imaju - svoju djecu. Pa tako kad pogledamo gornji članak, ipak ne mogu ne primijetiti da ne poznajem nikoga tko se obogatio instrukcijama, ali znam neke majstore koji su bez mukotrpnog školovanja radom na crno sagradili sebi kuće i stekli više nego što prosjećni prosvjetar može zamisliti. Pritom nikako ne podcjenjujem majstore, dobar majstor zlata vrijedi i naravno da su nam oni potrebni. Samo želim usporediti. Ako država nije u stanju regulirati propise i srediti poreznu administraciju, za to su prosvjetari koji daju instrukcije najmanje krivi. Uostalom, pitam se što bi bilo kad bi se ta djelatnost uistinu djelotvorno zabranila - već sad mnoge instruktore treba vući za rukav kad zagusti, a nije da su instrukcije baš sasvim nepotrebne.

Btw, moj djed je još tijekom prvog svjetskog rata pomagao svojoj obitelji da preživi (otac mu je bio slabo plaćeni učitelj poslan po kazni u slavonska sela), davao je instrukcije iz svih predmeta što je kao izvrstan gimnazijalac i mogao, a četvrti razred je iz tih razloga polagao privatno i položio s izvrsnim ocjenama. Otac njegovog stalnog učenika bio je toliko zadovoljan rezultatom da je mom djedu i svom sinu platio putovanje po dobrom dijelu Europe, što je obojici još dodatno pomoglo u daljnjem studiju. Je li trebalo mog djeda zatvoriti zbog tih ilegalnih aktivnosti?