Ideja rivaliteta ne poznaje nikakve rasne, stilske, glazbene ni bilo kakve druge granice. Rivale možemo naći svugdje, na svakom mjestu.
Rivalitet je osnovni ljudski i životni stav i samo se kroz njega može doći do viših, boljih i kreativnijih rezultata.
Bez rivaliteta nema uspjeha, tamo gdje nema rivala nema ni elite, nema najboljih.

Samo kroz sukobe naših znanja, talenata i mogućnosti s konkurentskim saznat ćemo tko smo, što znamo i koliko vrijedimo. Spoznat ćemo svoju stvarnu mjeru i koliko smo bolji ili lošiji, brži ili sporiji, vještiji ili manje vještiji od svojih rivala.

Zbog toga čitava povijest ljudskog društva ustvari nije i ništa drugo nego povijest stalnih, žestokih rivala. Tako je od početka, od stvaranja svijeta sve do danas.


ADAM vs. EVA

Prvo je Bog stvorio Adama po svojoj slici, a onda i Evu od njegovog rebra, da mu nije dosadno.
I na početku je sve bilo u redu dok se nije umiješala zmija, ponudivši Evi zabranjeno voće s Drveta spoznaje dobra i zla. Eva je dala zabranjenu jabuku Adamu i njih dvoje su se počeli stidjeti pa su brže bolje obukli odjeću i prekrili genitalije.Kad su prekršili Božju zapovjed, protjerani su iz božanskog vrta. Od tada se sve zakompliciralo.
Čovjek je proklet da radi,a žena da rađa djecu u mukama.
Tada se rađaju i njihova djeca, Kain i Abel, polako se maseljava svijet a Adam i eva postadoše vječni rivali s potpuno različitom idejom krivice “onog drugog”.


KAIN vs. ABEL

Prvi ovozemaljski rivalitet i prvo ubojstvo.
Sinovi Adama i Eve dobili su zaduženja: Kain da obrađuje zemlju, a Abel da bude pastir.
Ljubomorni Kain nije mogao podnijeti da se Abelov rad više cijeni od njegovog i ubio ga je. Pala je nevina krv, prvi put u povijesti. Tako je nastao prvi mučenik, stradao zbog svog uspjeha i tuđe zavisti.
Počela je povijest rivaliteta.

ROMUL vs. REM

Priča o Rimu počinje legendom o sudbinskom rivalitetu dvoje blizanaca, Romula i Rema, iz kojeg je izrasla kasnija povijest grada, ime i položaj.
Kad je na vlast stupio Amul koji je tron nepravedno oduzeo svom bratu Numitoru, naredio je da se muški blizanci, tek rođeni, bace u Tibar i utope.
Kao i u svim legendama, dogodilo se čudo. Djeca su spašena a odgojila ih je vučica hraneći ih svojim mlijekom. Kad su odrasli, osvetili su roditelje i preuzeli vlast. Romul postaje kralj novog grada, pod uvjetom da ga sam podigne. To se nije svidjelo njegovom bratu Remu, koji ga je napao.
Braneći se, Romul ga je ubio mačem.

MARADONA vs. PELE

Prije njih nogomet nije postojao. Pojavom sofisticiranog Brazilca i kasnije kontroverznog Argentinca, svijet je podijeljen na one koji obožavaju Pelea i na drugoj strani one koji se kunu u Maradonu. Nikada nisu bili u prilici suprotstaviti se jedan drugome na terenu , ali je fama kojom je svatko od njih bio praćen u različitim razdobljima povijesti sporta učinila svoje.
Tko je bio bolji?
Neprekidno se uspoređuju statistički podaci , rezultati i stilovi igre. Publika je stvorila rivalstvo koje je odavno napustilo sportski teren i prodrlo u privatni život obojice.


MOZART vs. SALIERI

Wolfgang Amadeus Mozart i Antonio Salieri poznati su sukob za vječni sinonom pravog i lažnog, autentičnog i ambicioznog umjetnika u pokušaju.
Mozart je bio genije, istinski wunderkind, jedan od najtalentiranijih umjetnika svih vremena, a Salieri njegov mnogo snalažljiviji konkurent, dvorski kompozitor i carski crkveni majstor u Beču. Postoji mnogo podataka koji potvrđuju niz incidenata i sukoba između nezadovoljnog Mozarta i njegovog, u visokom društvu mnogo uspješnijeg kolege Salieria.
Činjenica je da danas nitko ne izvodi i ne sluša 44 Salierijeve opere, dok Mozart ne prestaje izazivati divljenje gdje god se čuje njegova glazba. Mnoga umjetnička djela nam uvjerljivo svjedoće o pravoj prirodi i svim posljedicama ovog rivaliteta.

PLATON vs. ARISTOTEL

Dva sigurno najveća antička filozofa. Najbolji predstavnici starogrčke kulture i civilizacije. Sasvim suprotnih koncepata, oni su bili rivali u svakom smislu riječi.Iako nisu bili vršnjaci, Platon je bio stariji, pa je ovaj išao kod njega na akademiju, njih dvojica su predstavljali dva vrhunca potpuno drugačijih koncepcija. Platon kao idealno, duh i onostrano, Aristotel kao realno, materija i ovostrano.
Aristotel je bio bliži srednjovjekovnom načinu mišljenja, te je tada bio u velikoj prednosti.
U epohi renesanse, situacija se mijenja u Platonovu korist, da bi tijekom 19-og stoljeća sve ponovo došlo na svoje mjesto i Platon je ponovo postao Aristotelov ravnopravni rival.