Znam da je svi imaju na ovo ili na ono...
Mene najvise trese nostalgija za rodnim gradom..
Vratiti se ili ostati,pitanje je sad...Razapet izmedju materijalne situiranosti i
dusevne praznine koja me okruzuje na hladnom zapadu...
Tjesi me samo ovo:
Lako je Banjalucaninu zivjeti vani… Klima u autu, klima u stanu, zatrpan frizider,
klinci i klinceze princevi i princeze, na pasosu pise "I’m free",
veceras pjeva Annie Lenox…
Lako je Banjalucaninu zivjeti u Banjaluci. Ljeto u gradu, dajak u rijeci,
"nektar"(pivo) u ruci, mirisi lipa, korzira masa..svira "Riblja Corba"..
Tesko je biti Banjalucanin vani. Tada ne valja nista...
Ni voda, ni tresnje, ni skolstvo, ni meso, ni komsije, ni doktori,
ni ljudi….ti ljudi dosadni, eh ti ljudi..
Tesko je biti Banjalucanin u Banjaluci. Zima hladna, Vrbas mutan,
kasni plata, galami papak, ne cujes nista, upalis TV, ne vidis sutra..
Lijepo je biti Banjalucanin na "CE-4" forumu...
Da li i vi imate nostalgiju,kako se odbraniti od nje,kako je i sa cime ublaziti?
Naravno,postoje mnogi oblici nostalgije,za gradom,muzikom,starim drustvom itd..
Da li ste i vi nostalgicni na nesto?
_________________
Moja je psiha tako misticnog karaktera da je
apstraktno govoriti o morfologiji njene dijalektike...