@Chakotay, nije se spominjalo da se te djevojke ubijaju, one su već mrtve, a u zvezdinoj varijanti djevojka ostaje živa, ali sa statusom udovice...


Ubijaju se udovice u Indiji, odnosno prisiljava ih se da uđu u lomaču svoga muža kako ga ne bi nadživjele. Ali to je neka vrsta obrednog žrtvovanja i možda praktičnog rješavanja problema koje udovica predstavlja, ovo vjenčavanje mrtvih ili mrtvih i živih mi je sasvim strano, moram reći.

Malo sam procunjala:

"Građanski list ponedeljak, 28. jul 2008.
ALBI – U subotu, na posthumnoj ceremoniji venčanja koja se veoma retko odobrava u Francuskoj, jedan francuski slikar oženio se sa svojom nekadašnjom ljubavnicom koja je umrla 2004, prenosi Beta/AFP.
Da bi se dobilo odobrenje za sklapanje takvog braka, potreban je dekret predsednika republike, izjavio je Frans-presu Pjer Eskand, gradonačelnik sela Lamontelarije, koje ima 75 stanovnika i koje se nalazi na jugu Francuske.
Slikar Žan-Luj Ronzije (68) i plesačica Martin Kaznav, koja je imala 52 godine kad je umrla, upoznali su se..."

Iz prikaza romana Filipa Davida San o ljubavi i smrti :
"Tu je leksika koja liči na crkvenu tradiciju, ekspresivne reči ali i situacije poput putovanja pod naročitim okolnostima, sa naročitim saputnicima, i napokon to inicijacijsko venčanje sa mrtvom devojkom Rokele. Venčanje je u ovom slučaju neophodno jer je, kako se kaže, "neostvarena ljubav ravna je strašnom prokletsvu", greh, a u kabalističkim spisima obed i seksualni čin predstavljaju gotovo obredne radnje. Dakle, to venčanje je moralo biti učinjeno zarad ostvarenja mitsko-religijskog duga. Time se prvi deo romana završava."

"...venčanje Hasanaginice sa mrtvim Kadijom, u drami Hasanaginica..." - http://www.pozorje.org.rs/scena/scena206/17.htm

When men died unmarried, it was a primitive Aryan
custom to provide them with wives for the other world.
Thus the Trojan maiden Polyxene was slain at the grave
of Achilles. In later times in Attica the loutr-ophoros, or
bridal pitcher, was placed on the grave of the unmarried
as a symbolic representation of a death-marriage. Such
marriages were still prevalent among the Slavs in the
time of the Arabic historians Mas'udi and Ibn Fadhlan.
Among the modern Slavs imitation marriages are cele-
brated in which a bride or a bridegroom is assigned to
one who has died unmarried; but these persons are, of
course, no longer put to death, although it may be ex-
pected that the dead will soon claim them and they will
follow their spouses. A survival of this custom is still
found in Hesse in Germany, where "wreathed girls"
accompany the coffins of unmarried men to the grave
and wear mourning for them for four weeks.........
...Marriages of the living with the dead are a
frequent theme of Celtic legends. The Celtic other
world was a place of eating, drinking, fighting, and mak-
ing love, like the present world at its best, so that it is
not surprising that suicide was frequent in order to enter
more speedily into its joys. Diodorus Siculus 70 records
that letters were thrown upon funeral pyres in the belief
that thus they were carried to departed friends.
http://www.archive.org/stream/spiritismcultofd00patouoft/spiritismcultofd00patouoft_djvu.txt

*

Da, stvar očito nije sasvim nova...

@svjetlo, moguće da sam ja nešto krivo shvatio, ali ovo dole je dosta jasno, ubijali su mlade djevojke, kako bi ih onda vjenčavali kao mrtve osobe

Alpha je napisao/la:

Tako je prošle godine na jugu Kine uhićena banda koja je davila mlade žena, koje je potom prodavala kao ''duh nevjeste''. (Izvor) Naidjoh na ovaj gore text...mislim, koji horror obicaj...

No moguće je da je to samo devijacija starog običaja. Izgleda da strah od smrti i usamljenosti postoji od kad postoji i čovijek kao razumno biće.

OK, nisam dovoljno pažljivo čitala...

a sto ako su gay-evi

Pojasni. *

Pridružujem se svim komentarima. Totalno mi je strano i primitivno vjenčati mrtve. Vjerojatno se to ipak temelji na njihovu vjerovanju o posmrtnom životu koje potkrijepljuju na morbidne načine, neshvatljive većini zapadnog društva.

Ipak, očito je da Kina iako pripada istočnom svijetu u globalu ne njeguje takve običaje, osim u zaostalim, ruralnim područjima.
Vidljiv je i potpuno različit mentalitet Kineza od zapadnjaka, gdje neuspjeh na fakultetu ili školovanju vrlo često završava samoubojstvom neuspjelog učenika.

Red, rad i disciplina, ali u previše rigoroznom obliku.