Ne znam je li ovo tema za ovaj podforum.

Glavno pitanje koje postavljam jest zašto mladi toliko izlaze kasno navečer u male zadimljene kafiće? Je li to njihova samostalna želja jer im je to zbilja privlačno, ili je to želja nastala na temelju prilagodbe društvu ''kud će svi, tu ću i ja''? Recite svoja mišljenja ili iskustva, rado bih saznao odgovor na pitanje.

Naprosto nevjerojatno mi je da se nekome može samom od sebe sviđati malo mjesto prekrcano ljudima gdje muzika tako tuče da je potrebno derati se za razgovor, a istovremeno je sve zadimljeno od cigareta. Ne pričam o onim kulturnim prostranim kafićima, već onim manjim. Je li tu želja za upoznavanjem novih osoba doista toliko jaka?

Ja ne znam da je itko ikog ikad zapravo upoznao u birtiji
Hocu reci kako ljudi cesto izlaze upravo kako bi nasli partnera...a ako izuzmemo srednjoskolska upoznavanja i veze (obzirom ne znam kako se to danas odvija) zbilja ne znam da je netko nekog u birtiji naso i da je to ispala neka smislena veza

ne mislim da se na takva mjesta ide upoznati partnera.
već jednostavno na kavim mjestima se odvija društveni život.
nekada su naši starci hodali po parkovima (tada nije bilo masovno rasprostranjeno birtijašenje) a mi danas u birtiju.
ne znam gdje bih se inače nalazila sa društvom i klepetala??

idu da bi vidili i bili viđeni.

slažem se s tobom Omega, ali to je varijanta samo za tople dane.
što zimi??

ubi me, nemrem hodat po zimi....
a da, pa i doma se nalazimo, al kad se skuplja društvo iz svih krajeva grada, nekom logikom izaberemo birtiju na sredini puta svih nas...

Ja se slažem da je to super, i ja ponekad otiđem u neki birc na otvoreno sa društvom, samo kafić kakav sam opisao na ovoj temi i koji je predstavljen baš za ovu temu nije taj na koji si mislila.

a da, pa baš u te male i zadimljene ne idem ni ja.
jasno da biram kafiće, i uglavnom upravo iz tog razloga idem u jedne te iste.

Ja u kafić idem popit pivu/e, ako nemam gdje drugdje (kod nekog ili doma). Pogotovo po zimi kad baš i nisam za šetnje, obitavanje po parkićima i zidićima.. Na proljeće i ljeto sam rjeđe po kafićima, pogotovo unutar njih, više onda na terasi volim bit ili na nekoj plaži. I naravno da mi je bitno u koji ću kafić ić, ne volim u baš bilo kakav upast. Jedino ako je jedini u selu/mjestu.

ovdje gdje ja zivim, ljudi (govorim o svojoj generaciji uglavnom) navecer ne izlaze u kafice, nego se okupljaju pored kanalizacije (tuzlanska rijeka Jala) ili kako kazu idu "na Jalu", ili se okupljaju po parkinzima, benzinskim pumpama ili pred jednom skolom koja se takodjer zove "O.S. Jala". strasno... ne razumijem kako podnose taj smrad uz taj kanal.. bio jednom i nikad vise .
po danu, obicno poslije skole, idu u jedan kafic, u kojem je inace guzva i rijetko kad se moze naci mjesto, ali vazno je da su u tom kaficu pa makar da stoje.

floridana je napisao/la:

idu da bi vidili i bili viđeni.

moram priznat da i ja s drustvom cesto idem u taj kafic, ali rijetko kad ciljano, samo ako slucajno u prolazu zapazim da ima slobodan stol.

_________________
You won't cry for my absence, I know... You forgot me long ago. Am I that unimportant? Am I so insignificant? Isn't something missing? Isn't someone missing me?
...I breathe deep and cry out... and if I breathe, I'll bleed knowing you don't care. And if I sleep just to dream of you,
I'll wake without you there... I'm all alone... Isn't something missing me? Isn't someone missing me?...

Pa eto, hvala na primjeru Immortal, to je super primjer za ovu temu. Dakle što mislite, je li te osobe imaju samostalnu želju da idu na takva mjesta jer im je zakon što ima ljudi oko njih bez obzira što sve smrdi na ribarnicu, ili je ta želja rezultat prilagodbe ''kud će svi, tu ću i ja''? Kojem od ta dva dijela bi mogla pripadati želja za upoznavanjem?

svako vrime nosi svoje...prije su se mladi susretali na sijelu čisteči kukuruze, ili to ili su se u brdima dovikivali dok su čuvali ovce. u moje vrime smo se šetali poljanom pa kalelargom kroz koju je bilo pa nemoguće proći od gužve ali bilo je bitno biti tu, baciti pogled na simpatiju (no, cilj svega toga jeste naći partnera) kasnije se išlo u zadimljenje kafiće, razvlačila se kava do besvjesti ali bilo je bitno biti tu opet zbog istog razloga. veća je šansa upoznati nekoga na takvom mjestu nego na groblju.

1. zato što nemaju gdje drugdje

2. žele se družiti, a ti mali kafići i klubovi su super mjesto za to jer je piće jeftino, ako je zima onda da budu na toplom i ako nemaju para za cigarete pa da mogu krasti dim od drugih

...još ak je glazba dobra, kud ćeš bolje!