Studija provedena u jednom amazonskom plemenu, inače poznatom po nevjerojatno visokoj stopi ubojstava, pokazuje da tamo najveći agresivci završe s manje žena i djece od dobrica.

Istraživanje, koje je vodio Stephen Beckerman s Državnog sveučilišta Pennsylvanija, provedeno je među pripadnicima ekvadorskog plemena Waorani (Huaorani / Waodani ili Waos), kojima je to bio prvi miroljubivi susret s vanjskim svijetom nakon 1958. godine.

Waorani su na zlu glasu po ubojstvima stranaca i jednako agresivnom ponašanju prema drugim suplemenicima, a antropologija ne poznaje pleme s tako visokom stopom ubojstava.
Tijekom pet generacija Waorana čak je 42 posto ukupne populacije izgubilo život u međusobnim okršajima, a još 8 posto ih je nastradalo u sukobima s drugim plemenima.
I nisu ugroženi samo muškarci. Ubojstvo je glavni uzrok smrti 54% muškaraca, ali i 39% žena.

Hrabri istraživači razgovarali su s muškarcima u 23 plemenska naselja, tražeći bilo koga tko je dovoljno star za sudjelovanje u sukobima prije pacifizacije posljednjih godina, a tko je spreman govoriti o svom životu i obiteljima.
Otkrili su da agresivniji muškraci nisu imali više žena, da nemaju više djece i da njihova djeca i žene ne preživljavaju duže. Zapravo, otkrili su da ratnici imaju manje djece koje prežive do reproduktivne dobi.
To je u potpunoj suprotnosti s ranijim studijama o ratničkim plemenima, poput Yanomamoa u Venezueli, gdje muškarci koji sudjeluju u više ubijanja imaju više žena.

Odakle ta razlika?

Nasilje se u oba plemena vrti oko osvete, ali istraživači su otkrili da se Yanomamoi bore sve dokle nema podjednaki broj mrtvih na obje strane i tada imaju mirna razdoblja između dva ratna ciklusa.
U razdoblju "mirovanja", koje može potrajati i nekoliko godina, Yanomamo ratnici mogu uživati u obiteljskom životu, ženiti se više puta i podizati više djece.
Waorani, s druge strane, nemaju mirne predahe i pokrenut će sukob zbog nečeg što se dogodilo u generaciji pradjedova. Njihov cilj nije ravnoteža s protivnicima, nego eliminacija druge strane.

"Ako neko ubojstvo nije osvećeno istog trenutka, to samo znači da je tugujuća strana premlada, isuviše preplašena za uzvrat ili je vjerovala da će steći taktičku prednost čekanjem sve dok neprijatelji ne postanu neoprezni", stoji u izvještaju američkih istraživača. (IZVOR)

Ovaj clanak mi je vrlo interesantan jer sam se uviek pitala kako su, kroz povijest, uopce prezivljavali 'dobri decki'. Naime, izbor partnera je evolucijski objasnjen tako da je prednost imao snazniji, izdrzljiviji muzjak/zenka, a taj je obicno bio agresivniji i sebicniji primjerak. Cinilo se da su fizicke osobine ono sto se najvise, ako ne i jedino, vazilo.
I tako sam se prosto pitala, ako je sve evolucija i materijalizam i dnk, kako se progurao neki dobri, samilosni gen.
Danas je sve vise dokaza kako evolucija, kako covjeka tako i cjelokupnog Planeta, mozda bas i nije onakva kavu i dalje ucimo u skoli.

Ne znam da li je ovo pravi PDF za ovu temu pa ako netko smatra da bi bolje odgovarala negdje drugdje neka kaze da se premjesti.

ako nikome ne staneš na žulj nitko ti neće zamjeriti i to je način preživljavanja
u biti ova "krvna" osveta je magični krug i završava istrebljenjem

negdje sam čitala da su postojala i tolerantna plemena, tako je moguće da su upravo ona preživjela izmješajući se s jadnim ostacima ratnika, jer mislim da to razdoblje barbarstva nije moglo dugo trajati pošto se ne mogu razmnožavati toliko koliko se mogu poubijati

Tema sasvim lijepo pripada ovamo

Mislim da su manje agresivni ljudi spšremniji pomoći drugima pa im se stoga povećava šansa da prežive i imaju i očuvaju potomstvo. Žene su upućene u tu činjenicu