Ma bog ne postoji......................................

Zavisi od definicije Boga...

Ja mislim da nazovimo to tako "sudbina" okreće naš život u određenom pravcu. U takvom "predodređenom okviru" čovjek uvijek ima slobodu volje i djelovanja. Netko bi tu sudbinu nazvao Božjom voljom.
Kako god, nedvojbeno je da postoje neke okolnosti (uvjetovane Božjom voljom ili po tumačenju drugih nekim nizom slučajnosti) koje itekako imaju reperkusije na na naš život. Na neki način, iako sa potpunom slobodom djelovanja, mi voljno djelujemo unutar limitiranog prostora u kojem smo se našli.

Teza da Bog sve zna obično propagiraju vjernici, ali mislim da to ne znači da nam Bog nameće inertnost, jer je naš život već unaprijed odredio. Mislim da to znači da Bog unaprijed zna našu posljednju "riječ" na životne datosti koje nisu bile produkt našeg djelovanja.

Ja se uopce ne slazem s ovakvim ili slicnim razmisljanjima. Sami odlucujemo o apsolutno svemu. Ako nam je nesto krenulo ili propalo, nebi rekao da je tu imala prste sreca ili peh ili sudbina, bog ili tko zna sta. Jednostavno smo se negdje zaje****, nepromisljeno nesto napravili ili riskirali. Vjerujem u slucajnost vise nego u sudbinu i mislim da smo svaku odluku u zivotu samostalno donjeli bez bozje pomoci. Bez obzira na definiciju boga, mislim da ne postoji jer niti jedna definicija koju sam ja cuo nema smisla. Nikakvog. To je jedna velika zabluda stvorena tko zna zasto. Mozda zavjera? Neka lova je u pitanju garant

Nadam se da se nitko nece uvrjediti ali mislim da bi svaka osoba zdravog razuma trebala razmisljati svojom glavom a ne povjerovat u svakakve gluposti.

Bog sve zna, a to je jednostavno, zato smo smo mi On, mi smo samo njegovi manji aspekti u koje se on podijelio radi skupljanja iskustva. Pretpostavljam da kada dodemo do izbora da se oba ili vise putova ako ih ima odigraju, a mi odigramo samo jedan, kad shvatite da sve sto pomislite moze, a i na jednoj razini postane stvarno uvidit cete jedan aspekt Boga. Tocnije bi bilo reci da Bog ne zna sve jer nakon sto zavrsimo sa ovim fizickim svijetom i nakon sto se svi ujedinimo, sva iskustva budu prikupljena tada ce nastati novi Bog, s iskustvima koje je prikupio od nas svih, odnosno od samoga sebe. Tad ce se nesto novo stvoriti, a najbolji nacin da se isproba krecija je da ju se prozivi u svim njenim aspektima, tako to ide u krug do Bog zna kada, hehe. Prema mojim shvacanjima i spoznajama to se tako odvija.

Prema ovome sto si ti napisao, zakljucujem da onda na kraju bog ipak ne postoji, nego nekakva kolektivna svjest (u tom drugom svjetu). Kako ona utjece na nas fizicki zivot, i kakve veze uopce ima sa nama dok smo "zivi"?
Puno mi tu rupa ima, i ne mislim da je to bas tako. Ovo me cak malo podsjeca na astralnu projekciju.

Bog postoji, zamisli bice toliko razvijeno da bi brze isprobao svoju kreaciju, ono se podijeli na manje aspekte, kao sto sam rekao radi brzeg prikupljanja iskustava. No nista od ovoga nije bitno, na kraju se dolazi do pitanja samo da li je bitno postoji li ili ne Bog uopce?

Znaci mi u svemu tome nismo uopce bitni? Ako sam ja-ja, znaci svjestan sam sebe. Da li je "dio boga" u meni pa prikuplja moja iskustva? Ne vidim svrhu u svemu tome. Koliko sam shvatio, (a nisam), mi svi sluzimo tom "bicu" da bi se desilo sta?

To sto si sad rekao je kao da si rekao ja sluzim sebi, probaj to ovako shvatit, ne znam jel imas kakvih iskustava sa duhovnoscu, ali recimo ovako, da vjerujes u postojanje duse, primjera radi, ti si ujedno i tijelo i dusa, dvije stvari, ali ipak jedna, tako ti je i sa ovim.