Pa mislio sam reci, prije je bilo normalno imati roba i ubiti ga, ako te volja i to nitko iz tog drustva nije smatrao lose.

Hm, glede toga tko je kakav mislim da se radamo, kao dobre osobe ili kao lose osobe, jer ima dosta primjera kada su osobe iz normalnih obitelji sa normalnim zivotom, sve je bilo normalno odjednom pukle i ubile nekoga da vide mogu li to ili slicno.

Rat je dobar pokazatelj tko je kakav. Netko tko ti je do juce bio susjed i prijatelj...

Kad nema granica puno se jasnije vide lica...

Da a i u ratu kad vlada takoreci bezakonje vidis kakva je tko osoba, ali u ratu nitko ne pita jesi ti lud ili sta vec ne, jos ces zbog toga dobiti i cin, bez uvrede za sve branitelje.

Istina je da tada vladaju jedne krajnje ekstremne okolnosti i ne moze se tek tako pricati ni suditi...ali moral i etika uvijek postoje...pa sad...

Cilj opravdava sredstva, to je zlatno pravilo ratovanja, imam prijatelja u vojsci, on je upoznao neke ljude iz Bojne za specijalna djelovanja, kaze ti ljudi ko da su ispranih mozgova, obracaju ti se tek kad im se obratis, odgovore na pitanje i nastave gledati u daljinu i tako stalno, tako da ne znam kakav je moral i etika kod tih ljudi, njih cijeli zivot uce da slusaju naredbe.

Glede neprovodenje naredbe se mozes izvuci s prigovorom savjesti, hehe, ali to da, taj vojni red je bas dresiran kako ti kazes.

Ne znam vise imamo li neku temu o Dobru i Zlu...ali i ova ce odgovarati...
Dakle, htjedoh negdje napisat jedan citat...pa evo...

- "Zastani na tren i pogledaj pred sobom ljudsku povijest. Jedna je strana te povijesti svijetla, junacka, puntarska, a druga mracna, krvava, podla, blatna. U svakom covjeku vidis tu dvojnost: najveci svetac ima tame i nije bez grijeha i najodvratniji zlocinac nije bez iskre svjetla i bez dobrih djela. U cemu se razlikuju?
Svetac vjeruje da dobrotom stize do cilja, a zlocinac vjeruje da je zlo jace i korisnije.
Gdje smo ti i ja?"

Odgovor: Negdje između, tko bliže jednom, tko drugom.

Istočnjački odgovor:
Prošli životi svetaca crne se od sramote. Razlika između sveca i zločinca je u stupnju duhovnog napredovanja, u sposobnosti usklađivanja s osnovnim principima kojima se iskazuje volja Božja.

U čovjeku se miješa ono što pripada materiji i ono što pripada duhu. Van iz te situacije možemo tek kad se dovoljno uzdignemo da ispod sebe uvidimo cjelinu i jedinstvo naizgled nepomirljivih krajnosti našeg polariziranog svijeta. Sveci su vjerojatno vrlo blizu tom stanju, zločinci vrlo daleko...