New age je uveo danas široko prihvaćeni pojam duhovnih vodića. Svaki čovjek ima takve vodiće - najmanje jednog koji je stalno uz njega i ostale koji ga prate i pomažu kad je to potrebno, a ima i onih koji pomažu u vodstvu većih skupina i cijelih naroda. Mislim da se taj pojam donekle preklapa s pojmom anđela čuvara u zapadnoj tradiciji, no oni koji se bave anđeoskim hijerarhijama mogli bi me zatrpati svojim definicijama pa se u to zasad neću upuštati, mislim da je za nas koji živimo svoj život "u praksi!" nebitno pripada li ono biće koje nam pomaže skupini anđeoskih bića koja imaju drugačiji razvoj od duhovnih vodića koji su često one duše koje su već prošle put kojim mi kročimo i nastoje nam pomoći koliko su u stanju bez da krše našu slobodnu volju koja nas je i dovela ovamo. Duhovni vodić može biti netko od naših predaka ili netko s kim smo dijelili mnoge prethodne živote, ali smo se sad našli u poziciji da je on TAMO gdje sve vidi, no nemože djelovati, a mi OVDJE gdje teškom mukom ponešto naziremo, ali zato imamo blagoslov da možemo djelovati.

Djeca su često otvorenija od odraslih i imaju iskustva s duhovnim bićima, ali se takve pojave obično obezvrijeđuju uplšeni roditelji koji misle da im je dijete prolupalo ako spomene nepostojećeg prijatelja s kojim se druži prije spavanja ili kad je samo u sobi.

Osobno nisam nikad vidjela takva bića, ali sam u više navrata imala vrlo jaku intuiciju koja mi je omogućila da pomognem sebi ili drugima ili da doživim neke susrete koji su vjerojatno bili značajni iz meni nepoznatog razloga. Gotovo uvijek bih se pokajala kad nisam poslušala takav osjećaj jer bi mi često nakon takvog "neposluha" sve krenulo naopako. Zapravo mislim da smo mi često vođeni da izbjegnemo opasnosti a da doživljavamo ono što nam je potrebno, samo toga nismo svjesni. Nazivamo li to intuicijom i smatramo je nekom višom varijantom vlastite osobnosti ili čak duše, ili nazivamo duhovnim vodićem ili anđelom, zapravo nije bitno.

Na novu temu potakla me Namcor svojim spominjanjem takvog vodstva pa me zanima kakva iskustva vi imate s tom pojavom i što o njoj mislite. Ja ću svoja pojedinačna iskustva koja nisu nešto osobito dodavati u novim postovima, da sad ne duljim.

Inače, da se radi o tome, obično sam shvatila kad bih nakon doživljaja koji je uslijedio ako bih intuiciju poslušala, osjetila vrlo jak i pozitivan osjećaj da se ništa ne događa slučajno i da nikad nisam sama

Samo cu reci da ga osjecam svakog trena u sebi i oko sebe jer sam do sada mogao skoncati hiljadu puta i hvala mu sto je jaci od suprotnog andjela jer i on bese andjeo,hvala mu sto mi je sacuvao srce i dusu u kojoj nemam mrznje(sem ka sebi ponekad kad pogresim).
Meni se djesilo da okasnim na reci u sumi i mrkli mrak oko mene,divljina,divlje svinje i zmije,noc tamna i crna gde nisam video korak ispred sebe u svojih 16g i uzbunu u selu koju je ujak moj mili digao za mene a eto izadjoh iz sume i mracne noci bez mjeseca i ako to nije bio moj andjeo cuvar koji je vodio moje korake pored divljine nocne i zmija onda nis ne postoji.

Evo nove teme
A evo i kako je to kod mene izgledalo/izgleda...pejstala sam tekst koji sam vec napisala na drugoj temi ali pripada ovdje
Dakle...kada sam bila djete tocno se sjecam jednog unutrasnjeg glasa koji bi me upucivao i savjetovao kao odrasli...ne znam kako da to opisem. Recimo taj glas je imao znanja koja ja tako mala nikako nisam mogla imati. Recimo o smrti i slicno. O stvarima koje se ispred djece ne spominju... Uglavnom sjecam se kako je to moje "drugo ja" bilo jedan jako dobar sugovornik i savjetnik i kada sam usla u pubertetske godine i dobila dodatnu dozu agresije otjerala sam svog sugovornika nekako. Mislim da ga vise nisam htjela slusat i pricat s njime i kao da je nestao. Prosle su godine dok ga se nisam sjetila i shvatila da mi jako nedostaje. Pa sam ga molila da se vrati (sto je onda opet trajalo par godina) i evo zadnje vrijeme mi opet dojde. Onda ga zamolim da mi oprosti zbog mog ponasanja i sto sam ga otjerala.
Nadam se da mi je oprostio jer ponovno dobijam savjete oko nekih pitanja...

Svjetloisjena kaze da bi to mogao biti duhovni vodic

Zanimljivo mi je da, iako sam upoznata sa pojmom duhovnog vodica, mi ne bi palo na pamet taj "moj" glas pripisat njemu. Nekako mi se uvjek cini da se "takve stvari" dasavaju drugima i da je to nesto neuobicajeno, a da sam ja samo malo pukla
U svakom slucaju slicna stvar je i sa aurom...od malena sam vidjela onaj mlijecni prvi sloj oko ljudi, biljaka...ali sam milsila da nesto nije u redu s mojim vidom. I sve tako...
Definitivno se premalo prica o stvarima koje su ocito normalne i uobicajene...steta...

@Vladimir...kud se ti to skitas, ccccc
Vrlo interesantno obzirom ljudi kad se izgube obicno hodaju u krug sto je lako i za dokazati. Jednostavno na nekom igralistu zatvorite oci pokusajte hodati ravno...ne ide bas
Pa mora da ti je netko pomogao da se izvuces iz toga...a da li si i ti pricao sa svojim cuvarom kada?

Opsjednuta sam tim pricanjem jer je to nesto nevjerovatno...nije ono ko kad pricas sam sa sobom jer ne mozes kontrolirati tog svog sugovornika i jasno ga cujes...

Pa nije šteta, jer te stvari ćemo svakako naučiti, mislim da su one prirodne i normalne, a da nam je materijalističko iskustvo potrebno, inače ga ne bismo dobili.

Palo mi je na pamet - namcor, jesi pročitala Inicijaciju od Elisabeth Haich? Ako nisi, svakako preporučam. Navodno nije autobiografski roman, ali žena ima bogata iskustva s područja o kojem razgovaramo. Uostalom, može se čitati i kao vrlo zanimljiva fikcija, po želji

Pricam svakodnevno ali kako reci sebi i biti uveren da pricam sa njim a ne sa svojom psihom?
Mene je strah sve reci da ne ispadnem paranoid niti lud u svojoj psihi jer eto uvek kada sam to cinio bio sam nerazumljiv za druge sa time da zivim ne samo za sebe vec i druge i bolujem od empatije ka svakom zivom stvorenju.

Pa neki kažu da je sve što nas okružuje stvoreno našom psihom. No to je već filozofija, u praksi bi možda mogao pokušatimeditirati. Ja sam u jednoj vođenoj grupnoj meditaciji, jedinoj na kojoj sam ikad bila, susrela svog unutarnjeg iscjelitelja. Izgledao je onako kako sam zamišljala Cesarea di Medici (pojam za opako) i nije htio sa mnom razgovarati, na neki zafrkantski način. Mislim da mi je to moja psiha slala poruku da još nisam spremna na nešto što sam tada željela.

@Svjetloisjena...hmmm, da...ima nesto i u tome da je materijalno iskustvo potrebno...moram malo promislit o tome..a knjigu nisam citala...pokusat cu nabaviti

@Vladimir...Ja sam prvi put sada na forumu spomenula moje iskustvo i mog sugovornika. Nema sanse da bih to rekla ovako nekome u RL. Isto kao i za astralnu...mislim da mi je cak bas moj vodic kazao da sutim o tome jer da ne bi bilo dobro prihvaceno...
A kod mene je isti problem tj. pitanje...s kim ja to pricam, jesam li podvojena licnost... Ali jasna je razlika kad pricas sam sa sobom jer onda ti zapravo kontroliras citav razgovor, a u slucaju kad pricas sa vodicem onda njegov glas ne mozes kontrolirati. Kao djete ja sam imala osjecaj kao da pricam sa odraslom samom sobom. U svakom slucaju sa nekim drugim. Podvojena licnost mislim da ipak nisam jer me taj glas upucivao uvjek prema ispravnom i savjetovao, a ja sam ga mogla ne poslusati.

Snimljeno je previše glupih filmova na temu podvojenih ličnosti pa se ljudi boje takve stvari i spomenuti. Čovjek s podvojenom ličnošću ne zna što njegova druga ličnost radi i ne može s njom kontaktirati - to su kao dvije ličnosti u jednom tijelu. To tijelo onda možda jednom rukom dijeli blagoslov, a tom istom rukom i ubija ili tuče. To je težak psihički poremećaj i nikako ne bih u njega svrstala niti ljude koji razgovaraju s duhovnim bićima niti one koji razgovaraju s raznim oblicima vlastite psihe. Ponavljam, kod dvostrukih ličnosti kontakta nema.

@Svjetloisjena...pa da...podvojene licnosti se u pravilu ni ne poznaju...to mi nije ni palo na pamet...

@Vladimir...totalno, al totalno te kuzim... I nekako kad ti je tesko i kad si depresivan lakse ti je kada ta bol predje na fizicki nivo...

@svjetlosjena
Inicijacija, knjiga, mi je preporucena, ali ne mogu da dodjem do nje, bas mi je zao...
Pripadaju li ovoj tematici i ljudska bica koja su nasi vodici...? *

@Zeka...vec mi je pun kufer razno raznih organizacija koje hoce vladati zemljom. Uostalom i katolicka crkva vlada...i mnogi drugi...ali zivot je prekratak da bi se time opterecivali. Treba raditi na sebi. Na svom duhovnom razvoju. A i od najludjeg covjek moze cuti nesto pametno. Tako da ako netko cak i ima nekakve necasne namjere ne znaci da nema istine u necem sto govori. Samo treba slusati, razmisljati, selektirati i zakljucivati. Svojom glavom.