Uspješna glumica koja je napustila svjetovni život i zaredila se ušavši u najstroži katolički red - večeras će biti emisija o njoj na 2. programu u 21.35h s ekskluzivnim snimkama samostana u koji navodno dosad još nijedna TV ekipa nije smjela ući.

Wikipedija

Citat:

Edita Majić (Split, 24. siječnja 1970.), hrvatska časna sestra karmelićanka, bivša hrvatska kazališna i filmska glumica. Započela je studij slikarstva na Pedagoškoj akademiji u Splitu kojeg je prekinula i upisala studij glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti. Prvu veliku ulogu, imala je u kazališnoj predstavi "Salome", splitske redateljice Nenni Delmestre. Matično kazalište bilo joj je dramsko kazalište "Gavella" u Zagrebu. Dobivala je mnoge nagrade. Na Pulskom filmskom festivalu nagrađena je 1999. Zlatnom arenom za sporednu ulogu darkerice Lili, u filmu "Da mi je biti morski pas", redatelja Ognjena Sviličića. Prestižnu nagradu Hrvatskog glumišta za najbolju mladu glumicu, dobila je za ulogu Rebecce u hit predstavi "Gorki, gorki mjesec" Teatra &TD. Za ulogu Susie Schwartz u kabareu "Črni maček" nagrađena je na Festivalu malih scena u Rijeci, te na Danima satire u zagrebačkom "Kerempuhu", dok je za pet uloga u predstavi "Odiseja 2001." dobila nagradu "Fabijan Šovagović" na Festivalu glumca u Vinkovcima 2002. Posljednji glumački zadatak imala je sinkronizirajući francuski ekološki crtić "Moj mali dragi planet". Potkraj travnja 2004. povukla se iz svjetovnog života i otišla u samostan Sv. Josipa u španjolskom gradu Ávili, gdje je postala časna sestra karmelićanka. Samostan iz 16. stoljeća je utemeljila sv. Tereza Avilska, španjolska karmelićanka i mističarka, reformatorica reda i crkvena naučiteljica. Sestra Edita (zadržala je svoje ime) prošla je šest mjeseci postulature, a potom obukla smeđi redovnički habit i polagala privremene zavjete za tri godine. Potom polaže vječne zavjete "odnosno brak duše i Boga" i dobija crni redovnički veo.

_________________
Živi i pusti druge da žive

Nisam gledao tu emisiju. Svaka čast onima koji život podrede žrtvi u korist globalnog dobra.

Da, samo njoj to nije bila žrtva u našem smislu riječi, nego ispunjenje svih želja i najveća radost.

da, sjećam se njenog odlaska i opraštanje s obitelji i prijateljima.
očigledno je žena poslušala "glas i zov svoje sudbine i nije sumnjala" , svaka joj čast.
mene takvi ljudi zadivljuju