Po Božanskim mjerilima vjerojatno čudo ne bi postojalo, dakle tko god bi gledao preko ''čuda'', krivo bi gledao. A ja zapravo mislim da su i naše misli i percepcija važan dio stvarnosti te da su zbog toga točne, radi se o viđenju stvari s drugog kuta s kojega možda i imamo pravo. Zato bi stvarnost bila slagalica mnogih dijelova, ovisno kako su promatrani. I zato, onako kako sam ja gledao, to je točno, opisao sam čistu matematičku šansu što sam povezao. Onako kako je Alpha gledala, i to je točno, događaji doista nisu isti. Ovisno o kutu otkriva se istina. Primjer je i sa humorom. Nekome se sviđa nečiji humor, drugome ne. I oboje od njih su u pravu s obzirom na svoj kut gledanja.

Tako ja gledam na pojmove ''točno'' i ''krivo'' u stvarnosti.

moze biti Mada i meni vuce na neobicno

Pa zapravo se ne događa tako često da netko puca u svećenika koji uz prsa stišče Bibliju...

možda Biblija ima dobre čvrste korice i debeli papir, a ne ove naše kroz koje možeš gledati kako su tanke

i jedno pitanje. Tko bi se usudio pucati u svečenika!?

Pa tko se usuđuje pucati u čovjeka, pucat će i u svećenikia. Gore sam htjela reći da je šansa da se tako nešto dogodi sama po sebi vrlo mala, pa kad se k tome još pridoda vjerojatnost da metak pogodi u Bibliju koja je inače dovoljno debela i često ima čvrste korice, nije neobično da zadrži metak, šansa se još dodatno smanjuje.

istina

slazem se