...onda je vidjela da joj ususret dolazi prekrasno svjetlo...osjećaj ljubavi i blaženstva se pojačao...pomislila je kako je svijetlo lijepo i veličanstveno...satkano kao srebrne,prozirne pahuljice,oko metar i pol visine,jajastog oblika...i istodobno,u glavi,dobila odgovor da i ona tako izgleda pa se pogledala

...kad joj se svjetlo sasvim približilo željela ga je dotaknuti...nije ništa rekla,samo poželjela...i svijetlo je ispružilo " ruku"...rekla je da to nije bila ruka kao naša ruka nego kao kad bi iz jajeta,iznutra ispružio prst...tako je i ona napravila pa su se dotakli...osjećaj ljubavi se pojačao...ZNALA je da je TO već bila,sjetila se da je TO SVE već doživjela i jedva je čekala da krenu dalje....

i da! za to svjetlo je rekla da je pomislila da je to njezina pok. mama...pa istog trena da nije...da je anđeo...pa da nije...i onda joj je nejasno ostalo da je TO isto što i ona,samo razvijenije,na 'višem stupnju'...
( osoba nije religiozna)

...sjetila se da će ju sad svjetlo zagrliti i da će ići...nije znala kamo ali se radovala...To drugo svjetlo joj je reklo da razmisli dal to zaista želi jer je pružila otpor kad je ' krenula'...nije znala zašto je pružila otpor,nije se sjećala više ničega sa zemlje,sve joj je bilo nevažno...al je pristala vratiti se,ako nije htjela 'otići' onda je sigurno bilo nešto važno zbog čega se treba vratiti i biti među ljudima...

...i 'rekla' je da će se vratiti...pomislila je da će se sad svjetlo uvrijediti jer su postigli već toliku 'bliskost' ...i osjetila da svjetlo odobrava njezin izbor ,podržava je u odluci...pa je zaključila da je valjda to ta jedina,prava,bezuvjetna ljubav ...svjetlo se počelo udaljavati...i ona se našla u autu...kamion ju je obilazio sa strane...rekla je da nije u tom trenu ništa osjećala,ništa,ni strah ni paniku...da joj je napetost bila manja nego kad gleda film....tek par minuta poslije je morala stati i razmisliti o doživljaju

činilo joj se da je sve,'gore' dugo trajalo...oko pol sata
a zaključila je da se je odvijalo istovremeno....
I rekla je da je ona puno toga 'saznala', ali da pamti samo ono čega se je sjetila kad se parkirala da se pribere...da joj nekad pri buđenju 'izroni' sjećanje al čim se razbudi i pobjegne...

Ja joj sve vjerujem jer je osoba psihički zdrava i normalna,uspješna u svom poslu,ima obitelj...
to njeno iskustvo me potaklo da malo više razmišljam
tko smo uopće mi ?
I zašto smo tu?
Koja je naša PRAVA uloga u svemu?

to je prekrasno.
ali moj doživljaj nije bio ugodan, niti je bilo ikakve svjetlosti - na žalost.....

A to što sam opisala gore u postu je i meni predivno.
Više se uopće ne bojim smrti nakon tog njenog iskustva.
Ona to nije mogla svakom pričati a osjećala je da je otkrila najvažniju stvar u svom životu,važniju od slova i pismenosti
Tako i ja to doživljavam

dali postoji neka tehnika za vježbanje - astralne projekcije. nešto polagano - da me ne uplaši??
da, baš me zanima kako je to utjecalo na doživljaj života tvoje prijateljice?? tj. uopće kako je to utjecalo na daljni njen život?

znam da je to intimna tema, al s obzirom da je ne poznamo, vjerujem da nije bad da nam neke karakteristike otkriješ

Ponekad je dobro ostati bez riječi.