imam pitanje (već sam pitala na drugom forumu - al bez puno ideja).
dakle, ovo sam doživjela prije jedno mjesec i pol dana.
ležim u krevetu, ne mogu zaspati, ispružena sam ravno na leđima i samo stopala prekrižena.
u jednom trenutku počnem osjećati kako "umirem" (osjećaj ostajem bez svog tijela - taj bezosjećaj putuje brzo prema glavi) od stopala prema gore. počnem se borit protiv toga, znam da moram pomaknuti stopala i da ću tada taj proces prekinuti al ne mogu.
kada je taj osjećaj došao otprilike do struka, počnem vikati NE, NE, NEEEEE NIJE JOŠ DOŠLO MOJE VRIJEME (zamislite samo formulaciju rečenice - a izgovaram je JA) -
I ČUJEM GLAS KOJI MI ODGOVARA - KAKO TI ZNAŠ KAD JE TVOJE VRIJEME????
u trentuku ja zbunjena i ZNAM DA JE GLAS U PRAVU I DA NEMAM POJMA KAD JE TO MOJE VRIJEME. i onda popustljivo kažem glasu u stilu u pravu je : dobro, onda ne želim!!!!!
vjerujem da sam zadrijemala (iako se nebi mogla kladiti da sam spavala kad se to događalo - al valjda je tako, kaj bi drugo bilo????)), ali sam totalno budna bila u sredini našeg razgovora - GLASA I MENE.
kaj mislite o tome????

Zbilja čudno.

uuuu...ja bi umrla od straha da mi se to desi...mozda si umislila a mozda si imala blisku susret s secim......nedefiniranim neljudskim

možda se jednostavno u zadnje vrijeme nečega bojiš toliko da si to počela i osjećati i priviđati...
a možda si imala i kontakt s bogom, kojim god da ti vjeruješ

Mislim da nije ništa neobično na tom doživljaju, samo zastrašujuće. Položaj tijela koji asocira na smrt potaknuo je neki proces u tebi, a kratak razgovor može se tumačiti na dva načina - da ti se javio duhovni vodič, ili da si u tom trenutku sama shvatila činjenicu da ne znaš kad je tvoj trenutak, a to je tvoja psiha preradila u oblik dijaloga.

Misljenja sam da bi to moglo biti da si ipak samo sanjala...mozda upravo iz razloga koji je navela Svjetloisjena...
Kada spavamo mozak nam "paralizira" tijelo (iznimka mjesecari) i moze se dogoditi, pogotovo u prvom laganom snu i ako si premoren, da mozak pomjesa stvarnost i san pa se ucini realisticnije nego inace. Ponekad ljudi u snu sanjaju da im npr. zvoni telefon i posegnu rukom za slusalicom i jave se...i dok posezu za slusalicom vec su napola budni, a jos sanjaju...

Mislim da si u startu bila bliska nekom vidu odvajanja astralnog od fizickog tela (srecnice! - iako je neko i meni jednom rekao srecnice, a ja sam bila vise sokirana nego sretna ), ali si se uplasila (prirodno) i prekinula celu stvar...*

@Zvezda...ne bih se slozila...odvajanje, barem kod mene, ne izgleda tako sokantno...dapace, jako je ugodno i ne skuzis sto se desava...povratak je taj koji moze biti grub pa cak i sokantan.

Tako da mi se cini da ce najvjerojatnije biti neko stanje polusna kada se mozak nije jos u potpunosti iskljucio iz ovog svijeta...i kada jos nije iskljucio fizicko tijelo iz ovog svijeta...

Moguce... samo mi je palo na pamet... *

Ako su ti godina realne i ako si vernica,to je poistovecavanje sa Isusovom smrcu i zelji ka zivotu,svako umiranje je produzetak zivota,svesno i nesvesno.
To mi se i danas desava,jer psiha je preopterecena i to je samo jedno od mnogih izdvajanja psihe od tijela,nema veze sa astralnom projekcijom,jer astralna proekcija je svjesno a ovo prirodno jer tijelo se opusta i blagodarno je to jer tijelo samo reaguje na pritiske koje svakodnevno dozivljavamo a takvo prirodno opustanje tijela i psihe nema svako.

ja zbilja realno sanjam i znam mjesečariti, znam se tako usred noći negdje krenuti jer sam to sanjala i čini mi se realno i ne shvaćam da je to sad dokle god se ne dogodi nešto što mi nije baš logično pa shvatim što se događa... vjerojatno ti se do dogodilo... vjerojatno-ne isklučujem onih nekih 5 posto da je to bilo neko više iskustvo

hvala vam - zanimljivi odgovori.
namcor - pitanje - ako do astralne projekcije dođe spontano - mogla bih se uplašiti jel?? pretpostavlja...jer nisam svjesna pa na taj način vjerovatno ni spremna???
btw jesam vjernica - ali nikako tradicionalista - ja to onako istražujem i prilazim tome filozofski - u svakom slučaju - da se vjera može sama birati, kao npr škola u koju ćeš ići, a ne da ti ju rođenjem nametnu (što je meni strašno!!!) bila bih budista, nikako kršćanin. kršćanstvo niti razumijem a velikim dijelom se niti ne slažem sa samom dogmom točnije, načinom prezentiranja i naukovanja te vjere. dok budizam u potpunosti razumijem!!!!

I ja puno više razumijem budizam nego bilo koju drugu vjeru jer je to na neki način stil življenja, a ne slijepo vjerovanje...