Inicijacija je ceremonija koja se obavlja za pristuip nekoj grupi ili zajednici. Samim time, predstavlja početak (mističnog) puta u nekoj religiji ili vjerskoj zajednici. Što vi mislite, da li je moguće uopće prekinuti inicijaciju koja je jednom započeta, da li je to uopće dobro i zašto?

Zašto bi se inicijacija prekidala ukoliko je čovjek na nešto spreman? Ako je spreman, ako se i prekine obred, vjerujem da će se proces nastaviti prirodnim putem. Ceremonija je tu da pojača osjećaj pripadnosti grupi kod pojedinca i da pojedinca predstavi grupi kao podobnog da im se priključi. Taj dio se može formalno prekinuti. No ako gledamo na inicijaciju kao na početak koračanja novim duhovni pravcem koji je čovjeku potreban i za koji je spreman, on će se na neki način nastaviti i ako se sama ceremonija prekine.

dobro - ako gledamo u kršćanstvu to je krščanstva to je krštenje... prije je to bilo u redu jer su se krstili ljudi od 30 godina koji su znali u što se upuštaju, a u današnje vrijeme još smo djeca...

e sada ni sama ne znam da li se samo krštenje može "izbrisati", ako pojedinac kasnije se poželi preobratiti ...
to se i sama pitam pošto kršćanstvo već dugo nije moj izbor

Što se tiče prekidanja inicijacije...ako je netko nešto počeo zašto bi i prekinuo?

Kad se krštenje počelo davati izborom roditelja, ulogu inicijacije preuzeo je sakrament potvrde kojim je krštenik potvrđivao svoj ostanak ui zajednici nakon što je dobio vjersku pouku. Katekumenima, dakle odraslima koji traže sakrament krštenja, daje se u istom času ili s vrlo malim vremenskim odmakom jedno i drugo, kod njih su oba sakramenta dio inicijacije u vjerski život zajednice. Danas se svemu tome pristupa olako i površno. Naravno da mnogi nisu primili duboku unutarnju inicijaciju, a koliko znam kršćanstvo dopušta prijelaz na druge vjere, dok islam kad se jednom uđe, ne nudi izlaz. Pa kad gledamo formalno, onda se kršćanska inicijacija može prekinuti ili poništiti vlastitim izborom (od prijelaza na drugu vjeru do negiranja "vlastite"), dok se muslimanska ne smije poništiti bez teške osude zajednice koja je u krajnjoj liniji također formalna.

Ako govorimo o duhovnopj inicijaciji, dakle prijelazu na viši ili drugačiji stadij u duhovnom razvoju, mislim da je nelogično govoriti o prekidu ili poništavanju inicijacije jer se ona naprosto događa prirodnim putem, a obredi i ceremonije je mogu eventualno ubrzati dok se događa ili nakon što se već dogodila.

za ovu tvrdnju da kršćanstvo dopušta prijelaz na druge vjere nisam čuo...doista...znam da je krštenja početak kršćanske inicijacije bez obzira kada je izvršeno...u katoličanstvu ipravoslavlju o tome odlučuju roditelji, dok u nekim redovima protestantizma, konkretno znam za baptiste, krštenje se obavlja u zreloj dobi, odnosno onda kad to inicijant odluči...koliko ja znam, kršćanstvo dopušta prelazak na drugu vjeru isključivo u slučaju vjenčanja za osobu druge vjere, dok se od kršćana ipak traži da upravo njegov partner prijeđe na kršćanstvo, a ne obrnuto...kod Židova se primjerice postaje Židovom samim rođenjem, dok se dječake obrezuje 5 dana po rođenju, mislim...u Islamu se obrezuju na početku puberteta, al ne znam kako se iniciraju djevojčice/djevojke...
...ja osobno nisam kršten, a samoiniciran sam u Kabalu, a iniciran sam i u Kemetsko pravovjerje...Kabala primjerice savjetuje da ukoliko se počne u jednom inicijacijskom sustavu da nije dobro prelaziti u druge, dok kemetsko pravovjerje nema takve zadrške...kako mene osobno zanimaju i drugi sustavi inicijacije, normalno mi je bilo da osim kabalističkog, primijenim i druge sustave, pa me zanimalo kakvo je vaše mišljenje o tome pitanju...

Ako kršćanin prijeđe na drugu vjeru, ništa mu se neće dogoditi, nastavit će dalje živjeti kao musliman, budist, hinduist ili nešto drugo. Muslimani ne dopuštaju članovima svojih zajednica da prijeđu na drugu vjeru nego se tome protive, što može ići do izopćavanja i ubojstva onoga koji se ipak odluči prijeći. To sam čitala, ali se ne sjećam trenutno gdje. A što se sadržaja, onog duhovnog, inicijacije tiče, ne bih znala više od onoga što sam već napisala. Ne vidim razlog za inzistiranje na inicijaciji kao formi.

Ne razumijem što misliš pod tim inzistiranjem na inicijaciji kao formi...
...i nema razlike po tom pitanju između Islama i Kršćanstva, neće se ništa dogoditi niti muslimanu koji prijeđe na budizam, niti na kršćanstvo...jedino izopćenje od strane zajednice, što se jednako tako događa i u kršćanstvu

muslimani baš ubiju one koji se preobrate u nešto drugo kod njih je mržnja zajednice prevelika...
i krščani se protive preobraćenju, istina, pogotovo oni kojima je jako stalo do te vjere gledaju te ispod oka ( moja susjeda ), iako se među mladima (među ovim alternativcima s kojima se ja družim) je to u biti svejedno bitno je samo da ti nova vjera nema nekih ograniđenja koje oni ne mogu pojmiti (npr. alkohol ili ne izlaženje i javljenje određenim danima ) iako ima onih koji bi te i istukli ako išta kažeš protiv crkve...

Hm...inicijacija zapravo i jest forma...a sadržaj shvaća svatko od nas sam za sebe...sadržaj je individualan, dok je inicijacija forma koja je za svaku osobu koja pristupa određenoj grupi ista...
...a ja imam muslimane u obitelji i niti jedan nije ubijen zato što je prešao na kršćanstvo...a bilo je slučajeva prelaska u oba smjera

meni rec inicijacija vise baca na doktrinu u stvari i jeste doktrina

Slažem se...sama riječ dolazi iz latinskog i znači potaknuti...

ne mora biti... neke se rade isključivo radi sebe i invidualne su, tako da jedinoj osobi kojoj "naplačuješ" si ti sama, a inače i je normalno da se proslavi ulazak na novi put (ako govorimo o skupoći)