Razmisljam...obicno kada pokusavamo dokuciti smisao postojanja (a bez da samo prihvatimo dogme neke vjere) spomene se ucenje/iskustvo koje nam je kao neki cilj. To je barem ono u cemu ja pokusavam pronaci neki odgovor...osim toga cesto je i 'tumacenje' samostalnog izbora ovog zivota i lekcija koje bi trebali savladat...ali...i ova teorija ima hrpu 'rupa' (kao i svaka druga, nazalost)...pa se pitam... Recimo da biramo ovaj zivot...ali cemu? Sto uopce mozemo nauciti ovdje, a sto ne mozemo tamo. Odnosno, zamislimo se na onoj strani kako biramo ovaj zivot...meni se nekako cini da bi tamo trebali imati puno bolji pristup znanju i shvacanju svega. Sto mi uopce ucimo ovdje ako nesto zbilja ucimo?
A onda...cinjenica je da nama uvelike upravlja kemija...nasim tijelima/mozgom upravlja kemija...to, naravno, direktno utjece na nase razmisljanje, raspolozenje, sve...a cini mi se da se mnogi ni ne zamisle nad time kontrolira li njih njihova kemija ili se pak oni trude kontrolirat nju... I zato...ako kemija toliko utjece...sto mi zapravo ucimo?
Osim toga, kad se podvuce crta, na svijetu ima jako puno patnje i tuge...da li je to slucajno?
I mi to biramo? Mi se biramo roditi? Zasto?

Ali recimo onda da ne biramo sami svoj put...recimo da nasu dusu u jednom trenu stvori Bog...i mi se rodimo...opet...zasto nas je stvorio?
Na nekim drugim temama neki su forumasi postavili slicno razmisljanje/pitanja...igra li se Bog s nama? Cemu mi njemu sluzimo?
Nekako mi se cini bedasto/zalosno da smo samo puke igracke pa ajde da odbacimo tu varijantu. Onda ostaje ovo drugo...cemu sluzimo? Zasto smo ovdje? Opet zbog ucenja? Ali zar ne postoji bolji nacin? Jer opet se vracamo na ono sto diktira fizicko tijelo i ono cemu mozda tezi duh...a to cesto dolazi u konflikt...zasto smo stvoreni na takav nacin onda?

Postavljajuci ova pitanja samo ulazim u sve vecu petlju...umjesto mogucih rjesenja nicu samo nova pitanja...
Na koncu...jedina teorija koja ne postavlja previse pitanja je ta da je Svemir, zivot, sve - slucajnost. Da nakon ovog zivota nema nicega...

Ne znam...

Upravo tako...zapravo, pitanje 'Cemu sve' ostaje ma koju teoriju izabrali. A svaka od njih ima rupe/nedostatke...

da, strasno....
da se ubijes

Razlog postojanja:-da se pronađemo u ovom životu da ispravimo svoje krive puteve i vratimo se onome koji nas je i stvorio,a to je Bog.Jer stvorio nas je savršene i bili smo u raju,odkrekli smo se toga i opet to moramo zaslužiti nazad.

Saromane, kako to ako smo bili toliko savršeni da smo donijeli tako nesavršenu odluku da ga se odreknemo?

Pa znaš ono, zmija je kriva za sve. Ili žena. Ili...?

Stvoreni na sliku i priliku Boga samoga.Nismo morali raditi za život ,sve plodovi su bili tu oko nas ,sve što smo radili bilo je uživanje u životu.No trebalo se dokazati Bogu,zahvaljujuć slobodnoj volji tu smo gdje jesmo,nije nam bilo dosta,htjeli smo biti veći od Boga i sad moraš rintat za život itd. itd.

A koji je razlog postojanja?

Saroman, jel stvarno vjeruješ u to što reče ??