ja ne mogu pogledati zbog sranjskok kompjutera u kvaru

da, to sam i pretpostavljala...
da to je super...

Nikada. Ne volim biti u društvu licemjera i lopova.

ne idem, osim katkad na badnjak, zadnji put sam bio na vlastitoj krizmi (usput receno, to je i zadnji put kad sam se ispovijedio)

A kome se ispovjedamo? Kontradiktornim i licemjernim LJUDIMA. Za ispovjed vam treba posrednik između "boga", a za molitve i razgovor s "bogom" vam ne treba posrednik. Kako to?

Primjer:

Pričamo silver i ja, direktno. I ja ga uvrijedim. Odjednom ja i on ne možemo pričat i ja mu se moram ispričati preko nekog drugog. Je li to normalno? Nije. Tko je grešni svečenik (čovjek) da bi nama odredio kaznu? Je li on možda kanalizira nekog vraga pa mu ovaj viče koliko šta moramo molit? Zašto uopće moramo molit? Pa nismo u logorima, nitko nas ne maltretira i imamo mogućnost živit onako kako želimo. Što onda molit? Meni takvi izgledaju kao šizofreničari, oprostite ali tako ja to vidim.
Nemojte radit ono zbog čega ćete kasnije žaliti. Crkva je tu samo da bi brala pare od već siromašnog naroda. Da je njih briga ne bi po crkvama slali onu korpu da ubacujete pare, a nakon mise s vama pričali o siromaštvu i kako upravo VI nemate para, a državi morate plačati poreze i što već ne. Crkva ne plača poreze, oni ne davaju novac nikome osim vlastitom džepu!

a sto ako netko pronalazi utjehu u molitvi, odnosno obracanju bogu ili onome cime ga doticna osoba smatra?

Ljudi se obično mole da im Bog da ovo ili ono, da ustraju u vjeri, da dospiju u Raj itd....u isto vrijeme ti molitelji ne shvaćaju da tim činom govore sebi i onome koga mole da svojim djelima ne zaslužuju da im se molitva usliši

Mislim da se ljudi mole zato što nemaju samopouzdanja i vjere u sebe i ne vjeruju da sami mogu sebi ispuniti želju. Ne kuže da je dovoljno zaželit i ne odustajat od želje. A ljudi su naučeni da nemaju samopouzdanja i da prije vjeruju nekom tamo nego sebi i vlastitom osjećaju. Meni su se ostvarile na izgled nemoguće stvari a nisam se nikom molila...