Bilo ih je. Sto se tice cinjenice da sredina sake nije mogla drzati teret tela, tako je. Ekser se morao zabiti malo iznad rucnog zgloba radi ravnoteze i da bi se izbeglo pucanje kostiju. Jer raspece je, ne zaboravimo, bilo prvenstveno metoda mucenja, a ne religiozni cin zrtvovanja. Da je sluzilo za primer, jeste, i zato je bilo javno, kao, u ostalom, i giljotiniranje, spaljivanje na lomaci i mnoge druge smrti, recimo vesanje. Davanje primera. Zastrasivanje...
A moc misli je uslovila pojavu rana na sakama, gde zapravo nisu bile. Ljudi su verovali da su bile tu, i ako su verovali dovoljno snazno, one su se tu i pojavljivale... MOC UMA nismo jos ni naslutili, ali on je najverovatnije u stanju da nekako formira "objektivnu" realnost... *