Ako postoji energija preko ovog sto poznajemo...ako nismo samo tijelo...ako postoji...a postoji li? Ili se samo zavaravamo da postoji jer se bojimo konacnosti smrti?

Ova izreka koju je Stripy naveo...cesto je se sjetim...ali da li je dovoljna da nas gura dalje?

Pitam se kako smo se doveli (mi, ljudi) na ovaj nivo tako odvojen od Prirode, od Boga... I zasto je tako tesko vratiti se nazad...tako tesko da je gotovo nemoguce...

Ako postoji nesto...ako ima neceg u prvom zakonu termodinamike da je energija neunistiva...onda mozda postoji jos nesto osim tijela...dusa mozda...a onda je Bog u svemu...Sve je Jedno...
Druga varijanta koja takodje postuje prvi zakon je da energija jednostavno zbilja prijedje u neku drugu ali nimalo 'produhovljenu' u vidu duse koja napusta tijelo vec mozda samo toplina koja prelazi dalje...nista vise...

I sad...to su te dvije varijante...jedna da je sve slucajnost...Svemir, Zivot...sve...i da nakon fizicke smrti nema svjesnosti ni u kakvom obliku...a po tome nema ni Energije koju bi mogli nazvati Bogom...
Druga je da je Sve - Jedno...a onda...jasno je sto onda...

Aha...tako...da...

možda je problem ako ga doživljavamo kao energiju, možda želimo izmjeriti i egzaktno dokazati njegovo postojanje, a to......

Nacin je zapravo posve nebitan kad covjek uvijek hoce dokaze

Pa sto nije lakse da ti netko da sliku djedice i sliku raja i pakla pa se nemas sto misliti

Kako kome, meni apsolutno ne

A ja sam se razveselila kad sam skužila da nije djedica i da u raj nije škola sviranja harfe (koja noćna mora bi to bila za mene bez sluha). Ali slažem se, Bog je i djedica na oblaku, s kuglom ili sa žezlom u ruci - svakome po izboru i trenutnim željama

...da opet koja nocna mora za nju bez sluha

nadam se da ste u pravu....

samo da mi se još taj djedica ukaže u dnevnom boravku....

...za mene je on još uvijek djedica i to pun energije