'Oces se ti svadit'? Mislim da postoji. Tijek nekih nasumicnih i neplaniranih dogadaja dovede do odredene situacije. Ti ces to mozda nazvati sudbinom, a ja cu reci slucajnost. Na kraju ti dode na isto

Slučajnost... Može se definirati s obzirom na nas. Slučajnost bi bila rezultat nasumičnih i neplaniranih događaja. Kao recimo bacanje kocke. Mi ne znamo što će se okrenuti, ima 6 mogućih elementarnih ishoda uz pretpostavku da se kocka ne može zaustaviti na rubu. Rezultat koji se dobi je za nas ''slučajan''.

Međutim pojam slučajnosti van našeg poimanja je malo zeznut. Rekao bih da je sve oko nas uzročno-poljedično deterministički definirano i ostvareno, tako će se na kocki okrenuti broj 6 jer smo joj mi bacanjem dali određenu energiju i početnu brzinu kao i rotaciju, a putem fizike se kocka zaustavila na broju 6 jer nije imala dovoljno energije za dodatan okret.

Drugi primjer. Mi gađamo metu sa strijelom, trudimo se da pogodimo u sredinu, ali promašimo i pogodimo kamermana pokraj. Taj pogodak je bio ''slučajan'' jer to nismo namjeravali, ali ako promatramo fizikalni svijet, tada je strijela odletjela tamo jer smo nespretno zatrzali luk i usmjerili ju u onom smjeru, dali joj početnu kinetičku energiju i kut izbačaja, tu je i otpor zraka kao i vremenski uvjeti, i eto rezultata pogođenog kamermana.

Dakle, moje je mišljenje da je slučajnost samo iluzija naše percepcije svijeta oko nas i da slučajnost ne postoji, da je sve deterministički određeno.
A da ona eventualno postoji može se reći onda dok postoje živa bića sa subjektivnom i nesavršenom percepcijom svijeta.

Naravno. Svaka posljedica ima svoj uzrok.
Tako i ova kocka koju bacamo. Slazem se u potpunosti sa svime sto si napisao.

No ja sam sa pojmom slucajnost htio pobiti pojam sudbine.
Dali je doista toj kocki bilo sudeno da se okrene na broj 6? Da imamo genijalni um i da u trenutku, poput racunala mozemo izracunati kojom snagom i putanjom moramo baciti kocku da ishod bude odredeni broj, mogli bismo promjeniti taj rezultat.

Naravno, kao sto kazes, u fizici nema slucajnosti ali mi kao pojedinci te stvari nemozemo predvidjeti niti kontrolirati. Da je tako, dobitak na lotu bi bio moguc za svakoga. Ali nema tog fizicara i matematicara koji bi mogao izracunati koja ce loptica proci kroz onaj kanal. Na tu slucajnost sam ja mislio

Samo dve stvari:
Ajnštajn: "God does not play dice"...
Svaka posledica ima uzrok. Slažem se. Ali je i posledica uzrok svog uzroka. Povratna sprega... *

Da, za ovu teoriju nemoguce je pronaci dokaz. kao sto kazes, sve ostaje ne vjerovanju. Netko vjeruje a netko ne.
Ja sam u skupini koja ne vjeruje. Ta teorija bi se kosila sa teorijom slobodne volje i odgovornost za nase postupke u ovom slucaju postaje upitna.

Ova teorija sa sobom povlaci i neku vrstu kolektivne svijesti. Jer ako ja nekoga pregazim autom i taj pogine, znaci da sam se ja prije fizickog zivota dogovorio sa tom osobom da cu ju ubiti autom. Sad ostaje pitanje zasto bi zrtva te nesrece odabrala poginuti i zasto bi ja odabrao nekog ubiti.

Teorija da je to zbog toga da nesto naucimo mi ne stoji, jer ne vidim sto bi iz toga naucio.

Zanimljiva teorija, ali pitam se ne bi li onda svi unaprije kreirali "savršene živote" i što bi bilo sa životnim balansom savršenstva-nesavršenstva?
Zapravo, ni takav "besprijekorni" koncept života koji bi većina zasigurno izabrala, ne bi mogao opstati u realnom, nesavršenom svijetu.

Na neki način vjerujem u reinkarnaciju i postojanje prijašnjih života, čiji se postupci na neki način mogu reflektirati u ovom životu.
Nisam puno proučavala ta pitanja, tako da nemam potkrijepljenu teoriju niti konkretne poveznice sa pojmom sudbine.
Trebala bi se malo pozabaviti time.

u biti to je teorija reinkarnacije koju i ja imam... naša duša mora sve probati, ne nužno redom striktne karme - danas ubojica-sutra žrtva, već kako se "okrene"

u biti možemo i čitavu situaciju gledati u domino efektu - kao što je zvezda napisala posljedica je uzrok svih posljediva
naš um je izabrao i samim time pokrenuo našu sudbinu -
naprimjer da skrenemo desno na raskrižju - jedna domina je pala i tako se strušio niz koji nas očekuje iza desnog ugla - npr. sretnemo znanca
ili odlučimo skrenuri lijevo - e tada je sasvim drugi niz događaja "pao"
ali kao god okrenuli nama je suđeno skrenuti ili desno ili lijevo i time prouzrokovati određeni slijed događaja ... evo tim nekim smijerom idu moje misli o sudbini

Zasto bi nasa dusa trebala sve isprobati? Ako reinkarnacija postoji, mi se ne sjecamo nicega iz proslog zivota tako da mi to bas nema smisla...

Au, nešto sam zaboravio...
Zašto bi netko izabrao težak život? Recimo zašto bi netko izabrao život u nekom logoru, gdje jedva preživljava i gdje se brine o siromašnoj dječici, tješi ih, priča im... Pa, evo savršene prilike za jako dobar razvoj empatije! Ta osoba će se napatiti, neće uživati u životu, ali će toliko naučiti o samoj uljudnosti, cijeniti ljudsko biće, tuđi život, samo empatiju... U tom jednom životu može naučiti više nego u mnogo ''običnih'' gdje se dopisujemo, zezamo na fejsu i slično...
Iz teških životnih situacija mi možemo naučiti stvarno mnogo toga i na puno kvalitetniji način nego dok nam je sve kao u bajci. U takvim situacijama možemo upoznati sebe ako se dovoljno otvorimo za to, možemo naučiti voljeti druge, ne samo sebe i slično... Općenito mislim da su teške životne situacije bogate iskustvom i spoznajom, samo trebamo ostati pribrani da to iskoristimo. To ne znači da treba stalno birati patnju jer nije ona rješenje, nego treba iskoristiti situaciju ako do nje već dođe, a samo biranje takva života može imati itekako bogatu svrhu.

Na kakvo ''prelaženje na stvar'' misliš? Zašto teorija o reinkarnaciji i učenju ne bi bila ''prelaženje na stvar''?