Rasprava o tome je li vjera biološki ili sociološki fenomen još uvijek traje. Znanstvenici neumorno pokušavaju pronaći uzroke vjere u Boga, ali ni najnovije istraživanje nije na tragu pravog rješenja.

Znanstvenici koji su tragali za 'Božjom točkom' u mozgu našli su tri područja koja kontroliraju vjeru u Boga.

Studija u kojoj je sudjelovalo 40 ispitanika – kršćana, muslimana, židova i budista – pokazala je da bi se uvijek aktivirala ista područja mozga kad bi ih zamolili da razmotre neka religijska i moralna pitanja.

Magnetska rezonanca otkrila je da je riječ o područjima mozga koja inače koristimo svaki dan kako bismo interpretirali osjećaje i namjere drugih ljudi.

''To pokazuje da religija nije poseban slučaj u sustavu vjerovanja, već da je povezana s drugim vjerovanjima i socijalno-kognitivnom koordinacijom'', kaže Jordan Grafman, kognitivni neuroznanstvenik s National Institute of Neurological Disorders and Stroke u Bethesdau (Maryland).

Znanstvenici, filozofi i teolozi i dalje raspravljaju o tome je li vjera biološki ili sociološki fenomen.

Neki teoretičari evolucije vjeruju da je vjera u moć vjere pomogla našim precima da prežive u teškim uvjetima. Drugi vjeruju da vjera proizlazi iz strukture jako prilagodljivog mozga.

U posljednjoj studiji ispitanicima je skeniran mozak dok su razmišljali o Božjoj intervenciji u njihov život, Božjem ''emocionalnom stanju'' (Bog je milostiv) i Božjoj kazni.

U sva ti slučaja aktivirani su dijelovi mozga koji imaju i svoje nereligijske funkcije.

''Kad je moždana aktivnost u pitanju, nema nikakvih posebnih reakcija'', kaže Grafman.

Područja koja se aktiviraju kad promišljamo o svojim vjerskim stavovima poklapaju se s onima koja su aktivna prilikom preispitivanja i iznošenja političkih i moralnih stavova.

Dr. Andrew Newberg, direktor Centre for Spirituality and the Mind na Sveučilištu u Pennsylvaniji, smatra da je ovo samo još jedno istraživanje koje nije uspjelo pronaći specifične strukture u mozgu povezane s vjerskim uvjerenjima.

"Vjera ima niz različitih aspekata koji se ne mogu otkriti magnetskom rezonancom", smatra. (Izvor)

Nakon što sam pročitala knjigu "Božji“ dio mozga Mathewa Alpera, napisala sam odugačak tekst upravo o toj temi na blogu, pa kome se da čitati - OVDJE je.

po drugi put čitam taj tvoj tekst i nije jedini koji sam pročitala. samo nešto o načinu pisanja. tako su ti pitki da te naprosto vuče da pročitaš do kraja. interesantno je pratiti tvoj slijed misli.
a sad nešto o temi. znanstvenici su nas sveli na kemijske spojeve i raznorazne centre u mozgu. račlanili su nas. i možda i pronađu centar za religioznost ali ja sam uvjerenja da je mozak i njegova aktivnost samo posljedica a ne i uzrok. vjerujem da impuls dolazi iz nekog drugog centra. nije mi logično da tako jedan inteligentan sklop kao šta je mozak može sam sebe zavarati i tješiti samog sebe da Bog postoji. zar mu nebi bilo puno jednostavnije dati naređenje centru za strah ili bilo kojem drugom centru koji se aktivira kad nam je nelagodno u životu da se blokira.
istina je da se ljudi počnu vjerovati onda kad im je najteže u životu, ali kako to da kad im krene na bolje ne prestaju vjerovati.

Hvala, Flo, činilo mi se da sam već stavila link na sličnoj temi, ali nisam bila sigurna. Srce si

Mislim da ima puno istine u uvjerenju da je vjera dar - ne dolazi na zapovijed kad poželimo, niti sama od sebe kad molimo. Jedino možemo stvoriti preduvjete da se brže pojavi i duže zadrži, pa i ostane možda

Vjerojatno slijedi pitanje kako to možemo učiniti, ali jednoznačnog odgovora nema. Na ovom području se bolje nego na ostalima vidi koliko smo različiti i koliko nam ta različitost odmaže, ali i pomaže kad je jednom shvatimo i prihvatimo. Jedan od općenitih uvjeta da se vjera pojavi bio bi da trebamo željeti vjerovati, a zatim u očekivanju da se pojavi možemo stvoriti atmosferu u kojoj je veća vjerojatnost da će doći i da ćemo je prepoznati. Mislim da je najvažnije spoznati i prihvatiti da ono što vidimo i doživljavamo našim osjetilima nije sve, nego samo dio (i to mali) onoga što nas okružuje i ispunjava. Kad jednom na trenutak osjetimo u najmanjoj mjeri to jedinstvo sa svime, vjera će se sigurno pojaviti. Neki to stanje pokušavaju prizvati molitvom ili meditacijom, raznim duhovnim tehnikama, boravkom u prirodi, zdravom prehranom, duhovnom disciplinom. Nekome će se dogoditi spontano. Nekoga neće dotaknuti dok mu se nešto ne dogodi što će ga snažno potresti. Nema pravila, dakle, a nažalost nemamo ni načina da odgovorimo na pitanje iz naslova, odgovor bi nam pomogao da ubrzamo stvari i pomognemo si na putu.

Navodno su znanstvenici ili potpuni ateisti ili veliki vjernici jer uslijed tog kopanja i rasclanjivanja redovito dojdu do neceg sto ne mogu (ili barem tada ne mogu) objasniti i to im sluzi kao dokaz da ipak postoji nesto vise...naravno to se odnosi na ove koji vjeruju...a ovi koji su ateisti vjerojatno smatraju da je samo pitanje trenutka kada ce se objasniti i to neobjasnjivo...ili ih mozda pokrece obratna sila kada nesto sto se smatralo 'carobnim' ispadne najobicnija prirodna pojava uslijed poznatih zakona fizike...i onda tako gube vjeru (ako su je ikad i imali) da je ista zapravo 'carobno' vec da samo jos nije objasnjeno...

Najčešći su upravo hibridi, mješavina prvih i drugih.

Uzrok vjere u Boga? Zasto kopati kad postoji npr Torinsko platno i na njemu se vidi slika Isusovog tijela, zasto onda i Bog ne bi postojao???????

P.S Yanemba sotonizam nije vjera nego nesto drugo... pametan si pa prokuzi...

ja ne idem u crkvu al zelim rec zasto....radi onih babetina sta lizu podove crkve a kasnije pas mater da budem prosta....pa opet vjerujem u Boga a je isto je vjera... i jedno i drugo al postoje kak veli Yanemba hibridi....covjek ne vjeruje ne vjeruje ne vjeruje onda se nes desi i covjek se okrene vjeri bilo je slucajeva ;=)