Sto je cilj svakog zivog bica? Predpostavljam da bi to bila neka teznja/zelja prema opcem zadovoljstvu/sreci. Sto cini ljude sretnima? Da li su svi postupci koje radimo posljedica pokusaja pronalazenja zadovoljstva?
Kod ljudi je 'zeznuto' sto posjedujemo moment Navike...jednostavno se naviknemo na nesto, pocmemo to dozivljavati 'zdravo za gotovo' i vec tezimo necem novom... U jednu ruku to je dobro jer bez toga bi bilo malo vjerojatan razvoj tehnologije i sl. S druge strane upravo ta osobina nas cini trajno nezadovoljnima... Zvuci kao Tantalove muke...ili cistiliste...
Cini se da covjek moze biti iskonski sretan tek kada pronadje mir. To, pak, povezujem sa osvjescenoscu, duhovnim napretkom i sl. A onda opet ljudi se puno vise bave svim drugim nego promatranjem samog sebe i pokusaju da najdu taj unutrasnji mir. Da najdu visu svijest.
Religije bi trebale preuzeti ulogu vodica kroz taj put ali one se ipak vise bave same sobom i politikom nego utiranjem novih puteva...
Da li ljudi danas sve vise otvaraju oci i postaju svjesniji? Da li je potrebno doci do dna da bi digli pogled?

da, nazalost covjek treba pasti do nekakvog dna da bi podigao pogled. ponekad je problem u tome a gdje je to dno, da li ti jos padas pa umjesto da gledas prema gore ti gledas prema dolje. posto je sreca relativna stvar, a samim time i zadovoljstvo, covjek bi trebao teziti prema sebi, prema unutarnjem miru. tu isto tako nastaje problem sto covjek misli da je nasao nekakav mir, a nije, vec se samo umrtvio, to je doista tesko po meni razlikovati.
put prema sebi mislim da ne moze ti do kraja pokazati ni religija, ni filozofija, vec samo cvrsta vjera u Boga, a sto je to, to je opet tema sama za sebe.