Prvo ću se osvrnuti na Chakotayovu tvrdnju o balansu. Slažem se da je pronalaženje osobne ravnoteže vjerojatno najvažniji i najteži zadatak u životu.
Kao što i Athena reče, postoji puno toga što moramo, trebamo. Teško je to sve ukomponirati, a da bude u balansu, pogotovo zbog emocija, kao što su to Gea i Athena ispravno utvrdile.
Naravno, tu postoji i pitanje temperamenta (gloria_g

) koji je osobne naravi, pa se mnogo toga nađe u zobenoj kaši.

Htio bih prvo reći nešto o filozofskom pojmu balansa. Naime, neke će možda šokirati sljedeća činjenica, ali ona je sasvim logična: što imaš manje toga što treba ukomponirati, to ti je lakše za postići balans.
Stari mudraci su vjerovali da su emocije pogotovo problematične za "dovesti u red" pa su od njih generalno zazirali. Sljedeća stvar koja je problematična za posložiti, to je posjedovanje previše materijalnog dobra. Čim postoji tona toga na što moraš misliti, odmah si previše zabavljen s tim banalnostima da bi se uspio balansirati.
E sad, iz ovoga bi ispalo da bi asketski vulkanac bio idelno rješenje za balans. Međutim, postoji jedan problem i u tom načinu razmišljanja. Naime, nisu svi takvi kao taj asketa i malo tko će ga uzimati ozbiljno. A kako da djeluješ na svijet oko sebe, koji je u očitom disbalansu, ako te smatraju neozbiljnim čudakom?

Čini se da u tom začaranom krugu teško da ima izlaza...
Međutim, jedan srednji put, kao što Athena kaže, "zlatna sredina" bio bi već mnogo bolji, jer bi mogli djelovati na druge ljude, a opet ne bi težili ekstremima asketizma kao ni pretjeranoj bezosjećajnosti.
Takav srednji put je glavno obilježje dugog i plodnog života, pravo umijeće življenja, kao što Alpha kaže.
Ono što je važno za napomenuti to je da je osnova srednjeg puta tzv. dinamički balans. O čemu se radi? Radi se jednostavno o kretanju oko točke ravnoteže u malim amplitudama. Zamislite si recimo na ovom mojem avataru kako se yin i yang okreću jedno oko drugoga i kako su isprepleteni.
Teško je moguće uvijek biti u centru, tj. uvijek imati uravnotežene obje energije. Međutim, lakše je moguće "plesati" oko centra u malim valićima. Bolest i svaki drugi mogući poremećaj u tijelu događa se kad se previše udaljimo od centra, kad nam val zavibrira predaleko da bi se vratio u ravnotežu jednostavno, da se slikovito izrazim.
Uzorka za takvu nepoželjnu vibraciju ima mnogo. Najčešći su stres, neprilagođena prehrana, nekvalitetan san, zagađen zrak, ozljede i nesreće.
Stari kinezi su imali teoriju da dok je ogranizam stalno u stanju vrlo blisku središtu, balansu, da taj organizam ne stari niti se ne troši.
Iako bih se ogradio od ovog zaključka, moram napomenuti da ono što ja mislim da su htjeli reći je to da će ostajanjem blizu centra, u dinamičkoj ravnoteži, čovjek postići svoj maksimum, svoje gene će maksimalno iskoristiti.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates