evo ja citam vec ovaj forum 1-2 mjeseca pa je valjda vrijeme da se i ja javim i iznesem svoje misljenje
pa evo :

ja ne smatram da je svemir beskonacan u tome smislu kako ga vi smatrate
ne kazem da ima granice ali ne da je beskonacan
sada to kaj sam rekao nema bas previse smisla zar ne?
evo da probam malo pojasniti:

ja ne vjerujem da beskonacno postoji tj beskonacno je samo jedna rijec
koja ustvari nema svoje pravo znacenje tj nema svoju bit...jer ako pokusate
definirati rijec beskonacno onda bi ju isto i s time ogranicili i ona vise
nebi bila beskonacna
posto ste bili poistovjecili bezbroj s beskonacno onda cu probat objanist prek
bezbroja jer je malo lakse jer je manje apstraktno
bezbroj takoder ne postoji kao ni beskonacno, zasto?
pa vrlo jednostavno, jer ako pripisete neku vrijednost bezbroju
tj time ste mu dali bit onda on vise nije bezbroj vec taj neki broj a da uopce
ne spominjem da uvjek postoji neki veci broj...

ja sam vrlo sklon videnju elejske skole na svemir, oni smatraju da tvar ne nastaje
i ne nestaje vec da je stalno ista (znaci nije beskonacna vec je izbrojiva), tu mi
isto idu neke pretpostavke iz fizike tj kaze se da za energiju da ona nemoze nestajati
vec samo mjenja oblik, a materija je isto jedna vrsta energije tj zar nije da ako dovoljno
energije koncetriras na jedno mjesto, jednu tocku trebala bi nastati tvar tj ajmo
sagledati sa druge strane pocnimo od atoma: atom se sastoji od cega protona,neutrona, elektrona
oni se pak sastoje od fermione koje ponovno sacinjavaju kvarkovi i leptoni, sada koliko sam ja
upucen kvarkovi nemaju masu (kaj moze biti jedna potpuno druga rasprava o tome da masa ne postoji
ali zasada nebitno) oni pomocu antikvarkova tvore tvari na principu spinova to je jedna kompleksna
vrsta gibanja ugl da se sada to ide dalje proucavati doslo bi se do zakljucka da je
materija = energija
(ako ima na forumu neko ko je dobro upucen u kvantnu fiziku molio bih da malo ovo pojasni)

znaci sada smo dosli do zakljucka da nema beskonacno materije, jer kako bi je moglo i biti
zar je moguce da iz nicega nastaje nesto
samo da pripomenem da ja takoder smatram da nista ne postoji kao i beskonacno i bezbroj
evo, probajte mi definirati nista
jeste?
e ako jeste onda vas moram razocarati jer ste upravo dali svom nicemu bit i to nista je postalo
nesto
ugl sada dolazi do objasnjenja polagano kako sam reko da ne postoje granice jer kada tako gledate
ako nista ne postoji vec postoji samo nesto onda niti nemogu postojati granice jer da postoji granica
treba nesto biti s druge strane tj s jedne strane je nesto znaci da s druge strane bi trebalo biti
nista (suprotno od necega) a posto nista ne postoji nastaje paradoks i iz toga zakljucujem da granice
ne postoje

sada da malo laicki predocimo Parmenidovo gledanje svijeta tj svemira (arhea) : svemir je jedna velika
lopta koja se sastoji od materije u razlicitim oblicima ali nista osim te lopte ne postoji

Ajme sta mi sad crtice idu pred ocima poslje citanja....
Slazem se sa tobom, naravno, ne sa svime jer onda to nebi bio ja, ali ok.

Siguran sam da se "nista" moze definirati na neki nacin. Sve ima neku svoju definiciju. Prihvatljivu ili ne. Takoder, "nesto" moze nastati iz "nicega", makar jos nije praksa.

Naravno, ako idemo brojati, nikada necemo doci do kraja, jer brojeva ima bezbroj :/ Koji je naziv najveceg broja kojeg si svjestan?

Slazem se da nesto nemoze biti beskrajno i beskonacno ne postoji, ili mi to u krajnjem slucaju, kako Arhont kaze, ne shvacamo.

Hmm... Sve ti to dobro govoris, ali prema tome rijec "nista" ne znaci nista. Po tvome, "nista" opet nesto znaci jer je obrazlozeno sa rijecju "nista".
Moja definicija za "nista" bi po meni oznacavala nesto sto nema vrijednost ili znacenje. ilitiga niti jedan predmet i slicno. Dali sam sad ja "nicemu" dao smisao i pretvorio taj "nista" u "nesto"?

za mene je nešto konačno. to šta smo nesposobni to nešto izbrojiti, to je naš problem. suprotno od nešto je ništa. ništa je po mom mišljenju jedino beskonačno.
povodila sam se nekom logikom suprotnosti.

Ova tema se moze "Beskonacno" razvuci tj. komentarisati
bez-konacnog zakljucka i jasne definicije ovog zadatog pojma...

Slažem se sa svim rečenim, pročitala sam postove.
Ovo je malo više matematičko-definicijska tema, pa ovdje nisam "baš doma" i osjećam se pomalo inferirono pa nemam baš zanimljivih komentara.

Zanimljivost komentara ovisi o tome na koji način se kažu, a kako mislim da su tvoji komentari općenito zanimljivi, tako ti dajem podršku da napišeš ono što imaš za reći

Pojam beskonačnog jest više vezan za matematiku, no ipak postoji i ona druga, nematematička komponenta tog pojma. Ajde, raspali

Mislim da beskonačnost ili beskraj postoji u bezbroj oblika u univerzumu, iako je teško definirano sa različitih aspekata od matematičkog do filozofskog.

Kao što upućeniji znaju, laički bi se reklo da u matematici uvijek postoji broj, veličina veća od prethodne.
Ako definiramo slijedeći broj to će biti egzaktno.
Ali, iza jednog broja uvijek dolazi slijedeći, iza neke spoznaje nova, iza odgovora drugo pitanje.
Hoće li ta konačnost/egzaktnost nekog slijedećeg broja, spoznaje, odgovora, pitanja ograničiti pojam beskonačnosti ili mu potpuno izmijeniti značenje?
Mislim da neće niti jedno niti drugo.
Beskonačnost je superordiniran pojam konačnosti, ali ga on ne niječe. Samim time, konačnost ne može ograničavati beskonačnost niti mijenjati njegovo značenje.


Mislim da je beskonačnost antipod limitiranosti, ali ne i definiranosti neke veličine/elementa/oblika.
Ne bih je izjednačila sa ništicom, jer ona postoji, samo je nama, ljudima nepojmljiva.

Kao pripadnici ljudskog roda, sposobni smo smo percipirati stvari ograničenog dometa.
Mnogi filozofi su tvrdili da je spoznaja beskonačnosti rezervirana za Bogove, a mi ljudi samo možemo stremiti mudrosti (Sokrat).

Slažem se sa takvom teorijom.
U filozofiji se spominje tzv. potencijalna beskonačnost koju karakterizira mogućnost postavljanja slijedećeg pitanja i aktualna beskonačnost svojstvena svim ljudima, nemogućnost davanja odgovora na beskonačan broj pitanja.

Za mene beskonačnost uvijek ostavlja "otvorena vrata", novim pitanjima, novim težnjama.
Slijedeći odgovor biti će konačan za aktualno pitanje, ali iz njega će se uvijek multiciplirati nova pitanja, itd.

Konačnost nečega je kao fragment mozaika, kap u slapu, granica u nama neshvatljivom beskraju.

Tako je ja, kao nesavršeno ljudsko biće, samo pokušavam definirati.

E sad ja sam se malo izgubio, jel mi ovdje razgovaramo o beskonačnosti kao pojmu ili razgovaramo o Svemiru, pa razmišljamo da li je on beskonačan, da li je uopće moguće da je Svemir beskonačan, jer ipak se radi o realnosti tako da svemir mora imati granice, tj. neka ograničenja ili možda i ne mora

pa smatram da nema granice, evo kako to gledam:
ako svemir ima granice, onda postoji nesto i s druge strane granice, zar ne?
a onda i to drugo bi isto trebalo imati granice i s druge strane te granice isto bi nesto trebalo postojati i tako mozemo dovjeka ici...
a sve to bi mogli nazvati svemirom posto bi trebao predstavljati sve skupove planeta,suncevih sustava,galaktika itd ugl svemir bi bio skup svega sto postoji

a rekao sam da nije beskonacan zato jer mislim da postoji ogranicena materija koja postoji, ali to ne mora nuzno znaciti da ima granice

probaj zamisliti da se nalazis u jednoj materijskoj kugli koja se stalno giba unutar same sebe i zato nemozes naci granice