Bas kao sto je Svjetlost dualne prirode slicno se moze primjeniti promatrajuci Zivot. Ljudi uglavnom odvajaju pojmove duhovnog i fizickog ali da li se samo radi o dualnoj prirodi istog? Ono sto zovemo Prirodom mozda je u ovisnosti s onim sto zovemo Bogom na nacin da je prosto neodvojivo tj. da jedno bez drugog ne moze postojati. To bi znacilo da duhovno ne moze postojati bez materijalnog ni obratno. Koliko to smisla ima? Da li bi to znacilo da je sve Priroda i da je sve Bog? Onda smo i mi samo vid Boga kao takvog...njegov fiziciki izricaj. Kao i sve ostalo. Ljudi krive Boga za lose stvari...kazu 'kako to Bog dopusta'... Kako mi to dopustamo? Sam izricaj 'kako Bog to dopusta' implicira da se radi o odvojenom entitetu koji utjece ili ne utjece na nas. Tako uci i vecina religija. Ipak...mozda ima nesto u toj dualnosti...samo je tesko prihvatiti odgovornost za svoje postupke pa je lakse imati nekog drugog za dezurnog krivca

Pitate li se i vi 'kako to Bog dopusta'? Ja se pitam ponekad...kad se naljutim pa mi se iskljuci mozak pa nemam cime mislit ...ali u biti 'krivim' ljude, nas, sebe...'Krivi smo mi' reko je Balasevic u jednoj pjesmi ...Jesmo li?

Moj pogled na pojam dualnosti jest kao da je riječ o 2 strane iste stranice knjige. Na to gledam kao na oksimoron ''različite sličnosti''. Zapravo mislim da je fizičko i duhovno u istom košu, ali da je jedina stvar u tome kako mi subjektivno vidimo svijet oko sebe i tu bi se stvorila ta dualnost.
Mogu dati primjer sa našom slobodnom voljom da otprilike ''skiciram'' svoje mišljenje. Naša slobodna volja se ostvaruje mislima koje su naše i materijalnih poteza koje svjesno činimo. Kada ne bismo mogli činiti fizikalne pokrete, tada bismo imali jedino misli u slobodnoj volji, a kada ne bismo imali misli, tada ne bismo imali niti fizikalne pokrete. Na taj način jedno je drugo i oboje je povezano i ''ovisno'' jedno o drugome.

Drugim riječima, moje je mišljenje je da jedno jest drugo i da zato jedno bez drugog ne može postojati. To u mojim mislima nadalje vodi do toga da je Bog sve.

Boga okrivim za nešto ako me ulovi kratkotrajan bjes, no odmah se ispričam jer mi to nije u redu. Ipak vjerujem u našu slobodnu volju koja je ostvarena preko slobodnih volja drugih ljudi, a to vodi do nemješanja Boga u sve to. Mislim da nije smisleno kriviti Boga za nešto, to mi je samo izlika i izbjegavanje odgovornosti.

Da, kao dvije strane istog novcica. Spominjes slobodnu volju o kojoj smo puno pricali jos ranije u smsilu da li moze postojati i sudbina i slobodna volja ili se one iskljucuju...ali mozda su i one dvije strane istog novicica... Nekako se igram malo tim 'sparivanje' pojmova...mozda ako ih se pravilno 'spari' bude moguce i shvatiti nesto vise o istima...

ja bih se slozio sa vama osobito sa Qwertzuipom (ma đe nađe to ime, jedva napisah) ali bih dodao kako pitanje"zasto to Bog dopusta" je nus pojava nerazumjevanja Boga. Bog je nas otac i on nas uci kroz zivot. uci nas kroz razlicite situacije koje nisu uvijek ugodne, ali nas uci. problem je i u tome sto mi imamo poimanje da je neki dogadaj los za nas jer imamo suzeno glediste. da imamo siri kut gledanja, vrlo lako bi uocili da ono sto je mozda u prvi mah lose za nas u sustini dobro. to je isto kao sa malom djecom i roditeljima. koliko je puta bilo sutacija da dijete nesto zeli a roditelj mu neda jer iskustveno zna da to sto zeli u sustini nije dobro za to dijete.

sto se tice dualnosti ja bih napravio komparaciju sante leda i te dualnosti sto je spominjes. duhovna dimenzija covjeka je ona dimenzija ispod vode, tj. koja se u prvi tren ne vidi a puno je veca od dijela koji je izvan vode i koji se odmah uocava. normalno da u toj prici bi to bio fizicki dio covjeka.

Stripyca...pogledaj prvi red na tipkovnici pa ces saznat od kud mu ime

Znaci za tebe je Bog ipak odvojeni entitet?

a u klinac sto me je sad zajbao, ja gruntam odakle mu to ime... ubit cu se


mislim da ne bas, da nije odvojeni entitet. povodim se onim svi smo mi djeca bozja, bog je u nama, pa ona santa leda, i dio ispod vode i dio iznad vode cine santu leda i oni su jedno samo sto se to ne vidi u prvi tren.

Hehe...i ti si mi neki informaticar...sramota za svoju vrstu


To je kao prica o lutki od soli koja je dospjela na morsku obalu. Pitala je more 'Tko si ti?', a ono ju je pozvalo da pridje i vidi. Lutka je usla u more i ulazila sve dublje, kako je ulazila tako se sve vise otapala... Prije nego se u potpunosti otopila prosaptala je 'Sad znam tko sam ja'...


Kad smo kod mora...ima i ona druga prica, koja isto moze biti zgodno primjenjiva, o ribici u oceanu koja bjesomucno trazi - ocean...

Stripy...

bogumili ili katari bili su dualisti

jel' imate ponekad taj osjećaj jednote?