Super je to da priznaju rupe u svojim učenjima...

Primjer kako doživljavam religiju:

Svijetom luta priča kako u nekoj zatvorenoj pećini živi jedan pas. Zna se da je u toj špilji gotovo mrkli mrak, ništa se ne vidi.

Religija: Taj pas svijetli u mraku kako bi vidio kuda ide, sigurno ima čvrstu i debelu kožu da ga zaštiti od ozljeda i hladnoće.

Znanost: Ajmo otvoriti tu pećinu i pogledati ima li ikakvog psa unutra, ako ima kako se prilagodio mraku, kako preživljava...

To je po meni velika razlika religije i znanosti.

To bi bilo tocno...zato se ovo prvo jos zove i Vjera ...

Tako nekako. Zato je potrebno spojiti jedno i drugo kako bi se doprlo do višeg nivoa.

Ja naprosto ne tvrdim da je znanost savršena i da ne nepogrešiva, nije tako. Ono što tvrdim jest da nije opravdano imati neke točno određene stavove tamo gdje ih ne možemo imati, kao u slučaju Boga. Uzeo sam za primjer religije koje imaju određene stavove tipa:

Isus je Marijin sin, to je tako i nikako drugačije.
Bog će nagraditi dobre i kazniti loše, to je tako i nikako drugačije.
Svetim ratom za domovinu Bog će te nagraditi, to je tako i nikako drugačije.

To su gluposti bazirane na vjeri bez ikakvih dokaza, a to je ono protiv čega sada pišem.

Znanost, za razliku od takvih religija, ipak ima neku logičku podršku i dokaze. Naravno, neke stvari se ne mogu objasniti materijalno kako to znanost radi, zato je jako važna i duhovna dimenzija svijeta.

Ja sam puno češće čula izjave tipa To samo Bog zna..., Čudni i strašni su putevi Njegovi (čovjeku nedostupni ili neshvatljivi u danom trenutku), Tko ima uši, neka čuje (ako ih - zasad - nema, ne mora čuti, ili je već čuo i prevazišao)

To je tako i nikako drugačije nisam čula u raspravama o pitanju vjere, ali sam zato čula tvrdnje znanstvenika upravo toga tipa.

Ne znam čemu služi ovaj naš dijalog ili razgovor kad se ionako slažemo u bitnim pitanjima, a ova su za mene sporedna, dakle stvar izvedbe. Možda je netko kao mali morao prisilno u crkvu u kojoj su se našli neki zatucani svećenici koji su ponavljali izjave tipa onoih navedenih u gornjem postu, pa je to ostalo kao trajna frustracija. Svaki normalan i obrazovan kršćanin će reći da je tvrdnja o tome da je Isus Marijin sin kršćanska dogma i da nitko tko ne želi nije dužan u nju vjerovati, ali bi bilo jako neobično da se takav čovjek deklarira kao kršćanin (u većini kršćanskih sljedbi, a ima ih malo more). Ionako se sporovi vode više oko dogme o bezgrešnom začeću nego oko sinovstva koje se uglavnom nekako podrazumijeva kod svih (kršćana, naravno.)

Priča o nagradama za dobro i kaznama za loše je općeljudska i čisto evolucijski praktična (ne bi nas bilo da su naši preci postupali na neki drugi način), a ona o svetim ratovima je stvarno bez veze, čak se i crkva poodavno pokajala zbog ljage križarskih ratova o kojima ne bih sad ovdje. A da čovjek općenito ima pravo braniti sebve, svoju obitelj, svoj dom i domovinu, za to ne treba ničija dozvola niti nagrada, a crkva valjda smije potvrditi da je to u redu, makar neka njihova budala i dodala spomenutu frazetinu to je tako i nikako drugačije.

Dakle, mislim da smo otišli offtopic, ako još nije jasno iz svega navedenog. Meni je ionako ova tema bespredmetna što sam napisala gore pri početku u puno kraćem postu.

mislim da filozofija i religija idu pod ruku, ali kažem da je religija ''moćnija'' jer je to ipak Božija riječ na zemlji

Religija je kod većine moćnija uglavnom zbog odgoja i navike, no isto tako većina uopće ne shvaća pravu bit filozofije. To je bezvezno filozofiranje, kažu