Granica mučenja životinja

Naslov: Granica mučenja životinja uto ruj 15, 2009 6:43 pm

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?

Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Granica mučenja životinja uto ruj 15, 2009 6:59 pm

gledo sam jedan strasan film, sa zivih zivotinja krzno skinu, kad sam ja to gledo doslo mi je da ubijem take ljude, prestrasan film

_________________
Na svijetu ima tolko zanimljivih knjiga za procitat...
... a mi dobijemo glupe lektire za procitat -.-

Naslov: Re: Granica mučenja životinja uto ruj 15, 2009 7:02 pm

Moje mišljenje. Ubijat životinje DA, al samo zbog prehrane...
npr. ispred moje kuće je jezero i kad mi se jede patka odem i upucam jednu. koliko god to nekome zvučilo divljački, zašto ne, na isto dođe otić i kupit pečenu kokoš...

A za mučenje NE, jer to nije fer, ako ti je cilj ubit neku životinju, onda to učini na način one shot one kill....

ps. znam da će mnoge ženske ovo smatrat glupim i nazadnim razmišljanjem..

Naslov: Re: Granica mučenja životinja uto ruj 15, 2009 7:11 pm

pa to je lov, ali krivolov isto nedolazi u obzir kao ni mucenje

_________________
Na svijetu ima tolko zanimljivih knjiga za procitat...
... a mi dobijemo glupe lektire za procitat -.-

Admin Broj postova: 15702 Age: 30 Registration date: 30.09.2007

Ubijanje i mucenje nije isto...ti nisi ubijao te insekte zato jer su insekti (nadam se) vec zato jer su se pojavili u ulozi nametnika...

Recimo, kada setam pazim da ne pogazim mrave i tako tu ekipu koja je blize zemlji...ali ako se pojave u kucanstvu kao nametnik...eh...tu je problem...jer se risikra higijena i zaraza i sto ja znam sto sve ne...

Medjutim nije isto ubiti komarca ili ga uloviti u staklenu casu pa mu cupati nogice i krilca...to je bitno razlicito!

Jos bih dodala...sto se tice vecih zivotinja...slazem se s Bigom...ili za hranu ili u nuzdi tipa ako te nesto napadne...ali opet bez mucenja...

_________________
Respect

Naslov: Re: Granica mučenja životinja uto ruj 15, 2009 8:10 pm

Alpha je napisao/la:

Medjutim nije isto ubiti komarca ili ga uloviti u staklenu casu pa mu cupati nogice i krilca...to je bitno razlicito!

moj brat je to radio muhama i komarcima, a ja sam kao mali zalemio komarcu krila za neki metal i bacio taj komad metala

_________________
Na svijetu ima tolko zanimljivih knjiga za procitat...
... a mi dobijemo glupe lektire za procitat -.-

Naslov: Re: Granica mučenja životinja sri ruj 16, 2009 4:05 pm

u potpunosti se slažem s Alphom
nije isto mučiti i ubiti i ako se odlučuješ za ubojstvo mora biti pravobitni razlog - napada te, u kućanstvu je... a ne zato što možeš ubiti nekog manjeg od sebe jer je u tvojim očima "beznačajan"

_________________
Ljudi su kao riječi iz romana ili pjesme....Sami za sebe nisu ništa...Dobiju smisao i postanu lijepi tek kada stanu zajedno....

Naslov: Re: Granica mučenja životinja sri ruj 16, 2009 7:34 pm

slažem se s Alphom i Geom.

Dakle, rekao bih da mučenje nikad nije opravdano ni etičko, a ubijanje životinje samo ako je u svojstvu nametnika ili te napada ili za hranu, ako pričamo o većim životinjama.

Ostaje međutim pitanje slučajnog ubijanja tipa stanemo na nešto a niti ne znamo da smo to ubili. Trebamo li biti svjesniji i gledati kud hodamo?
Recimo, zna se dogoditi da mi nakon kiše izmile puževi na put kroz dvorište od kuće kuda prolazim. E sad, koji put ih vidim i gledam, no koji put mi se jednostavno žuri i ne pazim. I stanem na njih. Koji put čak povučem nogu čim čujem da je nešto krcnulo (njegova kućica), no koji put ga baš zgazim.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Granica mučenja životinja sri ruj 16, 2009 7:58 pm

ubojstvo iz nehaja...
inače ja te puževe s kućicom samo preselim ( tako ako vidite nekog tko seli puževe po gradu, vjerojatno sam to ja zubo

)

trebamo paziti... ali na žalost to nije uvijek slučaj, ali to se ne bi smatralo pod ubojstvo iz zabave... bitno je da to nismo namjerno napravili, u nama nije bila želja da naudimo tom biću , nije bilo te želje za mučenjem

_________________
Ljudi su kao riječi iz romana ili pjesme....Sami za sebe nisu ništa...Dobiju smisao i postanu lijepi tek kada stanu zajedno....

Naslov: Re: Granica mučenja životinja sri ruj 16, 2009 8:47 pm

I ja preseljavam te puževe sa staze kad god nađem vremena. Ne volim ih vidjeti da se šeću po "minskom" terenu.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Granica mučenja životinja sri ruj 16, 2009 9:19 pm

i zivotinje nekad ubijaju iz zabave, narocito macke.

_________________
Onog dana kad' prestanem maštati (kad se probudim bez snova), kad prestanem biti dete, znaću da me više nema...

Naslov: Re: Granica mučenja životinja čet ruj 17, 2009 4:47 pm

MoW je napisao/la:

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?

Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

Što se tiče mučenja, životinja ili ljudi, sve ovisi od toga da li imaš dobar i dovoljan razlog za to.

Kod ljudi, najčešći razlog koji može da opravda takvo što bi bilo izvlačenje informacija - da li je mučenje opravdano ili ne, ovisi od značaja informacije, recimo, ako je to trenutno jedini dostupan način da bi se spasili životi gdje se istovremeno utrkuješ s vremenom.

Ne vidim, s druge strane, nijedan razlog za mučenje životinja. Sve što ljudi rade, rade s ciljem, pa makar ga oni ne bili svjesni, on mora da postoji.

Nietzsche bi rekao da je mučenje bilo čega samo radi zadovoljstva povezano sa osjećanjem moći. Oni koji se osjećaju nemoćnima biraju nešto, nije im bitno ni šta, da bi nanošenjem boli povratili život u svoje vene, da bi se osjećali moćnima. Zašto tako često mala djeca lakše pribjegavaju mučenju životinja, nego odrasli čovjek, potpuno formiran?
Je li itko još primijetio da su mali psi obično agresivniji od velikih?

Međutim, takvi slabići kojima je potrebno zlostavljanje nečega ili nekoga da bi se osjetili moćnima, nikad neće biti i stvarno moćni, preciznije, neće se osjećati takvima.Čovjek koji je stvarno moćan, koji to osjeća su svakoj pojedinoj ćeliji svoga bića, uglavnom je blag, često popustljiv, ako ponekad i pokaže okrutnost, to se ni u kom slučaju ne može porediti sa okrutnošću slabih, koji nisu navikli na osjećaj moći. Čovjek koji je živio cijeli život u pustinji i sisao vodu iz korijenja i nikad je se nije pošteno napio, šta misliš kako će se osjećati kad ga provedeš pored velikog jezera? Da može progutao bi ga cijela! A onaj što je odrastao kraj jezera...?
Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe. confused

Naslov: Re: Granica mučenja životinja čet ruj 17, 2009 5:03 pm

Archangel je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Otvaram ovu temu ponukan jednim današnim razgovorom.

Dakle, zanima me što vi smatrate o mučenju / ubijanju određenih vrsta životinja.
Jako volim životinje, većinu njih, uz neke iznimke.
Nikad ih nisam mučio niti ubijao... e sad... tehnički, jesam, ubijao sam životinje.
Naime, ovisi o tome gdje se postavi prag, granica, što smatrate da je dozvoljeno.
Smije li se mučiti sisavce? Smije li se mučiti i ubijati insekte? Koje veličine, kojih atributa?

Evo, recimo, kao mali sam ubijao puno mrava.
Muhe, ose, veće pauke, koji put pčele, jednom zrikavca kao sasvim mali.

Zar su insekti manje vrijedni od nekih drugih životinja? Osjećamo li mi intuitivno što nam je etički dozvoljeno kao ljudima ubijati? Je li intuicija u pravu ili zbilja moramo paziti da niti mrava slučajno ne pogazimo?

Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?

Što je pak s mučenjem? Je li to ikad dozvoljeno?

Što se tiče mučenja, životinja ili ljudi, sve ovisi od toga da li imaš dobar i dovoljan razlog za to.

Kod ljudi, najčešći razlog koji može da opravda takvo što bi bilo izvlačenje informacija - da li je mučenje opravdano ili ne, ovisi od značaja informacije, recimo, ako je to trenutno jedini dostupan način da bi se spasili životi gdje se istovremeno utrkuješ s vremenom.

Ne vidim, s druge strane, nijedan razlog za mučenje životinja. Sve što ljudi rade, rade s ciljem, pa makar ga oni ne bili svjesni, on mora da postoji.

Nietzsche bi rekao da je mučenje bilo čega samo radi zadovoljstva povezano sa osjećanjem moći. Oni koji se osjećaju nemoćnima biraju nešto, nije im bitno ni šta, da bi nanošenjem boli povratili život u svoje vene, da bi se osjećali moćnima. Zašto tako često mala djeca lakše pribjegavaju mučenju životinja, nego odrasli čovjek, potpuno formiran?
Je li itko još primijetio da su mali psi obično agresivniji od velikih?

Međutim, takvi slabići kojima je potrebno zlostavljanje nečega ili nekoga da bi se osjetili moćnima, nikad neće biti i stvarno moćni, preciznije, neće se osjećati takvima.Čovjek koji je stvarno moćan, koji to osjeća su svakoj pojedinoj ćeliji svoga bića, uglavnom je blag, često popustljiv, ako ponekad i pokaže okrutnost, to se ni u kom slučaju ne može porediti sa okrutnošću slabih, koji nisu navikli na osjećaj moći. Čovjek koji je živio cijeli život u pustinji i sisao vodu iz korijenja i nikad je se nije pošteno napio, šta misliš kako će se osjećati kad ga provedeš pored velikog jezera? Da može progutao bi ga cijela! A onaj što je odrastao kraj jezera...?
Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe. confused

Remke je napisao/la:

gledo sam jedan strasan film, sa zivih zivotinja krzno skinu, kad sam ja to gledo doslo mi je da ubijem take ljude, prestrasan film

I ja sam se takvih, ne filmova, već stvarnih događanja, nagledao. Takvi ljudi u meni ne pobuđuju bijes, već žaljenje. Žao mi ih je kao i tih nesretnih životinja, zato što znam da je njihov problem mnogo veći. Životinja će skapati i umrijeti vrlo brzo, a oni će morati da SEBE MUČE na mnogo groznije načine, tokom cijelog svog života.

"Opraštam ti što si mi učinio, ali to što si sebi učinio - kako bih ti to mogao oprostiti!"

Naslov: Re: Granica mučenja životinja čet ruj 17, 2009 7:22 pm

Archangel je napisao/la:

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka nikad neće mučiti pitanja "da li mu je dozvoljeno mučiti i ubijati nešto". On o tome i ne razmišlja. To proizlazi iz njegovog instinkta.

"Konačno, metafizički gledano, možda ono što je daleko inferiornije od naše svijesti imamo pravo ubijati?"

Zašto misliš da su kukci i mikrobi inferiorniji od "naše svijesti"?Može li se to dokazati? Jok! Tu je "svijest" i advokat i sudija, pa kako da ona dokaže išta drugo osim same sebe. confused

Stvarno-i-potpuno moćnog čovjeka (kakav god da je dotičan, ovako mi zvuči kao egomanijak

) će uvijek zanimati što smije učiniti, a što ne. A instinkt? Instinkt imaju i životinje i ljudi, i iz njega su proizašle mnogo vrlo loših stvari za ovu civilizaciju.
Vjerojatno misliš na intuiciju? Intuitivno gledano, da, svatko bi trebao znati što mu je činiti.

Što se ovog drugog tiče, dokazati ne mogu, međutim ako promatraš evolucijski razvoj, ako razumiješ da čovjek ima sposobnost samospoznaje i djelovanja na temelju svoje samospoznaje tj. svojevoljnog odlučivanja, a ne ponašanja na temelju zapamćenih obrazaca kao što to čine životinje, onda da, mogu reći da ljudi imaju višu svijest.
Druga stvar je ta da i sve svete knjige ovog svijeta ukazuju na to da je čovječja svijest nadmoćna u pravilu većini životinjskih, iako je moguće da neki određeni pripadnici ljudske vrste i neki pripadnici najnaprednijih životinjskih vrsta imaju usporedivu svijet.
Jednostavno, evolucijski gledano, mi smo zadnja karika, barem ovdje na Zemlji, no problem je u tome što ljudi toga nisu svijesni. Spavaju i ponašaju se da smiju sve raditi i da neće odgavarati. Težak je teret slobodnog izbora...

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Granica mučenja životinja pet ruj 18, 2009 12:34 am

MoW je napisao/la:

Ostaje međutim pitanje slučajnog ubijanja tipa stanemo na nešto a niti ne znamo da smo to ubili. Trebamo li biti svjesniji i gledati kud hodamo?

Nije isto gledati puža na podu i namjerno ga zgaziti samo zato da ga ubijemo ili ne gledati kuda hodamo pa slučajno stanemo na njega. U prvom slučaju smo potpuno krivi, dok smo u drugom slučaju samo uzrok.

Moje je mišljenje da je ubojstvo iz samoobrane opravdano, s tim da se pokuša izbjeći ako nije nužno. Mučenje mi nije opravdano, niti ubijanje iz užitka.

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?