dali život u društvenoj zajednici podrazumijeva određenu dozu konformizma?

Ovisi o standardu ali mislim da - da.

jel možeš malo pojasniti ovo ovisi o standardu?

U biti nisam sigurna da sam dobro polovila poantu teme... Ako moze i malo obrazlozenje iste Evo, mene konkretno zanima - zasto? Zasto ta tema, sto te ponukalo da ju otvoris?

A ovo sto reko da ovisi o standardu...mislim, ovisi o drustvu, o drugim ljudima nase zajednice, zar ne? Cini mi se da sto je drustvo razvijenije da je konformizam izrazeniji. Npr. danas svi imaju mobitele i prosto je 'tragedija' ako netko nema...pa tako i sve ostalo...

pa razmipšljala sam ovih dana kako je u stvari lakše kad čovjek živi po nekim općenarodnim pravilima. poštuje tradiciju i primjenjuje običaje. ne nailazi na otpor okoline i uživa poštivanje drugih koji su iz istog razloga prihvatili takve norme ponašanja. naprimjer ženimo se, udajemo, pravimo pirove za tu prigodu, krstimo djecu pa opet općenarodna veselica, pa nekakve svetkovine kao Božić, Nova Godina, Uskrs i raznorazne prigode, postimo na Veliki petak i tako....ima još primjera, i da pri tom ne razmišljamo previše o njima nego eto očekuje se od nas. nije li to konformizam? priklanjamo li se tome samo da bi se uklopili u društvo da nebi bili crne ovce i zar se tako ne ponašamo od djetinstva da nebi bili odbačeni od grupe?

Da, to je to...

I zeznuto je kad se ne uklopis...a okolina te jos vise zgazi onda...

Hmmm...meni je to (tipa ne skidanje gol i ne psovanje u crkvi) vise odgoj nego konformizam...

Konf. mi je vise kad ljudi slijede trend, slijede masu i ne misle svojom glavom...

Pa i to što kažeš.

Život u nekoj zajednici ne mora nužno biti produkt konformizma, a niti je on potreban za to. Međutim zajednice su dio veće zajednice, a život u većoj zajednici lakši je uz konformizam koji opet nije nužan.
Konformizam je zapravo u ljudskoj krvi, svatko se prilagođava na dane uvjete, ali uz uvjet da tom nekom to ima smisla.

Onda to nije konf. Ako biras ono sto ti ima smisla i mislis svojom glavom...

Konf. bi vise bilo ne misljenje svojom glavom i jednostavno prihvacanje drustvenog nametanja necega...

Cini mi se da sto je standard drustva veci da se se to vise izrazava...pogotovo kod djece...a oni ce sutra odrasti i...danas klinci vode racuna o markama odjece, mobitela, laptopa...i svatko mora imati jer ima netko drugi...a roditelji se trude da im to i ispune...uopce nema kriterija...ako se ima mogucnosti klinac ce to i dobiti...
Kad sam ja bila klinka nitko nije imao poooojma o markama odjece niti o bilo cemu takvome niti tko sto ima...bilo je glavno igrat se okolo i jedini zajeb je bio ako dojdes doma pokidan i izgreban jer bi tek onda nadrljao (u biti markirana odjeca je upravo nesto sto tad ne bi imalo ni smisla obzirom na nacine igranja)...

Kao i svaka pojava među ljudima i konformizam ima pozitivnu ulogu dok se zadržava u primjerenim granicama (olakšava komunikaciju). No kad se pretjera u tome, onda dobiva uobičajeni negativni predznak.

da, ali ja gvorim o dozama konformizma. ako se netko tu i tamo ponaša konformistično ne znači da je konformist baš u onom negativnom smislu.
ovo s djecom i najkicama mi onda i nije konformizam ( a možda i jeste ) nego prilagodba, oponašanje, socijalizacija....kako što su oponašali svoje roditelje samo u ovom slučaju oponašaju svoje vršnjake, prilagođavaju se grupi. kasnije se opet prilagođavaju grupi bez razmišljanja slijedeći nekakve tradicije ili trendove.

primjer, moj.
moj stav je bio da ne moram krstiti djecu da bi im u životu bilo bolje. odnosno smatrala sam da je to jedan nepotreban čin. i....na kraju sam popustila pod pritiskom okoline. reklo bi se da sam se konfomistički ponašala. a s druge strane ljudi to rade bez otpora i bez razmišljanja o samom činu (izuzev ljudi koji stvarno smatraju da takav čin ima nekakvu vrijednost)...onako ko na traci. oni nisu po nekim mjerilima konfomisti. oni su prilagođeni.
dobro, ja sam uzela za primjer ovakve pojave ili ponašanja. vi možete dati drugačije primjere.

Kad mogu nekakvim popuštanjem i usklađivanjem postići miran ishod nečega što bi se inače pretvorilo u sukob, rado ću to učiniti, osobito ako sam uvjerena da time ne odgađam ili prikrivam neki problem, nego omogućavam zdraviji razvoj događaja. Ali ako se radi o stvarima do kojih mi je uistinu stalo i kod kojih sam potpuno uvjerena da ne treba odstupati, tvrdoglava sam kao mazga pa se neki iznenade koji me površnije poznaju