Jeste li čuli za film Brüno? Potaknuo me da otvorim ovu temu.
Film sadrži stvari koje bi bile sasvim neprihvatljive društvu prije samo pola stoljeća.

Kako takav otvoren odnos prema ljudskoj seksualnosti, gay sklonostima, ljudskoj intimi i svemu onome što je nekad bila taboo tema može utjecati na nas. Dobro, loše, ''sivo''? Koliko je konzervativnost potrebna našem društvu? Je li potrebna? Do koje granice?

Imam neki osjećaj da će uskoro takvi filmovi sadržavati stvari koje bi bile neprihvatljive čak i 10 godina prije filma. Želim reći da se društvo sve više mijenja, pogledaj recimo srednji vijek, trajao je 1000 godina, a malo se toga promjenilo u odnosu na doba od 1500-2000 godine.

Zašto se stalno ljudsko društvo vrti u krug? Koliko puta su samo srušeni totalitaristički režimi i uspostavljana demokracija... koliko su samo puta izborena ljudska prava (na slobodu, na obitelj, aktivno i pasivno pravo) i opet potkopana...
Postoje razdoblja brzog napretka, no onda dođe jedno dugo razdoblje poput srednjeg vijeka koje sve što je napredovalo prije jednostavno zaboravi... namjerno ili slučajno...

Možda je to tako da može vrijediti ona uzrečica "Ponavljanje je majka znanja" i "Na greškama se uči". Samo što ljudi (očito) brzo uče, ali i brzo zaboravljaju.

Usput, jel ima ovo kakve veze sa konzervama

Ne kupi moje fore s konzervama! E, pa, osvetio sam ti se, ti si otišao spavati i morat ćeš do 9 čekati da vidiš što sam ti odgovorio!
U ovom slučaju te dvije uzrečice su protuslovne.
Stalno rušenje ''negativnih'' društvenih uređenja pokazuje da ljudi ne uče na greškama, a opet, ponavljati to u nedogled nema smisla jer tu se ne vidi - napredak i promjena.
Zapravo, promjena se stalno događa, ali sve se vrati na isto tako da smo u globalu na nuli. Yin-yang!
Je li to naša sudbina? Izaći iz tog kruga čiju manifestaciju mnogi sa strahopoštovanjem promatraju i smatraju da u njemu vide smisao. Hoće li čovječanstvo naći odgovore onda kada ih prestane tražiti zato jer odmah odgovori neće biti potrebni?
Da bi se čovjek toga odrekao trebao bi napustiti ono što ima u ''srcu'', trebao bi prestati biti čovjekom! Nadalje, ja ili ne vidim smisao yin-yanga ili ne vidim smisao postojanja kao čovjek!

ja sam gledala Brunu, koji je uber zvijezda...
što se tiče filma to je postao posebni žarn Sache Barona Cohena, među kojima je film Borat i Ali G koji je baš bavi tim kontroverzijama iako je on u privatnom životu ortodoksni život (ako je tko gladao Borata zna da je tamo ismijavao tu vjeru)

što se tiće takvih filmova moram još dodati i jednog redatelja/glumca Quentina Tarantina, jedino je žalosno što njegovi filmovi ne stvaraju takva velika protivljenja - zar je moguče da smo osjetljiviji na gay filmove nego na filmove o bezumom i pretjeranom nasilju?

a s druge strane gledamo da nema biznisa do showbiznisa... koliko ljudi padaju na takve filmove samo zato što su momentalne intrige?

Nisam ja niti rekao da sam protiv Brune ili Borata. Baš su cool
Ja sam iznio svoje razmišljanje i postavio par pitanja na koja sam naišao u tom razmišljanju.

nisam ni dobila dojam da ga napadaš... samo sam nadodala

ja osobno ne volim takve filmove, ali ih svejedno pogledam očito sam mazohista po prirodi iako moram priznat da je Bruno bio smiješan

Ljudi lako zaboravljaju, a tesko uce i jos se teze mijenjaju...zato, mozda, postoje ciklusi...sada, kao da sve krece prema anarhiji...valjda mora i doci do toga da se shvati kako to bas i nije najgenijalnija ideja...pogotovo u danasnjem drustvu koje nije spremno za tako nesto...
Problem je i u generalnoj nezrelosti...ono, kad se pokonta da nesto nije OK onda se lupi totalna kontra i opet se ide u krajnost...

U principu bi cilj bila neka ravnoteza...a to ce doci sa kolektivnim razvojem svijesti...