Moralnost bez Boga

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon lis 26, 2009 10:00 pm

MoW je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Na koji način vjernik razumije uzroke?

Pokušava ih razumijeti na dva načina: promatranjem prirode i kontempliranjem o njezinim svojstvima te meditacijom, molitvom i čitanjem "pozitivno nabijene" literature.

No, ali to nije razumijevanje, to je pokušaj razumijevanja za koji iskreno ne vidim zašto ne bi bio svojstven i za ateistu... Recimo za prvo navedeno u vezi prirode, ne spada li tu popularna evolucija? Je li meditacija nužno ''vjerničkog'' karaktera? Molitva ajde... Ali što misliš pod ''pozitivno nabijenom'' literaturom?

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon lis 26, 2009 10:52 pm

Vjernik će na taj način pokušati doći do Boga, a ateista će željeti spoznati prirodu i stvarnost u kojoj živi, jer naravno i ateista može osjećati da postoji nešto više od onoga što se može opaziti fizičkim osjetilima, a opet ne vjerovati u Boga.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga uto lis 27, 2009 11:05 pm

Omega je napisao/la:

MoW je napisao/la:

Omega je napisao/la:

Na koji način vjernik razumije uzroke?

Pokušava ih razumijeti na dva načina: promatranjem prirode i kontempliranjem o njezinim svojstvima te meditacijom, molitvom i čitanjem "pozitivno nabijene" literature.

No, ali to nije razumijevanje, to je pokušaj razumijevanja za koji iskreno ne vidim zašto ne bi bio svojstven i za ateistu... Recimo za prvo navedeno u vezi prirode, ne spada li tu popularna evolucija? Je li meditacija nužno ''vjerničkog'' karaktera? Molitva ajde... Ali što misliš pod ''pozitivno nabijenom'' literaturom?

Meditacija ako je s pravim ciljem, a to je uvijek spoznaja apsoluta, povezivanje s njim, jest vjerničkog karaktera. Ne u smislu da osoba koja to radi mora vjerovati u Boga, već će osoba koja to radi pravilno zaista i postati ne samo vjernik, nego osoba koja pobliže razumije Stvoritelja.

Pod pozitivno nabijenom literaturom mislim na knjige koje ne šire nasilje, nego mir. Redom su tu religijski tekstovi, ponajviše budistički, hinduistički, taoistički, kršćanski, islamski. Također, to su razne novije duhovne knjige, new age literatura koju se ne smije uzimati doslovno, popularno-znanstveni tekstovi, sve što širi razumijevanje, toleranciju i ljubav.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga sri lis 28, 2009 12:44 am

Pada mi na um meditacija relaksacije...Ona kojom se primirimo i razbistrimo um. Bi li ona spadala u kategoriju meditacije koju si naveo?

Što se tiče pozitivne nabijene literature... Opet imam pitanje

Što misliš, je li potrebno vjerovati u Boga i natprirodno da bi se vjerovalo u ljubav i širenje iste?

Imam još zubo

Kažeš da su moralna načela u ateizmu definirana i potkrijepljena državnim zakonima. Što to znači i na koji način misliš da su potkrijepljena zakonima?

Evo, kada ćeš imati vremena i volje...

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet lis 29, 2009 10:53 am

Omega je napisao/la:

Pada mi na um meditacija relaksacije...Ona kojom se primirimo i razbistrimo um. Bi li ona spadala u kategoriju meditacije koju si naveo?

Što se tiče pozitivne nabijene literature... Opet imam pitanje

Što misliš, je li potrebno vjerovati u Boga i natprirodno da bi se vjerovalo u ljubav i širenje iste?

Imam još zubo

Kažeš da su moralna načela u ateizmu definirana i potkrijepljena državnim zakonima. Što to znači i na koji način misliš da su potkrijepljena zakonima?

Evo, kada ćeš imati vremena i volje...

Meditacija relaksacije ne spada u meditaciju o kojoj ja pričam. Meditacija relaksacije nije ništa puno bolja od drugih metoda relaksacije kao što su kupanje u termama ili whirlpoolu, masaže, smijeha, druženja i sl.

Mislim da nije potrebno vjerovati u Boga i natprirodno da bi se vjerovalo u ljubav i da bi se ljubav širilo. Širenje ljubavi nije uvjetovano vjerom u više biće. Međutim, smatram da je lakše širiti ljubav i mir ako imaš duboku vjeru nego ako ne vjeruješ ni u što više od sebe samoga.

Moralna načela su općenito ustanovljena metodama pokušaja i pogrešaka. Dakle, ako maknemo Boga ili više biće izvan igre vidjet ćemo da je ljudsko društvo do moralnih načela došlo intuitivno, promatravši što uzrokuje nazadovanje, bol fizičkog tijela ili psihičku bol. Te su se spoznaje tijekom vremena zapisivale u zakonike, počevši od okrutnog Hammurabijevog zakonika pa sve do modernih, konstantno rafinirajući prava čovjeka. Tako, kad kažem da su moralna načela danas potkrepljena zakonima, to znači da zakoni zapravo daju ispravne sljednice ili upute kako bi se moralno biće trebalo ponašati. I to čine sve bolje i preciznije. Takav način djelovanja, slijeđenje zakonskih odredbi je ateistu dovoljan, jer zaista dok god se ponaša u skladu sa zakonima, smatrat će ga se moralnom osobom u današnjem društvu.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet lis 29, 2009 11:09 am

MoW je napisao/la:

Mislim da nije potrebno vjerovati u Boga i natprirodno da bi se vjerovalo u ljubav i da bi se ljubav širilo. Širenje ljubavi nije uvjetovano vjerom u više biće. Međutim, smatram da je lakše širiti ljubav i mir ako imaš duboku vjeru nego ako ne vjeruješ ni u što više od sebe samoga.

Onda, samim time, opisana pozitivno nabijena literatura je isto tako i za ateiste miga

Za širenje ljubavi je bitno koliko jako vjeruješ u ljubav kao i vlastiti karakter, jer možeš ti vjerovati i u Šivu i u Višnu i u Alaha ili što sve ne, a opet možeš biti preegoističan ili pre-nešto da bi kvalitetno širio ljubav. I mir. To doista ovisi samo o nama samima, ne i nekoj posrednoj našoj vjeri. Pa koliko samo ima vjernika koji bi rado spalili susjeda jer im je ukrao nešto...

Citat:

Moralna načela su općenito ustanovljena metodama pokušaja i pogrešaka. Dakle, ako maknemo Boga ili više biće izvan igre vidjet ćemo da je ljudsko društvo do moralnih načela došlo intuitivno, promatravši što uzrokuje nazadovanje, bol fizičkog tijela ili psihičku bol. Te su se spoznaje tijekom vremena zapisivale u zakonike, počevši od okrutnog Hammurabijevog zakonika pa sve do modernih, konstantno rafinirajući prava čovjeka. Tako, kad kažem da su moralna načela danas potkrepljena zakonima, to znači da zakoni zapravo daju ispravne sljednice ili upute kako bi se moralno biće trebalo ponašati. I to čine sve bolje i preciznije. Takav način djelovanja, slijeđenje zakonskih odredbi je ateistu dovoljan, jer zaista dok god se ponaša u skladu sa zakonima, smatrat će ga se moralnom osobom u današnjem društvu.

Ovo zadnje napisano... Usporedio bih to sa vjerničkim društvom koje sve van svoje vjere smatraju krivovjernicima ili manje vrijednima. Ipak postoji ovdje individualna crta, kako kod ateiste, tako i kod vjernika. Uzmimo za primjer nekog ''pametnog'' ateistu. Recimo da on zna sve ovo što si ti napisao, ali da jednostavno ne gleda na moralnost osobe preko zakona, već preko onoga što sam osjeća da je ispravno.

No, napisao si kako su nastajali zakoni, zato baš bih rekao da je upravo obratno, da su zakoni potkrijepljeni moralnim načelima nekog naroda, a ne moral naroda sa zakonima. Zakoni bi bili samo kao odraz morala te bi se prilagođavali istome. No moral ateiste... ostaje moral duboko u osobi. To što osoba ne ubija druge ili ne krade, to ne znači da je ona prihvatila zakon kao neku moralnu odrednicu, već ju je možda jednostavno strah posljedica. Možda bi ta osoba krala i ubijala da nema takvog zakona koji joj to brani.

Zato je li ateisti dovoljno da slijedi zakon, doista ovisi o osobi. Kao i kod vjernika. Nekima je dosta da se drže Biblije i ništa drugo ih ne zanima, to je njihova hrana i njihov smisao. Tako mislim da postoje ne samo ateisti, nego i vjernici koji svoja moralna načela temelje na zakonu, primjer su muslimanske države. Tako da je tu komponenta zakona malo mutna kategorija, a opet sve ovisi o samoj osobi, kao i uvijek.

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet lis 29, 2009 12:23 pm

Slazem se s onime sto Omega govori. MoW uporno zeli prikazati ateista u prosjeku manje moralnim od vjernika

_________________
Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ću i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pet lis 30, 2009 10:23 pm

tomi je napisao/la:

Slazem se s onime sto Omega govori. MoW uporno zeli prikazati ateista u prosjeku manje moralnim od vjernika

Mislim da nije tako, malo si pretjerao MoW iznosi svoje iskustvo i svoje razmišljanje. Obzirom da je on vjernik, ona tako i iznosi svoja razmišljanja, ali ne nameće to mišljenje drugima. Bar ja nisam stekao takav dojam.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga ned stu 01, 2009 7:42 pm

Omega je napisao/la:

Onda, samim time, opisana pozitivno nabijena literatura je isto tako i za ateiste miga

Za širenje ljubavi je bitno koliko jako vjeruješ u ljubav kao i vlastiti karakter, jer možeš ti vjerovati i u Šivu i u Višnu i u Alaha ili što sve ne, a opet možeš biti preegoističan ili pre-nešto da bi kvalitetno širio ljubav. I mir. To doista ovisi samo o nama samima, ne i nekoj posrednoj našoj vjeri. Pa koliko samo ima vjernika koji bi rado spalili susjeda jer im je ukrao nešto...

Pozitivno nabijena literatura je naravno i za ateiste. Dapače, poznajem ateiste koji su pročitali više pozitivno nabijenih knjiga od mnogih vjernika.
Međutim, oni su ipak u manjini, većinu ateista to ne zanima.

Što se tiče ovoga što si zadnje rekao, upitao bih se kakav je to vjernik, tj. u što on točno vjeruje.

Omega je napisao/la:

Ovo zadnje napisano... Usporedio bih to sa vjerničkim društvom koje sve van svoje vjere smatraju krivovjernicima ili manje vrijednima. Ipak postoji ovdje individualna crta, kako kod ateiste, tako i kod vjernika. Uzmimo za primjer nekog ''pametnog'' ateistu. Recimo da on zna sve ovo što si ti napisao, ali da jednostavno ne gleda na moralnost osobe preko zakona, već preko onoga što sam osjeća da je ispravno.

No, napisao si kako su nastajali zakoni, zato baš bih rekao da je upravo obratno, da su zakoni potkrijepljeni moralnim načelima nekog naroda, a ne moral naroda sa zakonima. Zakoni bi bili samo kao odraz morala te bi se prilagođavali istome. No moral ateiste... ostaje moral duboko u osobi. To što osoba ne ubija druge ili ne krade, to ne znači da je ona prihvatila zakon kao neku moralnu odrednicu, već ju je možda jednostavno strah posljedica. Možda bi ta osoba krala i ubijala da nema takvog zakona koji joj to brani.

Zato je li ateisti dovoljno da slijedi zakon, doista ovisi o osobi. Kao i kod vjernika. Nekima je dosta da se drže Biblije i ništa drugo ih ne zanima, to je njihova hrana i njihov smisao. Tako mislim da postoje ne samo ateisti, nego i vjernici koji svoja moralna načela temelje na zakonu, primjer su muslimanske države. Tako da je tu komponenta zakona malo mutna kategorija, a opet sve ovisi o samoj osobi, kao i uvijek.

Da, naravno, sve se u konačnici svede na osobu. S tim se slažem.
I da, zakoni su nastajali zbog toga što su se pojedinci usaglašavali zbog toga što su smatrali moralnim, no oni drugi pojedinci su samozbog tih zakona moralni, tj. ne pretjeruju u amoralu. Kad zakona ne bi bilo, kad bi znali da ih nitko neće kazniti, nastao bi nemoral. To si i sam rekao.
Međutim, osobno mislim da će vjernik u prosjeku više izdržati u anarhističnoj situaciji nego što će to biti s ateistom. Jednostavno zato što je naučen slijediti određene moralne obrasce bez obzira na vanjske situacije. Dakle, ne kažem da bi svi ateisti bez zakona počeli kršiti moralna načela niti bi svi vjernici ostali krotki, nego da bi u prosjeku pravi vjernik ostao moralniji od ateista. To je barem moje viđenje.
Pravi vjernik razumije da je sve oko nas Božje djelo prema kojem se treba odnositi s poštovanjem, jer je to način iskazivanja Božje ljubavi, dok će ateist smatrati da se treba prema svemu odnositi s poštovanjem da bi se održao mir i ljubav među ljudima. Jednostavno je pogled drugačiji.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga ned stu 01, 2009 7:45 pm

tomi je napisao/la:

Slazem se s onime sto Omega govori. MoW uporno zeli prikazati ateista u prosjeku manje moralnim od vjernika

U prosjeku da. Međutim, kao što rekoh, postoje vrlo moralni ateisti i vrlo amoralni vjernici. Cijela je plejada ljudi danas na planetu.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga ned stu 01, 2009 8:11 pm

MoW je napisao/la:

Što se tiče ovoga što si zadnje rekao, upitao bih se kakav je to vjernik, tj. u što on točno vjeruje.

Mislio sam na nekog krščanina, koji svake nedjelje ide na misu, redovito ide na ispovijed, a istovremeno je spreman učiniti svašta protiv Božje volje u kakvu vjeruje. Jel je tu prisutno licemjerje, jel možda nedovoljno promišljanje, jel se možda vjeruje u instant oproštenje grijeha na ispovijedi, jel možda sve to navedeno...

Citat:

Da, naravno, sve se u konačnici svede na osobu. S tim se slažem.
I da, zakoni su nastajali zbog toga što su se pojedinci usaglašavali zbog toga što su smatrali moralnim, no oni drugi pojedinci su samozbog tih zakona moralni, tj. ne pretjeruju u amoralu. Kad zakona ne bi bilo, kad bi znali da ih nitko neće kazniti, nastao bi nemoral. To si i sam rekao.
Međutim, osobno mislim da će vjernik u prosjeku više izdržati u anarhističnoj situaciji nego što će to biti s ateistom. Jednostavno zato što je naučen slijediti određene moralne obrasce bez obzira na vanjske situacije. Dakle, ne kažem da bi svi ateisti bez zakona počeli kršiti moralna načela niti bi svi vjernici ostali krotki, nego da bi u prosjeku pravi vjernik ostao moralniji od ateista. To je barem moje viđenje.
Pravi vjernik razumije da je sve oko nas Božje djelo prema kojem se treba odnositi s poštovanjem, jer je to način iskazivanja Božje ljubavi, dok će ateist smatrati da se treba prema svemu odnositi s poštovanjem da bi se održao mir i ljubav među ljudima. Jednostavno je pogled drugačiji.

Shvatljivo je ovo sa primjerom vjernika i ateiste, međutim da zakon ne postoji, u tom slučaju osobe bi se ponašale u skladu s onim što vjeruju. Ateisti možda ne vjeruju u Boga, ali možda će vjerovati u neke druge ''moralne'' stvari. Neki vjernici, kao i prije, bi vjerovali da su crvenokose vještice i da ih treba spaliti, te bi to i radili. Muslimani bi vodili svoje svete ratove u vjeri da ih vode u ime Boga, neki sektaši bi u ime svoje vjere žrtvovali djecu...
Vjernici bi se samim time okupili u grupe, u sekte, u zajednice i što sve ne. Ne svi vjernici, samo oni koji bi imali potrebu za to. Neki ateisti bi možda opet napravili anticrnačku organizaciju, možda bi to i neki vjernici napravili...

Naprosto sve bi ovisilo o samom karakteru osobe i o njenom vjerovanju, bilo da je vjernik ili ateist. Oni vjernici, koje si nazvao ''pravim'' vjernicima, za njih se slažem da bi teoretski lakše držali neku anarhiju i blagostanje od ateista, jedino je pitanje koliko bi bilo takvih vjernika. Znam da bi bilo mnogo ''nepravih'' vjernika kao i onih ''loših'' ateista, a ostatak bi bili ''pravi'' vjernici i ''dobri'' ateisti. Sad se postavlja pitanje koji od svih tih prevladavaju...

Evo, ovakvo je neko moje viđenje...

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet stu 05, 2009 4:16 pm

Athena je napisao/la:

Pohvale Archangelu! Vidim da si se potrudio puno toga napisati i kritički analizirati moj post.

Uz svu iskrenost budi rečeno, kad god je moguće izbjegavam tako fragmentirano pisanje, više volim kad si mogu priuštiti luksuz da počnem i završim u jednom komadu, bez ometanja i cik-cakanja amo-tamo.

Athena je napisao/la:

Na temelju toga, imam neku nejasnu percepciju na čemu baziraš neke svoje postavke o shvaćanju morala, koje ne sagledavaš površno već "ab ovo".

Moje postavke o moralu datiranju u svom primordijalnom obliku još od srednje škole, kad sam, kao i svaki vjernik, pokušavao da postanem savršen hrišćanin. Prvo što sam ustanovio je da je nesebičnost, neegoizam - nemoguća pojava, tj, moguća je pod uslovom da... Već sam jednom rekao da ako neko čini neko dobro i ako je vjernik, on, htio to sebi priznati ili ne, čini to jer očekuje neku nagradu, nadoknadu. Ustanovio sam da svaki put, kad bih nekome pomogao "iz ljubavi prema Bogu" moram odmah da gušim pomisao koja se u meni javlja kao reakcija na činjenje - da lažem, da se pretvaram, i pred sobom i pred Bogom i pred drugim ljudima. Nešto mi tu nije štimalo. Ali, eto, to je moje prokletstvo, da uvijek instinktivno tražim ono što je ispod površine, da budem sumnjičav i nepovjerljiv i inkvizitivan. Kasnije, kad sam iz čiste znatiželje počeo proučavati Ničea i njegovu filozofiju, uvidio sam da većinu tih stvari o kojima on govori sam već znao, ali nisam još bio sposoban da ih povežem i artikulišem.
Deceniju poslije, moji stavovi prema moralu i sličnim fenomenima su pre svega sumnjičavi, oprezni i rezervirani. Ako te zbilja zanima odakle crpim neka shvatanja o moralu, baci se na proučavanja Ničeovih djela, u prvom redu "Tako je govorio Zaratustra". Da bi nadišla tu površnu precepciju, uvijek se zapitaj: da li se tu možda krije još nešto, da li taj i taj nešto objavljuje da bi nešto drugo sakrio, i uvijek...uvijek! postavljaj pitanja, počevši od elementarnih. Sumnjaj u svaku riječ. De omnibus dubitandum!

Athena je napisao/la:

Npr. slušanje/pružanje dobronamjernog savjeta osobi koju više nikad nećemo vidjeti, požrtvovnost neke osobe koja volontira, strpljivost. Ne mora se raditi o ekstremnim primjerima dobrote, npr. odlazak na volontiranje u Afriku. To je moje shvaćanje dobra po sebi pa me možeš opovrgnuti. Uglavnom, nije uvjetovano nikakvim društveno/profitabilnim ciljem za pojedinca niti posrednom/neposrednom korišću i prvenstveno je dobronamjerno.

Dobro po sebi i za sebe ne može da postoji jer ono je pojava, akcija, a svaka akcija ima svog nosioca. Taj nosioc je čovjek, u ovom slučaju, i valja postaviti pitanje - zašto on pristaje da bude nosilac te i te radnje?
U svim primjerima koje si navela, čovjek koji volontira, npr. tu akciju ne čini bez povratne reakcije, a ta može biti mnogostruka što zavisi od čovjeka kao osobe. Zahvalnost onih kojima pomaže jača njegov ego, i on se osjeća uzvišeno i nadmoćno, gledajući sebe kroz oči onih kojim mu služe kao sredstvo da bi postigao taj cilj, kao i kroz oči onih koji stoje po strani i to posmataju. Ovi potonji posmataju njega i dive mu se, odobravaju ga i hvale, a to još jače postiže onaj boost ega i njegov osjećaj snage. Neki treći gledaju i zavide mu, jer oni to ili ne mogu ili se nisu na vrijeme sjetili toga, i sad on uzima svoj plijen njima ispred nosa, osjećaj koji je mogao biti njihov, samo da su se angažirali na vrijeme. Za to vrijeme, taj "dobrotvor", taj dobar tvor, hrani se i njihovom zavisti, kao još jednim dokazom da je bolji od njih. Itd, itd...A sve to se dešava instinktivno, u pozadini, i sam činilac je rijetko svjestan razloga svojih činjenja, jer se navikao upravo na moral kao svrhu samu za sebe, na taj način oslijepivši i postavši tup i gluv na glas samoga sebe.

Samo jedan primjer sebičnosti i egoizma u jednoj, koncenzusno nesebičnoj, radnji, kao dobroti samoj po sebi.

_________________
Fuj, što smrdi na kupus! - Diogen

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet stu 05, 2009 6:09 pm

To je priča o onome da trebamo biti pažljivi kada pomažemo ili pružamo drugima nešto... Ovde sam uvek pogrešno shvaćena, ali nebitno.
Kada se zapitamo trebamo li nekome pomoći, pravo pitanje je - Šta JA želim (ne on)? Šta je MENI (ne njemu) potreno u ovoj situaciji i iz nje???
Zašto uopšte živimo u relativnom svetu? Da bismo mogli stupati u odnose sa drugima. A ti odnosi treba da nam služe, nama i samo nama! I to na sledeći način: samo tako možemo određivati sebe, ne upoznavati, nego odlučivati Ko i Šta jesmo i još važnije Ko / Šta Želimo da budemo... Dakle, zvuči egoistično, ali je tako... *

_________________
"...ja sam Bog, ja sam junak, ja sam filozof, ja sam Đavo i ja sam svet, a to je zamoran način da se kaže da ne postojim."

Naslov: Re: Moralnost bez Boga čet stu 05, 2009 6:19 pm

Zvezda,pa ja te potpuno razumijem,nemoj tako,ako te ja necu razumjeti,pa ko ce onda...ziva ti meni i vesela bila... ljubi

_________________
Moja je psiha tako misticnog karaktera da je
apstraktno govoriti o morfologiji njene dijalektike...

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pet stu 06, 2009 4:13 pm

zvezda je napisao/la:

To je priča o onome da trebamo biti pažljivi kada pomažemo ili pružamo drugima nešto... Ovde sam uvek pogrešno shvaćena, ali nebitno.
Kada se zapitamo trebamo li nekome pomoći, pravo pitanje je - Šta JA želim (ne on)? Šta je MENI (ne njemu) potreno u ovoj situaciji i iz nje???
Zašto uopšte živimo u relativnom svetu? Da bismo mogli stupati u odnose sa drugima. A ti odnosi treba da nam služe, nama i samo nama! I to na sledeći način: samo tako možemo određivati sebe, ne upoznavati, nego odlučivati Ko i Šta jesmo i još važnije Ko / Šta Želimo da budemo... Dakle, zvuči egoistično, ali je tako... *

Ne samo da zvuči egoistično, nego to i jest. Velika greška naše kulture je stvaranje vjerovanja da je ego nešto loše i nešto što treba eliminisati u svom ophođenju s drugim ljudima. Ti koji su tako učili raju da su i malo promućkali tintaru odmah bi im bilo jasno da oni tu traže nešto nemoguće, a raja ko raja, ona misli ono što joj se kaže - zato i jest to što jest. I zato tek sada moramo ponovo da otkrivamo toplu vodu umjesto da se bavimo nečim težim i važnijim. A je*ajiga, šta ćeš... confused

_________________
Fuj, što smrdi na kupus! - Diogen