Moralnost bez Boga

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 07, 2009 6:23 pm

Fantom je napisao/la:

Uopste mi nije namjera da se prebrojavamo.Takodje mi nije namjera da ljude sudim po tome jesu li
vjernici ili ateisti i kroz to donosim zakljucak o moralnosti te osobe.
Ali ne mogu a da se ne zapitam, da li bi moralnost postojala bez Boga
(religije). U zadnje vrijeme je aktuelno ovdje u zapadnoj Everopi a posebno u USA, gdje desni konzervativci
sve vise uzimaju maha u izjavama da samo onaj ko vjeruje moze i da ima
jake moralne karakteristike i sve one koji ne vjeruju ili vjeruju u nesto drugacije, nazivaju nemoralnim.

Pa zato i ovo moje pitanje:

Uzevsi u obzir istoriju i razvoj civilizacije, kao i mjesto koje je
religija oduvijek imala u kulturi, razvoju i oblikovanju ljudskog bica,
da li bi moral postojao i da nije bilo religije (Boga)?

Pokazalo se da je mnoge ljude teško navesti da sami o nečemu razmišljaju uopće bez toga da postoji neka organizirana skupina kojoj će pristupiti. Dakle, čovjek najčešće ne razmišlja o višim pitanjima, konkretno Bogu ili svijetu ako ga nešto što nije napisano, objavljeno, naučeno na to ne uputi.
Upravo je u tome vrijednost religije, da nas poveže (re-ligare) s Bogom. Kad kažem nas, mislim na stado, mislim na prosječnog čovjeka koji ne razmišlja inače o Bogu nego samo poštuje nečije tuđe zakone i propise.

Bolja je i religija nego anarhija koja bi među prosječnim pukom nastala kad bi im se reklo da religija ne vrijedi, jer je bazirana na fantazijama i da sami moraju naći svoj put.

E sad, kao što su već rekli i drugi, mora se razlučiti između religije i Boga. Religija je samo jedno od sredstava, najčešće korišteno, za približavanje Bogu.
Naime, na čemu ateisti temelje moralna načela? Na čemu ako misle da Boga i duše nema i da smo prašina? Ja bih jako volio da mi to neki ateist objasni. Jer ako nema više svrhe, sve se raspada, sve! Posve je svejedno hoćeš li ili ne nekoga ubiti ili ne. Posve je svejedno hoćeš li uništiti cijeli svijet, jer ništa nema svrhe. Tako i tako će nas sve uništiti neki asteroid, ne?

Zato smatram da su etička načela bez priznavanja više svrhe čovječanstva, nazovimo ga Bog, jednostavno mrtvo i potpuno nepotrebno slovo na papiru i da se provode samo zato da već uskoro mrtva ljuštura što bolje i bez stresa odživotari.

Ipak, religija kao sredstvo troši previše novca i previše je zla činila tijekom povijesti. No jednostavno jedina prava alternativa religiji je vlastito istraživanje Apsoluta kroz neke druge tehnike, za što, budimo realni, narod nema ni vremena, ni volje, a niti ne vidi svrhu.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 07, 2009 10:54 pm

MoW je napisao/la:

Naime, na čemu ateisti temelje moralna načela? Na čemu ako misle da Boga i duše nema i da smo prašina? Ja bih jako volio da mi to neki ateist objasni. Jer ako nema više svrhe, sve se raspada, sve! Posve je svejedno hoćeš li ili ne nekoga ubiti ili ne. Posve je svejedno hoćeš li uništiti cijeli svijet, jer ništa nema svrhe. Tako i tako će nas sve uništiti neki asteroid, ne?

Nisam baš neki veliki ateista, ali mislim da se logičkim razmišljanjima može doći do nekog razumnog razloga. Naime bez obzira u što ateisti vjeruju ili ne vjeruju i oni smatraju da imamo slobodu izbora i oni razlikuju dobro od zla i znaju da je dobro bolje od zla, tako da će radije izabrati dobro nego zlo. E sad to što netko ne vjeruje u život poslije smrti ili u Boga, ne znači da misli da ako učini nešto loše danas, da ga neka kazna neće susresti već sutra, tj. posljedice će «osjetiti» i u ovom životu.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 07, 2009 11:17 pm

Chakotay je napisao/la:

Nisam baš neki veliki ateista, ali mislim da se logičkim razmišljanjima može doći do nekog razumnog razloga. Naime bez obzira u što ateisti vjeruju ili ne vjeruju i oni smatraju da imamo slobodu izbora i oni razlikuju dobro od zla i znaju da je dobro bolje od zla, tako da će radije izabrati dobro nego zlo. E sad to što netko ne vjeruje u život poslije smrti ili u Boga, ne znači da misli da ako učini nešto loše danas, da ga neka kazna neće susresti već sutra, tj. posljedice će «osjetiti» i u ovom životu.

Da, razumijem.

Ipak, mislim da takav tok misli dovodi opet do besmisla. Jer, tako i tako umreš, zar ne?
Dakle, biraš dobro umjesto zla zato da bi duže i "bolje" živio, ali šta dobiješ? Samo duži život.
Osoba koja želi jednostavno dulje živjeti, ali ne vjeruje ni u šta poslije smrti živi u zabludi. Jer čemu dugo živjeti, čemu birati dobro, a ne zlo, ako u konačnici ništa od toga nema smisla, jer umreš?
Pazite, neki bi sad rekli: ok, trebamo osigurati život daljnjem potomstvu. Ali problem je u tome što onda ni to potomstvo nema smisla te i ono živi u daljnjoj zabludi.
Nadalje, neki bi se ateisti i tu pobunili i rekli: to je sve žrtva za onu generaciju koja će izumiti formulu vječnog života! E sad, dragi moji, šok jedan: ni sam Svemir neće vječno živjeti. A malo je vjerojatno da bi čovjek koliko god da je napredan preživio rastrukturiranje ili sažimanje vlastite materije ili život bez Sunaca.
Na kraju osobe koje ne vjeruju u Boga, ako su doista inteligentne, padaju u depresiju. I to stvarnu, realno potkrepljenu depresiju besmisla.
Inače, tako mi se i jedan daljnji rođak ubio. Bio je preinteligentan ateist.

Tako da sam ja razmišljanja, @Phantom, da svaki moral koji u sebi ne uključuje priznavanje višeg bića i svrhe za čovječanstvo nema šanse opstati. Kad-tad mora propasti.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 07, 2009 11:55 pm

MoW je napisao/la:

Tako da sam ja razmišljanja, @Phantom, da svaki moral koji u sebi ne uključuje priznavanje višeg bića i svrhe za čovječanstvo nema šanse opstati. Kad-tad mora propasti.

Da,slazem se sa tobom MoW,toga sam postao svjestan vec odavno,
Mada opet ima ono ali,u cijelokupnoj ljudskoj istoriji su mnoge civilizacije propadale a sa njima i njhove moralne vrijednosti koje su bile razlicite od
civilizacije do civilizacije i ono sto je bilo moralno za jednu za drugu je nemoralno mada su vjerovatno i imale nesto zajednicko od moralnosti.
I ova civilizacija ce jednog dana propasti bez obzira na moral koji u sebi
ukljucuje priznavanje viseg bica i morala kao bitne stavke za opstanak covjecanstva.
Sto znaci moral kao takav je siri pojam i moze se posmatrati iz raznoraznih uglova a da ni jedan nije ispravan tj. pravi ugao.Moral je tvorevina jedne civilizacije pa tako i one koja ce doci u buducnost za nekih milijone
godina u kojem ce bica koja tada budu postojala sa svom tehnikom i inteligencijom biti ravna nasem danasnjem poimanju Boga i svemogucnosti.
Zelio bih vise od svega znati kakva ce moralna nacela imati
ta savrsena bica.
Znam jedino da nece imati religioznih nedoumica i religije,barem ne u ovom obliku u kojem je mi sada imamo i kako se prema njoj (bogobojazljivo)
ponasamo.

_________________
Moja je psiha tako misticnog karaktera da je
apstraktno govoriti o morfologiji njene dijalektike...

Naslov: Re: Moralnost bez Boga sub ruj 12, 2009 7:03 pm

Stvar je u tome da koliko god da će ta bića u budućnosti biti napredna, da ona neće nikad biti ravna Bogu, jednostavno zato što su ta bića sva skupa tek dijelić Boga.
Svakako, ona mogu biti vrlo moćna, skoro pa besmrtna, ali mislim da je Bog jednostavno nešto više od svih bića koja će biti ikad stvorena.
Bilo bi zanimljivo vidjeti moralna načela tih bića, slažem se.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga sub ruj 12, 2009 8:15 pm

MoW je napisao/la:

Naime, na čemu ateisti temelje moralna načela? Na čemu ako misle da Boga i duše nema i da smo prašina? Ja bih jako volio da mi to neki ateist objasni. Jer ako nema više svrhe, sve se raspada, sve! Posve je svejedno hoćeš li ili ne nekoga ubiti ili ne. Posve je svejedno hoćeš li uništiti cijeli svijet, jer ništa nema svrhe. Tako i tako će nas sve uništiti neki asteroid, ne?

Teoretski je svejedno. Ipak, postoji ljubav na ovom svijetu, bila ona samo slučaj kombinacije kemikalija u nama ili dar od Boga, ona je tu. Moralna načela se često grade na toj ljubavi, volimo svoje sinove, kćeri, mamu i tatu... Onda upoznamo osobe koje nam se svide, postanemo prijatelji, zatim nam pričaju kako i oni vole svoje kćeri i sinove koje ne poznajemo, svoje roditelje... Uglavnom lako se napravi neka vrsta 'kolektivne svijesti', postanemo suosjećajni prema drugima, počinjemo ih razumjeti i cijeniti na drugačiji način.
Naravno ima ljudi koji su sebični, koji su sami sebi na prvom mjestu. Takvi ne mare previše za suosjećajnost prema drugima, eventualno prema članovima obitelji, a ponekad čak ni to. Onda su tu i ubojice, vide život kao neku bolesnu zabavu te odluče malo provoditi ''Božju pravdu'' ili se samo zabavljaju.
Dakle, teoreski da, svejedno je hoćeš li nekoga ubiti ili ne, no ipak stvori se neka zajednička svijest koja je kod većine i izvor baznih moralnih načela, a svakako postoje i oni drugi, no puno ih je manje.

Ako i ne bi bilo Boga i ostalih lijepih priča o raju, paklu i reinkarnacijama, po mom mišljenju život opet ima smisao. Jednostavno ako je nešto skup smislenih radnji, tada taj cijeli skup nije besmisao, ne u svim pogledima, a naravno da se uvijek i u svim stvarima može stvoriti pogled tako da ta stvar nema smisla, a to opet nema - smisla zubi

Mi radimo i zarađujemo pare da si možemo nešto priuštiti na ovom svijetu i da pritom uživamo, ali isto tako da ostavimo i svojoj djeci nešto da i ona to mogu. Čak i ako nema Boga postoji nesebičan cilj života koji će kroz godine ostvariti višu svrhu, bio to opstanak ili unaprijeđenje. Smisao jest ipak subjektivan pogled, nekomu nema smisla raditi nešto ako ne bude nagrađen za to, no smisao o kojem pričam je determinističke prirode odnosa uzroka i posljedice. Svako zašto ima zato drugim riječima.

Nisam ateista, ali nadam se da je ok moje viđenje svega ovoga.

Citat:

Zato smatram da su etička načela bez priznavanja više svrhe čovječanstva, nazovimo ga Bog, jednostavno mrtvo i potpuno nepotrebno slovo na papiru i da se provode samo zato da već uskoro mrtva ljuštura što bolje i bez stresa odživotari.

E, ali stvar je u tome da nismo mrtve ljušture, to ipak mijenja sve, zar ne. Ne moramo priznati neku višu svrhu da bi vjerovali u ispravnost ljubavi. Zašto to mislim? Jer poznajem ljude koji su ateisti, ne priznaju nikakve više svrhe i slične stvari, a ipak vjeruju u ljubav i u njenu ispravnost.

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga sub ruj 12, 2009 9:18 pm

MoW je napisao/la:

Osoba koja želi jednostavno dulje živjeti, ali ne vjeruje ni u šta poslije smrti živi u zabludi. Jer čemu dugo živjeti, čemu birati dobro, a ne zlo, ako u konačnici ništa od toga nema smisla, jer umreš?
Pazite, neki bi sad rekli: ok, trebamo osigurati život daljnjem potomstvu. Ali problem je u tome što onda ni to potomstvo nema smisla te i ono živi u daljnjoj zabludi.
Nadalje, neki bi se ateisti i tu pobunili i rekli: to je sve žrtva za onu generaciju koja će izumiti formulu vječnog života! E sad, dragi moji, šok jedan: ni sam Svemir neće vječno živjeti. A malo je vjerojatno da bi čovjek koliko god da je napredan preživio rastrukturiranje ili sažimanje vlastite materije ili život bez Sunaca.
Na kraju osobe koje ne vjeruju u Boga, ako su doista inteligentne, padaju u depresiju. I to stvarnu, realno potkrepljenu depresiju besmisla.
Inače, tako mi se i jedan daljnji rođak ubio. Bio je preinteligentan ateist.

To u vezi svemira nije sigurno. Ipak i same crne rupe su velika nepoznanica, a kamoli onda cijeli svemir. Baš onaj koji ne vjeruje u život poslije smrti i treba željeti što dulje živjeti, da iskoristi ovaj jedan život koji mu je dan na najbolji njemu način. Ovdje si opet zanemario ono što zovemo ljubav, a što samo po sebi može i daje smisao života.

Nemam pojma odakle ti konkluzija da inteligentni ateisti padaju u depresiju zbog života, ali ja se ne slažem, ja bih prije rekao da to rade neinteligentni ateisti, ukoliko bi depresija slijedila iz inteligencije. Ono, život mu je dan, a on ga provede u depresiji. To je kao da nađeš savršenu curu i nakon tjedan dana padneš u depresiju jer smatraš da ćeš je kad tad izgubiti, umjesto da uživaš s njome dok je ovdje gica

Naravno depresija je stanje koje se često ne može kontrolirati, nekad dođe do nje zbog nedovoljne kontrole ili neželje za kontrolom, a ponekad je to jače od nas da kontroliramo, tada je najbolje pokušati razumijeti razloge i situaciju.

_________________
(\_/)
(O.O)
(> <) I do not know how to kiss, or I would kiss you. Where do the noses go?

Naslov: Re: Moralnost bez Boga sub ruj 12, 2009 10:27 pm

Omega je napisao/la:

To u vezi svemira nije sigurno. Ipak i same crne rupe su velika nepoznanica, a kamoli onda cijeli svemir. Baš onaj koji ne vjeruje u život poslije smrti i treba željeti što dulje živjeti, da iskoristi ovaj jedan život koji mu je dan na najbolji njemu način. Ovdje si opet zanemario ono što zovemo ljubav, a što samo po sebi može i daje smisao života.

Nemam pojma odakle ti konkluzija da inteligentni ateisti padaju u depresiju zbog života, ali ja se ne slažem, ja bih prije rekao da to rade neinteligentni ateisti, ukoliko bi depresija slijedila iz inteligencije. Ono, život mu je dan, a on ga provede u depresiji. To je kao da nađeš savršenu curu i nakon tjedan dana padneš u depresiju jer smatraš da ćeš je kad tad izgubiti, umjesto da uživaš s njome dok je ovdje gica

Naravno depresija je stanje koje se često ne može kontrolirati, nekad dođe do nje zbog nedovoljne kontrole ili neželje za kontrolom, a ponekad je to jače od nas da kontroliramo, tada je najbolje pokušati razumijeti razloge i situaciju.

I ja isto, dapače mislim da Svemir, a ako ne ovaj naš onda onaj u kojem se ovaj naš nalazi, postoji oduvijek i da je vremenski beskonačan.

No, da se vratim na temu, i meni se čini da depresija nema veze sa inteligencijom ili vjerom. Ovo što MoW govori je super dok stvari idu dobro, no mnogi ljudi gube vjeru kad se desi nešto loše, bolest, neočekivana smrt bliske osobe ili neki drugi problemi. Nužno se javlja ono pitanje zašto, zašto meni, a sve sam radi kako je trebalo, ako je to «nagrada» za sve dobro onda prestajem vjerovati u takvog Boga i time bi «vjera» mogla dovesti do depresije ili neke vrste izgubljenosti. E sad svima nam se to desilo, a zašto neki ljudi u takvoj situaciji prestaju vjerovati i padaju u depresiju, a oni drugi ne, o tome bi se dalo raspravljati.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 4:19 pm

M474 je napisao/la:

Nebi htio da netko ovo shvati kao bogohuljenje, ali mislim da je najvise zla donjela upravo religija. Ja sam na nekoj, nazovimo to tako, prekretnici, i sve manje vjerujem u religiju i sve sto ta tema povlaci za sobom. Etika u srediste paznje stavlja karakter i trazi odgovore tipa: Kako treba zivjeti, i kakva osoba treba biti. Tko to danas odreduje? TV? Razni casopisi? Drustvo samo po sebi, religija ili nesto peto?

Mislim da bi ta uloga trebala pripast roditeljima koji bi trebali djecu naucit sta je moralno a sta ne, sta se smije a sta nesmije. Bog nema veze s tim sto ste usli u ducan i ukrali neku sitnicu, na kraju, kakve Bog ima veze sa novcem. Nigdje u bibliji ne pise nista o minimalnoj placi, iskoristavanju radnika ili slicno. Mislim da je sve to osmisljeno zbog novaca i zarade onih koji su to i osmislili. Svatko bi usao u banku i ukrao sto je vise novaca moguce, pri tome se ne boji Boga ili pakla ili neceg treceg nego zakona. Boji se jer zna da ce zavrsit u zatvoru ako bude uhvacen. Covjek bez morala tj. odgoja ce u toj banci posegnut za oruzjem i mozda pucat u nekog u kriznoj situaciji. Covjek sa moralom tj. odgojem ce u istoj situaciji najvjerovatnije pobjeci bez uporabe sile.

I vjernici i ateisti mogu ili nemoraju biti moralne osobe. To najvise ovisi o odgoju, drustvu i nacinu zivota. Svatko sam odlucuje, ne postoji sudbina. Samo ispravne i pogresne odluke.

Ne sekiraj se, to nije bogohuljenje. To je religijohuljenje, ako se to uopšte može prodati kao riječ, pa makar je i promuntao. Ja sam otprilike tu negdje bio s godinama kad sam i ja došao do te prekretnice, nakon 13 godina bolovanja od religiozne neuroze, zato te zamoljavam da ostaneš na ovom forumu, biće interesantno svima (meni svakako!) da vidimo u kojem smjeru će se dalje razvijati tvoja misao.
Pitaš ko određuje kakva će biti etika – jednostavno, onaj kome je to potrebno a ima moć da to i ostvari…Sve što si naveo, samo bez upitnikâ.
Misliš da bi roditelji trebali naučiti djecu šta je moralno a šta ne? Pretpostavka za to je da oni to i znaju. Ali upravo u tom grmu i leži zečica… Ne sumnjam da oni djecu to i pokušavaju naučiti, međutim, kad se otvore oba oka može se vidjeti da oni tu zapravo uče djecu kako će preživjeti u društvu, što će reći: kako da ne završe u zatvoru. Ako se tehnike izbjegavanja zatvora mogu krstiti moralom, nemam nikakav prigovor. Sve zavisi od toga šta se hoće postići moralom (ili etikom, zovi kako hoćeš).
Ne znam da li cilj opravdava sredstva, ali znam da cilj određuje sredstva.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 5:10 pm

MoW je napisao/la:

Fantom je napisao/la:

Uopste mi nije namjera da se prebrojavamo.Takodje mi nije namjera da ljude sudim po tome jesu li
vjernici ili ateisti i kroz to donosim zakljucak o moralnosti te osobe.
Ali ne mogu a da se ne zapitam, da li bi moralnost postojala bez Boga
(religije). U zadnje vrijeme je aktuelno ovdje u zapadnoj Everopi a posebno u USA, gdje desni konzervativci
sve vise uzimaju maha u izjavama da samo onaj ko vjeruje moze i da ima
jake moralne karakteristike i sve one koji ne vjeruju ili vjeruju u nesto drugacije, nazivaju nemoralnim.

Pa zato i ovo moje pitanje:

Uzevsi u obzir istoriju i razvoj civilizacije, kao i mjesto koje je
religija oduvijek imala u kulturi, razvoju i oblikovanju ljudskog bica,
da li bi moral postojao i da nije bilo religije (Boga)?

Naime, na čemu ateisti temelje moralna načela? Na čemu ako misle da Boga i duše nema i da smo prašina? Ja bih jako volio da mi to neki ateist objasni. Jer ako nema više svrhe, sve se raspada, sve! Posve je svejedno hoćeš li ili ne nekoga ubiti ili ne. Posve je svejedno hoćeš li uništiti cijeli svijet, jer ništa nema svrhe. Tako i tako će nas sve uništiti neki asteroid, ne?

Temeljimo ih na sebi, hvala na pitanju. Dobar izvor daje dobru rijeku. A ako ti stalno moraš u kanti nositi vodu sa nekog udaljenog mjesta i sipati je u korito, u toj rijeci ja ne bih pecao ribe...

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ovo pišem, prsti mi krvare. cry

Drug moj, moram ti priznati da me plašiš. affraid

Ako misliš da je ljudima potrebno zatvaranje u kavez religije i morala, a da bi se inače međusobno poubijali... Ne, ne kažem da ne postoje takvi ljudi. Ali strpati ih sve u isti kavez - to bi trebalo biti moralno? Da budu zajedno sa psihopatima i zavidljivim patuljcima?

Ako je to moral, neka ja budem najnemoralniji čovjek na Zemlji!

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 6:55 pm

Archangel je napisao/la:

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ne znam što ti smatraš pod visokomoralnom osobom i kako definiraš moralnu osobu, ali ja bi rekao da onaj tko čini zločin bez obzira kada, gdje i pod čijom službom to čini, je zločinac i osoba bez morala.

E sad druga je stvar što on ili oni slični njemu misle o tim zločinima i kako oni to opravdavaju. No to je potpuno nevažno, važna su djela ili bolje reći zlodjela koja su počinjena, a ona se mogu objektivno prosuditi i okarakterizirati. I kad se to učini mora ih se osuditi i to ne radi onih koji to čine, već prvenstveno radi žrtava nad kojima su ti zločini počinjeni.

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 7:25 pm

Archangel je napisao/la:

Temeljimo ih na sebi, hvala na pitanju. Dobar izvor daje dobru rijeku. A ako ti stalno moraš u kanti nositi vodu sa nekog udaljenog mjesta i sipati je u korito, u toj rijeci ja ne bih pecao ribe...

Dalje, najveće zločine u istoriji počinili su upravo visokomoralni ljudi, a sve opravdavajući službom nekom, nužno nedefinljivom, biću. Mislim da trebaš pogledati moj post na "Granica mučenja životinja". Trebalo bi ti pomoći da nešto povežeš.

Ovo pišem, prsti mi krvare. cry

Drug moj, moram ti priznati da me plašiš. affraid

Ako misliš da je ljudima potrebno zatvaranje u kavez religije i morala, a da bi se inače međusobno poubijali... Ne, ne kažem da ne postoje takvi ljudi. Ali strpati ih sve u isti kavez - to bi trebalo biti moralno? Da budu zajedno sa psihopatima i zavidljivim patuljcima?

Ako je to moral, neka ja budem najnemoralniji čovjek na Zemlji!

Vidi, većina ljudi danas je orijentirana na tzv. 'lako ćemo' princip pri čemu sami deklariraju svoja vlastita moralna načela i misle da su jako pametni.
Štoviše, misle da su moralno napredni ljudi bili glupi idioti koji nisu znali o čemu pričaju i koji su ubijali okolo ljude jednako kao i bilo tko drugi.
Međutim, postavlja se pitanje, ako ćemo sve temeljiti na samom sebi i sva svoja moralna načela usklađivati samo prema vlastitom nahođenju, a ne nečemu što nam drugi kaže, šta ćemo ako mentalno obolimo, a da nismo toga niti svjesni?
Drugim riječima, kako možeš biti siguran da su tvoja moralna načela ispravna i zašto ne bi mogao slušati upute stotina generacija prije tebe. Valjda su i oni proživjeli ovaj život i njihova skupljena znanja pričaju beskrajno mudru priču.
Jer pazi, uvijek se znalo što znači da je neka osoba dobra i moralna. To nije nikad imalo veze s Bogom. Međutim, osoba koja manje promišlja o implikacijama duhovnosti lakše kad dođe do iskušenja njima podlegne.
Pritom misli da će ih malo iskriviti da njemu pašu. Jer hej, i drugi je prolazilo, a uostalom, sigurno me nitko neće kazniti. Jer Boga nema, a nitko drugi me niti ne vidi. A ja ću se poslije popraviti.
I tako često čovjek krene iz manjeg zla u sve veće i ne može više tako lako nazad. Uostalom, niti ne želi nazad, jer misli da je to njegov put, koji je samo njegov i koji smije iskoristiti kako želi, jer tako i tako, nema ništa iza. Pa let's have some fun! Ne budemo se ubijali, ali ajmo se zabavljati jer život je kratak! Big fun! Smile!!!

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 7:31 pm

Inače, visokomoralni ljudi kao što su bili Gandhi, majka Tereza, Karol Wojtyla, Albert Schweitzer, George Ohsawa, Linus Pauling, Isaac Newton, Albert Einstein i brojni drugi nisu činili velike zločine.
Vjerovali su u Stvoritelja.

_________________
"Let food be thy medicine" - Hippocrates

Naslov: Re: Moralnost bez Boga pon ruj 21, 2009 9:50 pm

MoW je napisao/la:

Jer pazi, uvijek se znalo što znači da je neka osoba dobra i moralna.

Ne bih se složila s' ovim. Moral je po definiciji socijalna kategorija i definiše je određeno društvo. Moralna načela mnogo se razlikuju na različitim geografskim širinama, a o vremenskim razdobljima da i ne govorimo. Antički vladari su pravili decu svojim sestrama, Grci imali gej vojsku kao najkvalitetniju, poligamija je bila (a i danas je negde) raširena. A "naš" Bog kaže: "Ne čini preljube" i kaže: "Ne poželi tuđe", a nekad je vladao zakon jačega i to je bilo totalno ok (da ne navodim brutalne primere).
Sve u svemu, nije se baš uvek znalo da li je neka osoba moralna, jer je moral promenljiv...

*

_________________
"...ja sam Bog, ja sam junak, ja sam filozof, ja sam Đavo i ja sam svet, a to je zamoran način da se kaže da ne postojim."

Naslov: Re: Moralnost bez Boga uto ruj 22, 2009 2:45 pm

@MoW...misljenja sam da nije vjera u zivot nakon zivota tj. u Boga ono sto ljude sprjecava da cine zlo...kao sto znamo mnogo je bilo ubijanja bas u ime Boga i ti ljudi zbilja vjeruju da ih ceka mjesto u Raju ako uniste ono sto smatraju da treba...oni u tome ne vide zlo...
Ateist moze smatrati da je sve slucajnost, sve samo materija i da nakon smrti nema nicega...i sto je najbolje...postoji mogucnost da je to zbilja tako...i eto...da mi svi danas dobijemo dokaz da 100% nema nicega da li bi ti poceo ubijati? Ne bi. Imas savjest, imas empatiju, imas ljubav...

@Archangel...o kakvim ti to visokomoralnim ljudima govoris tocno? Znas, nije netko visokomoralan jer je to tako za sebe rekao i tako se reklamira u javnost...moral se mjeri po djelima, ne po rijecima...

@Zvezda...ne bih rekla da moral definira drustvo i da je to samo to...jer ako bi bilo tako onda ne bi bilo promjena...
Navela si primjere...a ti primjeri vise ne postoje...ne postoje jer ih je nesto nadjacalo i promjenilo...
Naime, razlika je izmedju necega sto je ozakonjeno radi necijeg ega, koristi, komocije ili neceg treceg te sto se onda uci nove generacije da je to OK i realnosti etike/morala tog cina. Pa ce tako netko ubiti svoju zenu na sred ceste prosto ju optuzivsi za prevaru i nikom nista, a drugi nece to napraviti. Zasto taj drugi nije to napravio? Zato jer osjeca da to nije u redu. A ovaj prvi je primitivni sadist koji se krije iza zakona...
Samo zato jer zakon nekog drustva kaze da je neki postupak u redu ne cini taj postupak moralnim.

_________________
Respect