Uopste mi nije namjera da se prebrojavamo.Takodje mi nije namjera da ljude sudim po tome jesu li
vjernici ili ateisti i kroz to donosim zakljucak o moralnosti te osobe.
Ali ne mogu a da se ne zapitam, da li bi moralnost postojala bez Boga
(religije). U zadnje vrijeme je aktuelno ovdje u zapadnoj Everopi a posebno u USA, gdje desni konzervativci
sve vise uzimaju maha u izjavama da samo onaj ko vjeruje moze i da ima
jake moralne karakteristike i sve one koji ne vjeruju ili vjeruju u nesto drugacije, nazivaju nemoralnim.

Pa zato i ovo moje pitanje:

Uzevsi u obzir istoriju i razvoj civilizacije, kao i mjesto koje je
religija oduvijek imala u kulturi, razvoju i oblikovanju ljudskog bica,
da li bi moral postojao i da nije bilo religije (Boga)?

Da bi pričali o ovome, prvo moraš reći šta tačno spada pod moral... *

Pa npr.pitanje oko oduzimanja zivota, kradje, nasilja je i nekako jasno, ali
sta sa ostalim stvarima koje vise-manje regulise i o njima odlucuje
sredina: vanbracni zivot dvoje ljudi, djeca rodjena van braka,
zajednica istih spolova, licemjerje i laganje i sl.

Da bi me bolje razumjeli,moze i ovako jednostavnije...
Uzrecica je "Bog je tako htjeo" ili "Bog je tako odlucio". Da li je
religija oblikovala nasa gledanja na moralnost? Da li bi ljudi svakako
dosli do zakljucka da je krasti/ubiti/prevariti/lagati pogresno? Ili bi
civilizacija ovakva kakva je sada, bila vise/manje tolerantna?

Mislim da nije Crkva direktno zasluzna za formiranje ovog sto nazivas moralom.

Koliko se sjecam sa sociologije (davno je to bilo, manje od godine dana ), skup nepisanih pravila tj. uvrijezenog ponasanja se naziva mores (lat.). Sastoji se od dijeljenog razumjevanja o vrstama ponasanja te odobravanjima, neodobravanjima, sankcijama i toleranciji na iste Njih nije stvorila religija vec kulturno nasljedje koje se prenosi generacijama.

@Fantom...to bi impliciralo da ljudi koji pripadaju nekoj religiji ili koji vjeruju u Boga ne lazu, ne kradu i tome slicno sa cime se ne bih slozila...naime, kada se podvuce crta smatram da malo koga sprjecava vjera u Boga da napravi nesto po principu 'prigode beru jagode' ili 'u se, na se i podase'...ono cemu raznim takvim dusebriznicima vjera i Bog sluze jeste da se na iste pozivaju kada sude drugima dok sebi i svojim postupcima daju drugacija prava i opravdanja...
Dakle, ne smatram da je Vjera/Bog ono sto nosi moral...smatram da smo mi sami, te dijelom nacin na koji smo odgajani (pod cime najvise mislim na situacije gdje djete zapravo uci gledajuci sto radi roditelj kao uzor), ono sto utjece na moral...dakle, neka empatija s kojom se radjamo, savjest...u svakom slucaju nikako strah od vjecnog ognja ili tako nesto...

Mislim da je religija nastala spontano, od ljudskog traženja višeg smisla života i višeg bića koje nazivamo Bogom, nastala su raznorazna vjerovanja kojima su pristupali pojedinci, a kroz vrijeme se to razvilo u religije kakve su danas. Ne mislim da nastanak religije ima veze sa moralnom razvijenošću pojedinca koji ju je stvorio, već jednostavno da ima veze sa navedenim stvarima. Ljudi su prije živjeli u plemenima, zajedno, u manjim grupama, samim time su dijelili životni prostor, imali zajedničke probleme... Sve je bilo zajedničko, s vremenom se razvila i neka vjera te grupe, zakoni i običaji kako to biva, rituali također. Kroz otkrivanje svijeta to se sve širilo zajedno sa njima, širili su svoju kulturu, običaje... I onda mislim da je na taj način nastala religija, postepeno, ne s ciljem preobraćenja. I danas zbog te male grupe imamo veliku grupu vjernika. Pa i sam Isus je krenuo od temelja, pa se sve to proširilo na opisan način.

Znam da si pitao Alphu, ali sada da ne kočimo temu neka se i ostali izjasne.

slažem se s Alphom. mislim da je empatija glavni čimbenik kod ovog ne ubij, ne kradi , ne varaj. s njom se rađamo i učimo je kroz život. ne vjerum da religije mogu puno utjecati na veću suosjećajnost kod ljudi. mislim da na to utječu iskustva. primjera radi, ako sam iskusila zubobolju mogu suosjećati s nekim tko ima isti problem. a šta se tiće ovih vanbračnih i istospolnih zajednica, tu su religije pokazale totalnu netolerantnosti i nesuosjećajnost. a licemjerje i laganje, a di ćeš većih licenjera i lažova od njih. da Bog i ne postoji oni bi ga izmislili samo da masu drže pod svojom kontrolom a sve u cilju da njima bude dobro. ovjde mislim na ove najjače religije i njihove vođe koji se više bave politikom nego onim zbog čega su spontano nastali šta je Omega naveo.

Covjek je jedina zivotinja koja moze da se zacrveni i postidi... i jedina koja ima razloga da to cini...

Na moju moralnost i ono što ja smatram moralom nikakva crkva ni vjera ne utječe već sama ja... hebeš ti sve ako ti treba netko reći što je pravo a što krivo ako ti to sam ne možeš pronaći u sebi...

Ovo je zanimljiva tema i više manje se slažem s vama, no ne znam zašto stavljate znak jednakosti između Boga i religije. To nikako ne mogu biti sinonimi, a i daleko su od toga da ih se poistovjeti. U ime religija su činjeni mnogi teški zločini kroz našu povijest, crkveni dužnosnici i to oni najviši su i danas čine ono što Bog nigdje ne odobrava, tako da današnji papa u svojim govorima vrijeđa druge ljude, ateiste, muslimane... Doduše je da se je muslimanima ispričao, ali to nije važno, da su oni bili slabiji i malobrojni, nikad to ne bi učinio. Meni je žao što se to čini jer od crkve (bilo koje) očekujem više, ali one se ponašaju kao bilo koja druga udruga koja nastoji ostvariti svoje ciljeve.

No ipak kroz povijest se može vidjeti da kad se nametnu pravila, da ljudi imaju tendenciju da ih poštuju, to je vjerojatno zato što uz pravila idu i sankcije za one koji ih ne poštuju E sad ta pravila mogu biti religijski obojena ili obična svjetovna, mislim da je to svejedno, jer ako pogledate naše zakone ipak se teži pravednosti i onim općim i osnovnim vrednotama. Tako mnoge od deset božjih zapovijedi možete pronaći i u našem kaznenom zakonu

I da zaključim, ja mislim da bi bilo moralnosti i bez religije, također i ateisti mogu biti moralni i činiti dobra dijela

Nebi htio da netko ovo shvati kao bogohuljenje, ali mislim da je najvise zla donjela upravo religija. Ja sam na nekoj, nazovimo to tako, prekretnici, i sve manje vjerujem u religiju i sve sto ta tema povlaci za sobom. Etika u srediste paznje stavlja karakter i trazi odgovore tipa: Kako treba zivjeti, i kakva osoba treba biti. Tko to danas odreduje? TV? Razni casopisi? Drustvo samo po sebi, religija ili nesto peto?

Mislim da bi ta uloga trebala pripast roditeljima koji bi trebali djecu naucit sta je moralno a sta ne, sta se smije a sta nesmije. Bog nema veze s tim sto ste usli u ducan i ukrali neku sitnicu, na kraju, kakve Bog ima veze sa novcem. Nigdje u bibliji ne pise nista o minimalnoj placi, iskoristavanju radnika ili slicno. Mislim da je sve to osmisljeno zbog novaca i zarade onih koji su to i osmislili. Svatko bi usao u banku i ukrao sto je vise novaca moguce, pri tome se ne boji Boga ili pakla ili neceg treceg nego zakona. Boji se jer zna da ce zavrsit u zatvoru ako bude uhvacen. Covjek bez morala tj. odgoja ce u toj banci posegnut za oruzjem i mozda pucat u nekog u kriznoj situaciji. Covjek sa moralom tj. odgojem ce u istoj situaciji najvjerovatnije pobjeci bez uporabe sile.

I vjernici i ateisti mogu ili nemoraju biti moralne osobe. To najvise ovisi o odgoju, drustvu i nacinu zivota. Svatko sam odlucuje, ne postoji sudbina. Samo ispravne i pogresne odluke.