Nada je zapravo projekcija naše želje na događaj koji nam nije baš poznat u kombinaciji sa vjerovanjem. Možemo se mi nadati za nešto, a ne vjerovati da će se ostvariti, ne vjerujemo uvijek u ono u što se nadamo, barem ja ne.
Samim time po meni je nada manje povezana sa ikakvim vjerovanjem, a više sa priželjkivanjem. Na pitanje je li nada zapravo vjera, rekao bih da ne, no svakako su ti pojmovi povezani i idu zajedno.
Je li to iluzija ljudi?
Ljudske želje jesu subjektivne, samim time nada je subjektivna, pa se može reći da je to produkt ljudske subjektivnosti... No da odgovorim na pitanje, trebao bih znati što je to uopće iluzija, na što se misli ovdje?
Meni je iluzija zapravo subjektivna zbilja koja je unutar objektivne zbilje, no nije istinita, ukratko rečeno samozavaravanje. Istina jest da se ljudi ponekad sa takvim žarom nadaju da jednostavno projiciraju ono čemu se nadaju na zbivanja u sadašnjosti i samim time totalno nerealno percipiraju sadašnjost. Tu se često umiješa i vjera, ljudi jako vjeruju u ono čemu se nadaju i dođe do istog problema. U tom slučaju pričamo o iluziji, no je li ljudska nada iluzija, nije, to je želja i jednostavno kod želja se nemamo šta zavaravati. Iluzija nastaje zbog nade, a hoće li nastati ovisi o osobi i situaciji.
Isto tako može se reći da iluzija vodi do ljudske pasivnosti na sadašnjost.
Prema mojoj definiciji nade, mi ju koristimo gotovo svakodnevno. Želimo kupiti žvake, no nismo sigurni imamo li novaca. Mi se nadamo da imamo novaca pa da kupimo žvake itd...
_________________
_______________
_____________