Objektivnost, taj divan pojam, taj divan cilj shvaćanja stvari...

Svijet u koji živimo se ugrubo može podijeliti na 2 dijela, van nas i unutar nas, objektivnost i subjektivnost. Subjektivnost bi bila ''unutar nas'', to je zapravo projekcija vanjskog svijeta u nama, ''iskrivljena'' slika kakvu vidimo i na temelju koje učimo i zaključujemo.
Objektivnost bi bila ''van nas'', to bi bio sam vanjski svijet onakav kakav jest, nikakvo iskrivljavanje, nikakve projekcije, to je realna slika samog svijeta koji nas okružuje.

Može li čovjek spoznati tu realnu sliku svijeta bez da ju iskrivi, to jest može li čovjek spoznati objektivno stanje stvari? Postoji li objektivnost samog ljudkog ponašanja i karaktera (on je objektivno glup, on je objektivno duhovit...), ili je sve to dio ljudske subjektivnosti? Koja je povezanost objektivnosti i subjektivnosti unutar osobe?

da bi čovjek mogao objektivno doživiti realnost morao bi biti sveznajući pa tako ne možeš reći za nekoga da je objektivno glup na temelju površnih informacija kojima raspolažeš.
ne možemo reći ni da je svemir objektivno velik. mi smo mali pa nam se čini velik, a možda je iz neke druge perspektive mali. uvijek polazimo od sebe.

Ne postoji apsolutna objektivnost jer smo mi subjekti i kao takvi nužno subjektivni. Neke stvari se čine objektivne i dogovorili smo se da ih takvima prihvatimo, no one iz nekog drugog kuta gledanja mogu biti sasvim drugačije. Osim toga, čini se da svaki čovjek, a možda i svako biće stvara oko sebe jedan specifični subjektivni svijet. Objektivnost je dakle jako ograničen pojam (mislim, granice su mu tijesne, ne mislim da je glupa), ali nam je potrebna kako bismo funkcionirali. To bi bilo nešto kao zajednička stvarnost.

Recimo da ljudski rod ima svoju dogovorenu zajedničku stvarnost, ostala živa bića ili neki manje prilagođeni pojedinci sa svojim nekakvim životnim poljima u najširem smislu riječi mogu samo malim dijelom sudjelovati u toj objektivnosti - ovisno o količini preklapanja pojedinačnih polja s tim dogovorenim ili ustanovljenim zajedničkim poljem.

Inače se mogućnošću spoznaje svijeta, Boga i samoga sebe bavi druga najvažnija grana psihologije - gnoseologija.

Sto je uopce Objektivnost? Sto ako kazem da sam ja mjerilo objektivnosti? Tko mi moze proturjeciti? Svatko ima pravo na to ali to je samo njegov subjektivni dozivljaj moje objektivnosti. Dakle, ja jesam mjerilo Objektivnosti. U mom svemiru su stvari tocno onakve kavim ih vidim. Netko vidi drugacije? Njegov problem. Krivo vidi. Hehe Poanta je da je pitanje da li Objektivnost uopce moze biti definirana. Na Objektivnosti bi se temeljio eventualni Bozji sud. Pa da razmislimo. Ako pise (a pise) "Ne ubij" ali netko ubije u samoobrani...sto je to? To su Okolnosti. Kako suditi? Ipak je ubio. Mozda je trebao dopustiti da bude ubijen. Tko to moze znati? Da li bi se mi, kao publika, slozili da se na Pakao osudi hladnokrvnog ubojicu i ubojicu u samoobrani? Tesko. Ali tko nas pita. Mi smo subjektivni. Ne razumjemo Objektivnost.

Tako da se pitam da li Objektivnost uopce postoji tj. sto je to?

Tko to moze znati? Visa Sila eventualno. A sto ce Visoj Sili taj pojam uopce? Mozda joj treba ako postoji Sud. Postoji li? Nemam pojma.

Ljudi su stvarima pripojili nazive, definicije...bez toga bi se tesko sporazumjeli, zar ne? Istodobno smo se time udaljili od istih. Drvo je postalo Drvo. Ptica je Ptica. Kada smo naucili pojam za nesto prestali smo to gledati kao Cudo. Navikli smo.
A sad...sto ce Bogu Objektivnost? Za sto? Za procijenit ili definirat sto tocno? Mozda je njemu nije niti potreban taj pojam. Mozda je potreban samo nama. I onda, mozda, on u realnosti niti ne postoji.

Ja definiram Objektivnost kao pravu stvarnost, i van i unutar naše subjektivnosti. To znači da je neki događaj objektivan po svim svojim mjerilima bez obzira spoznali mi sva ta mjerila ili ne. Objektivno je u nekim slučajevima i subjektivno, recimo objektivan razlog zašto smo nešto učinili, koji nam je bio cilj. Recimo ja sam pošteno kupovao u dućanu jer sam to htio i želio, to su moji objektivni razlozi.

Objektivnosti bi, drugim riječima, bio sinonim za Istinu koja se sastoji od mnogo grana, a Bog bi sudio prema toj Istini ako bi uopće i sudio. Dakle rekao bih da objektivnost postoji, a da je to sama opća Istina. Na pitanje što će Bogu objektivnosti odgovorio bih da On jest objektivnost prema mojim razmišljanjima.

No sada, kakav bi bio odnos objektivnosti unutar naše subjektivnosti?

Da bi nesto bilo ili Objektivno ili Subjektivno mora imati nesto prema cemu se ravna. Nesto uz sto se usporedjuje na neki nacin. Znaci ubojstvo moze biti i dobro i lose u ovisnosti s okolnostima. Okolnosti oblikuju Stvarnost. U nasoj Stvarnosti postoji Dobro i Zlo. A da li to postoji i Visoj Sili? Sto ako je za Visu Silu sve samo Energija ili bivstvovanje? Sto ako je sve, zapravo, dobro radi necega sto mi na ovoj razini ne mozemo spoznati? I sto je onda Istina kod onog ubojstva? Jel to nesto Dobro ili Lose? Ili je samo nesto sto jeste. A onda nema nicega doli postojanja i nema ni Subjektivnosti ni Objektivnosti.

Ako bih uzeo svoju definiciju objektivnosti, rekao bih da je moguće da ubojstvo može biti objektivno i dobro i loše. Istinu ne znamo, ali znamo subjektivnu istinu, to jest ono što mislimo o nekom događaju i kako ga percipiramo.

Pardoncek, ali to nije objektivno nego je to tako. Naravno da moze biti i dobro i lose. Ovisi tko gleda. Ovisi o okolnostima. Ovisi o puno toga. Ali to nije objektivno.

Mislim da i objektivnost i subjektivnost postoje za ovaj svijet koji jeste i na nacin na koji ih ljudi definiraju. To bi znacilo da objektivnost zapravo ne postoji. Samo veca i manja subjektivnost.

A univerzalno gledano ne mozemo znati. Kad ne znamo sto je bit svega.

Daj bar neku svoju površnu definiciju objektivnosti ili bilo šta da znam o čemu pričaš kada spomeneš ''objektivnost''.

Jeap, ti si definrao sebi. Dakle to je tvoja subjektivna definicija objektivnosti koja moze biti potpuno kriva

Hocu reci ovo. Cak ni nesto sto bismo nazvali cinjenicom ne znamo da li mozemo nazvati objektivnim. Primjer: Osoba A ubije osobu B. Cinjenica je da osoba B vise ne dise. Dakle, rekli bismo da je osoba B mrtva. Ali to bi bilo iz naseg kuta shvacanja. Mozda osoba B u tom trenu prolazi iskustvo koje bi se, iz njenog kuta, moglo nazvat novo radjanje. Iz kuta viseg denziteta to bi bila promjena vibracije i td.

Zato sam kazala da objektivnost mozda niti ne postoji ili da se ne moze definirat osim ako se ne zna sam smisao zivota kao takvog (znaci ne samo ljudskog nego opcenito).

Pa ti si se obratila mojoj definiciji objektivnosti, pa sam samo komentirao.

Shvaćam što hoćeš reći i muči me slična stvar. Recimo kako bi ti pokušala argumentirati da je ubijanje iz želje objektivno (na Božjoj razini) loše?

Ono što sam nazvao objektivnim jest istina unutar nas samih, kada mi ne lažemo sami sebe već kažemo istinu svog djelovanja. To sam u principu nazvao objektivnim. Recimo objektivno je da sam napisao ovaj post jer sam htio i jer me zanima što ćeš odgovoriti kao i moja želja za učenjem.

Alpha?

Ne kuzim...misli, stavljas Boga u ulogu ubojice??