Malo je saljivo napisano ali je istina. Zaboga, ako vidim bus koji stoji. Otvoren mu motor. Svi vani cekaju. Vozac vani. Onda mogu sa velikom sigurnoscu reci da taj bus nece krenut u roku minute. I definitivno mogu reci da oni na iducoj stanici uzalud cekaju taj bus...

Jesam...i dalje tvrdim da taj bus nece otici s te stanice tako skoro i stoga mogu reci da (uvjetno govoreci) vidim buducnost onih na iducoj stanici.

Ti pricas o nekim promilima, marginama, krajnostima koje mozemo uzeti u obzir ali su toliko male da su u nekim slucajevima zanemarive. Ako vidim da netko hoda prema rubu rive i da ce upasti u more mogu reci da postoji sansa da ce se desiti cudo i da ce on stati na morsku povrsinu kao da je cvrsta...teoretski, ja ne mogu odbaciti tu mogucnost jer se vec jednom dogodilo sto znaci da je moguce (Isus) ali bih sa velikom sigurnoscu mogla reci da vidim da mu je sudbina da ce se smociti u roku dvije sekunde...

Ako pogledas uvodni post primjetit ces da je sve zapravo uvjetovano i da je pojam 'buducnost' napisana pod navodnim znacima. Ipak obzirom na spoznaju svijeta koju imamo i u svjetlu informacija koje imamo (pokvaren bus) mi na neki nacin mozemo znati tu 'buducnost'...tu valja naglasiti da ne znamo subjektivnu buducnost niti dozivljaj svakog pojedinca, dakle ne znamo kako ce to kasnjenje utjecati na svakog pojedinca ali generalno znamo da ce oni uvidjeti da bus kasni/ne dolazi tek za npr. 20min.

A sto se tice dokaza opet bih kazala da se lovis krajnosti. Busevi imaju rasporede kretanja kao i rute...isto tako ako je bus pokvaren, majstora nema i svi su vani bas me zanima tko bi se kladio u to da ce bus krenuti a tko bi se kladio da nece... Znaci...ti bi se kladio da ce bus krenuti, ha?

Kristalno...

Da, velika je vjerojatnost da taj bus neće krenuti, ali možda ipak hoće... Možda mateor strefi ljude koji čekaju tako da im sigurno budućnost neće biti uzaludno čekanje autobusa .
Neke stvari doista možemo reći da vidimo kao nečiju budućnost. Na neki način i da vidimo što čeka nekog pojedinca, to je i dalje samo dio cijele priče, mi ne znamo kako će ta neka osoba doživjeti to što ju čeka u budućnosti, ne znamo hoće li se dogoditi nešto nenadano tako da ta osoba niti ne primjeti događaj za koji mislimo da ju čeka u budućnosti...

Mi možemo zato utjecati na budućnosti u tom trenu za neku osobu, to je velika moć u našim rukama, ali zato nije česta situacija takve kontrole. A što se vremena tiče, što više vremena u naprijed vidimo pretpostavljenu ''budućnost'', to je naš pogled sve manje vjerojatan.

Znam da si ti postavila uvjet da će se baš to dogoditi, samo ja sam išao malo dalje, malo žurim.

Svejedno ako je pitanje kolko precizno možemo unaprijed vidjeti nečiju ''budućnost''... Ovdje bih se prebacio na naš subjektivni nivo. Rekao bih da smo mi unutar objektivne stvarnosti, ali da živimo unutar subjektivne objektivnosti, to jest mi objektivnost gledamo u ogledalu preko nas samih. Svaki događaj je takav, odraz u zrcalu kojeg mi percipiramo.

Vidjeti budućnost samim time realno ne možemo ako na taj način razmišljamo o našoj postojanosti, no ono što možemo vidjeti jest događaj koji će neki pojedinac zatim percipirati. Sad je pitanje na što se točno misli kada se kaže ''vidjeti budućnost'', jel se to odnosi na objektivan događaj koji će pojedinac percipirati ili mislimo na samu percipiranu stvarnost u kojoj pojedinac živi?

Možemo li nastaviti temu?

Evo drugi primjer. Ako kazem da vidim da cu u skoroj buducnosti tj. upravo Sad udahnuti zrak kako bi to nazvao? Jer teoretski postoji sansa da me prije nego udahnem strefi srcani udar, munja, avion ili nesto sl. i da se to ne dogodi. Ali na kladionici bi za tu okladu omjer bio prilicno jastan...
Hocu reci, da li ti zelis reci da buducnost kao nesto sto je mozda predvidivo uopce ne postoji niti je moguce?

Moje je mišljenje da je budućnost predvidiva, pogotovo što se materijalnih stvari tiče u ovisnosti koliko dobro poznajemo osobu. Evo, pročitaj moj zadnji dulji post, tamo se pitam bi li se budućnost određivala prema materijalnim događajima ili bi se moralo gledati na subjektivnu percepciju samog čovjeka? Možda mi nešto vidimo da će se tom čovjeku desiti što je nama strašno, odmah mislimo na patnju prije vremena, a ispostavi se da je njemu to super što god se dogodilo. Jesmo li u tom slučaju unaprijed vidjeli budućnost jer se tom čovjeku doista desilo ono materijalno što smo pretpostavili, ili nismo pak dobro vidjeli budućnost jer nam se nisu ispunila očekivanja njegovih osjećaja?

Oprosti ali ja nisam rekla da vidim da ce netko radi kasnjenja busa zakasnit na posao i dobit otkaz te u ocaju pocinit samoubojstvo. Samo sam kazala da vidim da ce bus kasnit tj. da nece doci. A ti si kazao kako ja to nikako ne mogu vidjet/znati. Ja mislim da mogu iz razloga koje sam navela. A onda sam to moje postojanje u odredjenom vremenu na odredjenom mjestu, radi cega imam informaciju koju ljudi samo km dalje nemaju, dovela u korelaciju upravo sa tim istim prostorom tj. vremenom i kazala kako je mozda gledanje ili vidjenje buducnosti samo stvar mjesta od kuda gledamo. Ako netko gleda sa jako visokog nebodera moze vidjeti kako dva automobila, vozeci se ulicama koje su okomite jedna na drugu, jure prema istom raskrizju i kako je sudar neminovan. Nitko drugi na samim ulicama niti na raskrizju to nece vidjeti jer mogu gledati samo u jednom smjeru. Ali onaj koji je na pravom mjestu u pravo vrijeme vidi 'dalje'.

Shvaćam, a odgovor na zadnji post?

Alpha, pogledaj moj predzadnji post i reci što misliš, nisi se uopće osvrnula na njega