Imaju li životinje osjećaje. Jesu li tu one da bi nama služile. Vegetarijanstvo, kao životna filozofija o poštovanju živih bića. Ubistvo životinja kako bi se mi prehranili. Tako puno pitanja.

A ni jednog upitnika ??????

Imaju, bar neke od vrsta sigurno imaju.

Sve životinje imaju osjećaje. Pa i mi smo životinje, ili smo bar od njih nastali... Ali nemaju svi pojedinci naše vrste osjećaje...

A ja sam već mislio tu neka švaleracija. Ono spika tko je prava "životinja" i to.

A jeeee sam se zaj....

gali je rođeni novinar. ima senzacionalne naslove

ubojstvo, molit ću lijepo, a ne ubistvo.

naravno da životinje imaju osjećaje. zar nitko od vas nikada nije vidio nasmiješenog psa?

ja nisam vegetarijanac. Ali imam i izroda u familiji.

Sigi...e to je pitanje o kojem bi se dalo diskutirati...

Eto...osobno volim zivotnje...cesto mi se cini i vise od ljudi...tezim vegeterijanskoj prehrani iako se ne drzim uvijek toga (za sada)...voljela bih kada bi ljudi bili fizioloski predodredjeni iskljucivo za biljnu prehranu...ili kad vec nisu da se vecina prehrane bazira na tome...da se tezi tome pa...

Ali da se vratim na pitanje...kad smo kod ubijanja zivotinja...ovo kako se to danas radi je prestrasno sto je upravo jedan od vecih razloga zasto podrzavam vegeterijansku prehranu...da ne spominjem sto rade zivotinjama od kojih se uzima krzno (svojedobno sam dala jedan link na pdf Kucni ljubimci pod nazivom Krzno...oni ih deru zive i kad ih oderu oni su jos uvijek zivi )...sto se tice zivotinja za prehranu...ljudi su prevelika stoka i jedni prema drugima pa kako ih (nas) natjerati da se prema onima koji nas hrane ponasa humanije i s postovanjem?

Ovo drugo pitanje...mislis kao...da li je pas vrijedniji od krave i time ne zasluzuje da ga se pojede? A ne znam...u razlicitim kulturama dobio bi razlicite odgovore...ne znam...bez obzira na kulturu i zivotinju koja ce biti pojedena bilo bi u redu prilaziti tome puno humanije i s puno, puno vise postovanja...ali...

A sad...da li je u redu sto uopce jedemo zivotinje? Ne znam sto je ispravno...da li smo mi zbilja, zbilja tako forimrani da moramo biti svejedi ili je to stvar kulture...?
Grubo gledano na zemlji je prirodno da veca stvar prozdire manju...zivotinje se love medju sobom...i onda dolazi do famoznog pitanja - da li su ljudi zivotinje? Eto, neki smatraju da su ljudi - ljudi, a zivotinje - zivotinje...da smo bolji od 'njih' i da time imamo svako pravo nad njima...ne slazem se s time jer sam nacin prehrane govori da smo jednaki...mislim da smo zajedno u ovome svijetu i da se treba napraviti neki suzivot, vece postovanje drugih zivih bica... Ovo kako se mi ponasamo prema Planetu, ostalim zivim bicima pa i jedni prema drugima je prestrasno i cesto mi se cini da se time srozamo daleko ispod zivotinja (ako uopce postoji takva hijerarhija)...

I sad...da li je u redu jesti meso...mislim da jeste iako u nekoj sto minimalnijoj mjeri (iako bih osobno voljela potpuno prijeci na vegetarijanstvo)...
Da li je u redu tretirati zivotinje na nacin na koji to radimo...mislim da nije...

Ono sto se meni uvijek nekako cinilo kao neki dobar i posten suzivot je nacin zivota i pristupa prirodi americkih indijanaca...dojam koji imam jeste da su zivjeli u velikom skladu s prirodom uz veliko medjusobno postovanje...

Mene uvijek muči to ako životinje smatramo živim bićima i vegetarijanska logika je da ih ne bi smjeli ubijati i jesti, a s druge strane i biljke se smatraju živima, dokazano je da i one reagiraju na podražaju, da npr. rastu bolje ako ih se mazi i pazi, njeguje, zalijeva. Zapravo ako se ide malo dublje i one su žive, samo što ne mogu govoriti, ne mogu se kretati kao mi ljudi i životinje.

Negdje sam pročitala da bi bilo najispravnije jesti samo plodove, jer kad oni dozriju i otpadnu od stabla, slobodno ih ubereš, i time biljci nećeš učiniti ništa nažao. No, možemo opet ići i dublje: plodovi sadrže sjemenke, što za biljke znači novi život, novu biljku, s te strane onda se ni njih ne bi smjelo jesti.

Zaključak: ako malo dublje analiziramo, na kraju nam ne ostaje ništa za jesti

naravno, jer život moraš potkrijepiti životom, sviđalo nam se to ili ne. jer da nije tako mi bi smo bili perpetum mobile. neki kažu da hranu ne bi trebali samo kada bi smo se uveli u savršeno meditativno stanje