još jedan primjer su upravo ovi upisi u srednju školu. čisto
takmičenje, tko ima više bodova ima više šanse upisati ono što želi ili
ono što je in. moj je klinac upisao tehničke crtače i on je zadovoljan
a ja kao roditelj gledam malo drugačije ali ne i neispravno. realna sam
i moja razmišljanj su tipa a gdje će se zaposliti sa tom školom?
nisam razočarana nego želim kao i svaki roditelj najbolje za njega i
upravo iz tog razloga sam ga forsirala da ne kažem pilala u 7. i 8.
razredu da pripazi na ocjene.




e sad opet možemo postaviti pitanje šta je to najbolje? vračamo se na alphu i njeno izlaganje....

moram priznati da mi je jako, jako čudno vidjeti dijete koje u sebi nema ama baš nikakve borbenosti, nikakve želje za napretkom, kojemu je ono što dobije i ono što mu se pokloni (npr. ocjenu) sasvim o.k. čudno mi je kada vidim da netko ne želi još nešto bolje i još nešto više. iako neke filozofije, tj. filozofije nekih religija govore kako je savršeno stanje ono u kojemu nemamo nikakvih želja, u kojem smo zadovoljni s ovim što je sada i ovdje, ne mogu zamisliti vlastiti napredak bez stalne borbe, bez mijena koje uključuju i pobjede i poraze.
što se tiče egzistencijalnih problema vezanih uz natjecateljski duh na radnom mjestu....oduvijek mi je vatricu u srcu potpirivala upravo ta nekakva natjecateljska atmosfera, što su zadaci bili teži i kompliciraniji, ja sam više uživala. možda jest malo oholo, ali uvijek sam nastupala s mišlju da sam najbolja....ali nikada se egoistično niti bahato nisam postavljala prema drugim ljudima.
i porazi, koji jesu malo boljeli, samo su me naučili da cijenim "protivnika" i da ponešto i naučim...ne samo o njemu, nego i o ljudima općenito jer ljudi se natječu na različite načine, varijacije su na temu mnogobrojne.

što se tiče djece koja ne mogu biti najbolja, nego prosječna u manje više svim stvarima...mislim da je i to krivi pristup osobi. u svima nama leži potencijal za nešto čime se možemo usrećiti, što nas može ispuniti zadovoljstvom. na roditelju je da se djetetom bavi 24 sata dnevno kako bi ga na vrijeme usmjerio prema onim aktivnostima u kojima on, u okružju ravnopravne konkurencije, može i napredovati.
nemamo svi iste mogućnosti, niti smo svi u svemu jednako dobri, no i dobro je da je tome tako.

gali, tako bit ti htjela nešto pametno odgovoriti, ali napila sam se ko majka, pa ono