Istina je jednostavna. I svevremenska. Ne poznaje ograničenja u vremenu i prostoru. Ako ne živiš život onako kako bi trebao kako bi doživio njegov istinski smisao i puninu, onda je već sve došlo na svoje. Ili ako je obrnuta situacija. sve se svodi na naš slobodan izbor; prihvačanje Boga ili udaljavanje od Njega. Prihvačanje punine života ili udaljavanje od nje, od samog smisla.
Kad dođeš do određenih duhovnih spoznaja, onda ti sve postane jednostavno. svaka riječ, u Bibliji primjerice, ti dobije neko novo značenje, vidiš je u novom svjelu, iz druge perspektive.
Život je lijep i jednostavan, pun smisla koji je u svakodnevnim pozitivnim sitnicama. Samo su ljudi udaljivši se od Boga izgubili neke odgovore na neka pitanja, koji su nam odavno dati i zapisani u našu iskonsku bit, traže smisao koji je u biti skriven u njima.

Ne postoji univerzalna definicija smisla života niti se sam smisao života uopće može definirati, jer on povlači za sobom pitanja tko smo mi i zašto postojimo.

Ljudska spoznaja je ograničena i na navedena pitanja nitko ne zna pouzdani odgovor pa možemo samo nagadjati.

Ako pokušamo definirati smisao života sa aspekta vjernika, to onda otvara čitav niz pitanja o kojima bi se moglo raspravljati, jer sama vjera podrazumijeva osoban odnos nekog pojedinca i višeg bića u koje vjeruje.
Biti vjernik u pravom smislu riječi znači vjeru živjeti, a ne koristiti je samo kao sredstvo za postizanje nekog svog cilja, nagrade za dobro ponašanje tijekom života, usputnu stanicu izmedju balansiranja dviju krajnosti.
Zato, pitanje same vjere i pronalaženja smisla u vjeri zahtijeva malo dublje promišljanje i analize.

Ipak, neovisno o tome smatramo li se ateistima, vjernicima ili nečim trećim, svi tragamo za "smislom života" i pitamo se gdje da ga nadjemo.

Vjerujem da je smisao života u samom življenju i njegovu osmišljavanju, iako to zvuči paradoksalno.
Svatko od nas neminovno mora pronaći svoj životni put i pritom ga prolazeći osmisliti i obogatiti.
Na tom putu, neizbježni su zastoji, kamenje, trnje i nasuprot tome zelene prohodne staze, pune života, mirisa i boja, kako o tome metaforički pišu pjesnički velikani.

Sva ta iskustva čine mozaik našeg cjelokupnog života koji moramo osmisliti i rasporediti najbolje što možemo, istodobno prihvaćajući puninu iskustava, onih pozitivnih i negativnih.

Svaki taj događaj koji svakodnevno obilježava naš život na različite načine, ima svoj smisao i razlog, ali samo ako mi to pravovremeno uvidimo i dopustimo.

Mislim da smisao života nije zadovoljenje "modela" koje nam nameće društvo niti u ostvarenju gigantskih ciljeva, koji često mogu biti satkani od površnih vrijednosti, već promišljanje i osluškivanje vlastitih potreba i onoga što nas čini sretnima.
Istinska sreća nikad ne može ići na uštrb drugoga.

To su najčešće male životne radosti koje nam donosi svaki dan, lijepa riječ, društvo osoba koje su nam bitne, rosa na zelenoj travki...
Zapravo sve ono što tako često uzimamo zdravo za gotovo.
Umjesto da se svakodnevno borimo obogatiti život tim malim stvarima koje život znače, neprestano tragamo za nekim "višim" životnim smislom i bezuspješno pokušavamo analizirati smisao postojanja cijelog čovječanstva i nas samih, ono na što nikad nećemo moći pronaći odgovor, iako stalno postavljamo pitanja.

Možda je smisao samog života u tome što postojimo i imamo mogućnost svakodnevno obogaćivati naš život, pronalaziti naoko "minorni" smisao, živeći život svaki dan, a ne odgađajući ga za "bolja vremena".

Naposljetku, vrlo često se događa da tragajući za velikim životnim smislom, koji nam predstoji u budućnosti, ne živimo svakodnevni vlastiti život niti ga osmišljavamo.
Vegetiramo i preživljavamo život, a onda shvatimo da je smisao života, sadržan u onim malim svakodnevnim stvarima, koje nismo pravovremeno dovoljno cijenili.
Bile su cijelo vrijeme oko nas, a mi ih nismo opažali niti im davali smisao.

Nakon cjelokupnog razglabanja o smislu života, znam samo jedno, kao što Sokrat reče, da ništa o njemu ne znam.

Smisao zivota:

Use,nase i podase....