Duša, nematerijalne su i ne utiču direktno na materijalne stvari... *

Meni se čini da su misli također vremenski linearne, da mi razmišljamo linearno, a zatim nastaju sjećanja na temelju toga. A slično je i sa iskustvom, čini mi se da je svako iskustvo steknuto na linearan način, pa je i ono samo linearno, dakle kao i naše znanje zapravo.

Što se tiče Svemira, opet bih, ako prihvatimo Big Bang teoriju, zaključila postojanje cikličnosti. Prasak singulariteta, širenje, pojava crnih rupa koje će se početi međusobno sažimati dok poslednja ne usisa samu sebe i ponovo nastaje singularitet i opet sve u krug... To, naravno, ako je teorija BB tačna... Razmišljala sam o tome, ali sam mislila ne zalaziti u tu polemiku... Nisam sigurna da za sve znamo kada je nastalo...

Ideje nisu uvek linearne... Koliko puta razmišljaš o nečemu, pa se vratiš u prošlost i evociraš neki događaj, pa pomisliš šta bi bilo da si krenuo drugim putem, ali ne, nisi, već si... a nekad je... ali sada... dok pre samo... a ubudeće... itd. *

@zvezda ne bi li možda bolje bilo riječi da je vrijeme linearno unutar cikličkih događaja?

I samim ciklickim dogadjajima se moze pripisati linearnost zbivanja.

Ako je nešto cikličko, onda je razumno pretpostaviti da se nešto točno ponavlja onako kako je i prije bilo, zar ne?
Recimo, kad bi na krugu imala točke, označi ih s 0, 45, 90, 135, 180, 225, 270, 315; tada bi imalo smislo reći da su one cikličke. To je zato što bi nakon 315 opet došla u 0 i tako stalno.
Međutim, toga nema u prirodi. Jer doista, kad je ikoji sustav bio doista posve cikličan? Nikad. Čak i u orbitama planeta postoje fluktuacije, uvijek se planet pomalo približava ili udaljava od Sunca, elipsa je samo aproksimacija. Slično, godišnja doba, iako se izmijenjuju ciklički, svaki put su malo drugačija. Kruga nema.
Dakle, unutar jednog perioda, nazovimo ga ciklus, recimo našeg Svemira, vrijeme teče u jednom smjeru, jer nikad nećemo imati ništa isto ovakvom stanju kakvo je sad.
Točnija aproksimacija od ciklusa je spirala male zakrivljenost i promijenljivog smjera. Nikad se događaj unutar spirale neće ponoviti, ali će često biti sličan već viđenom.
Zato smatram da Vrijeme na spirali teče samo u jednom smjeru, nazvat ću to linearno, a da stabilnost samog spiralnog gibanja ovisi o vanjskim faktorima onkraj vremena.
Eto, tako ja mislim.

Ja mislim da je vrijeme linija koja ima cikličke događaje unutar sebe, a koja se stalno produžuje. Evo ideje:



Bemu MoW, prestigao si me

Neki kažu da se i cijeli Svemir (prostorvrijeme) širi u obliku spirale, a ne od nekog centra.

Jest, ima veze sa rotacijom tijela u 4D prostoru. Napišem kasnije o tome.

Ne znam kako da to intuitivno pojasnim, jednostavno treba znati podosta stvari da bi se shvatilo zašto bi se svemir širio kao spirala. Evo ovdje nekog uvoda.

LINK

Dakle u čemu je 'fora' sa rotacijom? U 2D prostoru 2D tijelo tijekom rotacije izmjenjuje po 2 koordinate svojih točaka, to jest 2 jedinična vektora mijenjaju smjer. Kod 3D slučaja, tijelo rotira oko neke osi. 2 se vektora mijenjaju tijekom rotacije, a jedan je onda viška i on je zapravo os rotacije tog tijela. U 4D imamo čak 2 vektora viška. Ta 2 vektora čine ravninu i zato se 4D tijelo ne rotira oko osi rotacije, već oko ravnine rotacije.

Recimo ovo je jedna 3D kocka iz 4D kocke koja rotira. Izgleda kao da se vrti oko neke ravnine.



Stoga, ako svemir zamišljamo kao 4D šireće tijelo koje ima neki moment vrtnje, tada bi se on širio kao spirala u svim smjerovima, a pritom bi unutarnji prostor ulazio sam u sebe gledano sa naše 3D perspektive, pa samim time ne bi bilo definirano središte svemira. Zašto i kako bi prostor ulazio sam u sebe?
Primjer je jednostavno zamisliti rotaciju 3D kocke. Kada ju promatramo, u određenim trenutcima nam se čini da se dalja stranica nalazi 'unutar' ove bliže. Mislim na ovu situaciju:



Ako bismo mi bili dvodimenzionalna bića, mi ne bi mogli zamisliti da je ta unutarnja stranica zapravo dalje u prostoru i da nije unutar prve stranice (kvadrat u kvadratu).

Ako bi svemir bio 4D tijelo, tada bi se 3D komponente prostora mogle provlačiti ''jedna kroz drugu'', a da mi to pritom niti ne vidimo jer nam je sve 'normalno', a niti nam nije intuitivno shvatljivo kako bi to izgledalo. Odatle mišljenje da se svemir zapravo širi sam u sebe.

Evo i primjer Kleinove boce:



Cilj je zapravo da se omogući mimoilaženje 'grla' boce i 'tijela' boce tako da imamo jednosmjerno usmjeren prostor. Dakle to bi bila boca koja nema otvora prema van. U 3D to nije moguće izvesti, ali u 4D jest. Na taj način bi se i 3D prostor u 4D mogao mimoići sa susjednim prostorima bez da jedan uđe u drugi.

Jbg, jako je komplicirano za objasniti sve to. + tu je bitna uloga svjetlosti kao komponente 3D prostra unutar 4D ljuske, + ovo nije tema za to
Negdje drugdje bi se trebala opisati ta teorija, a u to bi ulazilo i detaljnije pojašnjenje 4D dimenzije za intuitivno shvaćanje, objašnjenje svinuća prostora, geodezika i svjetlosti. U biti geodezike i svinuće sam već opisivao, ovdje.

Da li se protok vremena moze zaustaviti? Neki od najpoznatijih
svjetskih mistika na ovo bi pitanje sigurno dali pozitivan odgovor. Angelus
Silesius, pjesnik i filozof iz sestog stoljeca, mislio je da se protok vremena
moze zaustaviti mentalnim mocima, sto je iskazao i stihovima:
"Vrijeme
sami stvarate,
njegov sat otkucava u vasim glavama.
U trenutku kada
zaustavite misao,
vrijeme se isto zaustavlja i umire."

Slazem se sa ovom konstatacijom jer mojim nestankom tj. smrcu vrijem a takodje i sve ostalo staje crnina,nistavilo
duboko i beskrajno.
Sve ostalo je filozofiranje(kako mrzim ovu rijec).

Ovo se odnosi na jedinku ali i buducnost cijelokupnog covjecanstva ce jednog lijepog dana,godine gospodnje xxxx
dozivjeti kraj vremena,fokusiram se na nasu planetu...
Kraj vremena,kraj reinkarnacija,kraj karmi i ostalih
nedovoljno definisanih pojmova...

A taj kraj ce sasvim izvjesno izgledati ovako:

@omega fascinantno objašnjenje, i zapravo vrlo jasno u svojoj neobičnosti.
Pravo je pitanje što omogućava takvu gradnju Svemira samog u sebe, što definira taj oblik? Kako se tu uklapaju tamna materija i tamna energija?

@fantom iako cijenim tvoje mišljenje, mislim da se radi previše o homo/terra-centričnom pogledu na vrijeme. Vrijeme je postojalo i prije čovjeka i postojat će i poslije čovjeka. Vrijeme ne prestaje kad je čovjek u nesvjesti ili kad umre.
Mogućnost zamrzavanja misli nam omogućava da zapamtimo određeni vremenski trenutak, ne da zaustavimo vrijeme.
Ne možeš zaustaviti vrijeme dok si u prostor-vremenu. Možeš samo ako izađeš izvan njega, na ovaj ili onaj način.
Isto tako kažeš kraj karmi... rečeno je da karma i inkarnacije djeluju neovisno o prostoru, tako da se sele s tobom i na druge planete i u druge Svemire.