Hvala

A pitanja... Ukratko rečeno, ne znam baš odgovoriti

Pokušavam već dugo vremena intuitivno zamisliti proces širenja svemira samog u sebe. Dosad eventualno tome dajem šansu samo ako je svemir višedimenzionalno tijelo. Dakle ako imamo savršeno mirujuće višedimenzionalno tijelo koje se počne širiti, tada se prostor nižeg broja dimenzija unutar tog tijela međusobno isprepliće i popunjuje prostor. Problem je u tome što ne znam je li to isti slučaj kada ima ili nema rotacije. Kada je ne bi bilo, tada bi se možda svemir jednostavno širio u svim dimenzijama i u svim smjerovima od točke eksplozije. Drugim riječima, definirano bi bilo središte svemira. Možda i jest gledano sa neke više dimenzije...

Ja gledam na to preko rotacije, unutar svemira tijela imaju rotaciju, tako mislim da imaju i sami nižedimenzijalni prostori te se onda provlače jedan pokraj drugog i nadopunjuju prostor. Višedimenzionalni prostori su okruženi i definirani nižedimenzionalnim prostorima. Recimo primjer kocke je dobar. Kocka je 3D tijelo, a okruženo je i definirano sa 6 kvadrata u posebnom odnosu. 4D kocka je definirana i okružena sa 8 3D kocaka (to su njene stranice), a svaka od tih kocaka je definirana i okružena sa 6 kvadrata... I onda kada imamo rotaciju takvog tijela, dođe do međusobnom miješanja i ispunjavanja prostora, a kako smo mi 3D bića, tada mi to miješanje ne vidimo (jer i svjetlost je 3D komponenta).

Dakle rekao bih da oblik svemira, kao i svakog tijela, definiraju nižedimenzionalni prostori koji su ujedno dio njega. A koji je to oblik, nemam pojma, no ako se uzme u obzir neka lijepa rotacija uz poveći broj dimenzija, tada bih rekao da sve teži u neki oblik hipersfere, koja bi ujedno mogla biti i neki mega-svemir, a naš svemir kao nižedimenzionalna sfera unutar nje.

Tamna tvar i tamna materija, jednostavno, poput energije, su svojstva svemira kojeg vidimo i kojeg proučavamo. One se tu uklapaju kao i sve stvari koje zasad znamo i vidimo, ali problem je što to još nismo istražili do kraja.

Što se tiče nepostojanosti vremena tijekom nepostojanosti živih bića, ta teorija je veoma popularna i ima svojih objašnjenja. Tu teoriju donekle razumijem, ali zbilja moram razmisliti kako da ideju pretočim u riječi jer je dosta 'zmotano'

Ovo mi je zanimljivo kad kažeš da oblik svemira definiraju nižedimenzionalni prostori, odnosno da to vrijedi i za svako tijelo.
Dakle, uzmimo recimo kocku, 3D tijelo građeno od 6 kvadrata na način da se svaki kvadrat dira s četiri okolna kvadrata na jednom bridu. Kao elemente simetrije kocka posjeduje tri medusobno
okomite tetragire, cetiri trigire, sest digira te devet ravnina simetrije (digira je os koja označava, da nakon što zarotiraš objekt za 180 stupnjeva, da dobiješ isti izgled, trigira za 120 stupnjeva a tetragira za 90 stupnjeva).
E sad, kocka ne bi bila kocka da ti kvadrati, kroz koje na razne načine prolaze osi i ravnine simetrije, ne stoje u ravninama koje su okomite jedna na drugu (osim dva suprotna kvadrata koji stoje u paralelnim ravninama).

Pitanje je, ako likovi koji nisu u istoj ravnini tvore tijelo, a da to oni niti ne znaju, na koji način bi rotirao 4D objekt, hiperkocka, budući da svaka od gradivnih kocaka može rotirati na bezbroj načina, ali i na 3+4+6 = 13 simetričnih načina?

Ja si recimo mislim da mora postojati interna simetrija u tim rotacijama i to takva koja će minimizirati ukupnu energiju gibanja Svemira. Po tome, Svemir bi se gibao na točno određen način, a vrijeme, koje je posljedica te rotacije, odvijalo bi se linearno.
Mislim da je upravo spiralni način gibanja vidljiv u 3D posljedica ukupnog spiralnog gibanja u 4D prostoru.

@omega i MoW zanimljivo no krenuli ste od pretpostavke da je taj 4 Dsvemir kockast, no što ako je njegov oblik više sličan 4 D kugli, čime bi ona bila okružena, nekim 3D kuglama. No zašto bi tužno vrijeme moralo proizlaziti iz tih rotacija. Može postojati 4D tijelo bez vremena kao što može postojati i 3D tijelo bez i sa vremenom (naš svemir je sa vremenom)


Moram priznati da me malo zbunjuje ovo razmišljanje u 4D, ipak smo mi u 3D svemiru i nikad nismo niti vidjeli ili na drugi način percipirali bilo što iz 4D svijeta. Još je to teže nacrtati u 2D. Naravno to ne znači da doista naš Svemir nije jedna ogromna 4D kugla.

Eh uopće ne mogu komentirati tvoj post jer je za mene i 4D prostor prava apstrakcija koja pruža toliko mogućnosti da ih ja ne mogu sve niti zamisliti, a ti govoriš od 11D ili 27D prostoru. Jedino što te mogu pitati gdje si to sve naučio, ako su ti godine u profilu točne onda si ili završio srednju školu ili prvu godinu faksa, no čini mi se da je tvoje znanje matematike i fizike daleko od toga. Naravno ne moraš odgovoriti ako ne želiš

Jedino se mogu složiti da nema rotacije bez vremena, to kužim

To sam samo spomenuo kao informaciju dokle vrijedi stabilnost djelovanja sila na temelju matematičkog modela višedimenzionalnosti.

Što se tiče samog razumijevanja 4D, to je nešto za višu sferu shvaćanja koju nemamo s ovakvim mozgom. Pa čak i 3D shvaćamo samo iskustvom. Pričanje o 4D... to je kao da čovjek koji nikad nije vidio more priča kako je ploviti oceanom na jedrilici. No ipak postoji intuitivno shvaćanje matematičkog modela, samo treba malo uspoređivati s onim što znamo, barem ja to tako radim.

Najjednostavnije je ovako, barem meni: Imamo iskustvo s 3D, što je dalje, to je prividno manje, dakle kvadrat kojemu je jedna stranica dalje od nas, a druga nam je bliže, više ga ne vidimo kao kvadrat, već se ''deformirao''. Sad jednostavno treba zamisliti da postoji još jedna dubina u prostoru gdje kocka izgleda dodatno deformirano jer su joj stranice uronjene u tu dodatnu dubinu.

Godine u profilu su mi točne, a trenutno sam završio prvu godinu faksa, to jest sad ću upisati drugu godinu. Ove stvari sam počeo učiti prije 2 godine preko wikipedije i foruma. Nisam se toliko bavio matematikom koliko intuitivnim shvaćanjem ovakvih stvari. A što se same matematičke teorije tiče, to sam pokušao, ali jednostavno za računanje koordinata 4D kocke treba neki... ne znam ni sam kako se zove, hiperkosinus, dupli kosinus, šta ja znam, ali znam da nisam uspio sa običnim napraviti račun za koordinate točaka projicirane hiperkocke u 3D prostor, pa onda to na papir

Jednostavno za takve stvari treba 3D max ili drugi 3D program, jer ipak, ovisno o stanju rotacije, neki vrhovi se mogu preklapati.

Svaka čast dobro si ti to svladao samo preko foruma i wikipedije.

E sad kada uspoređuješ kvadrat i kocku, pa onda 3D kocku sa 4D kockom, nemoj zaboraviti da kocka ima beskonačno puno kvadrata, nije samo onaj ispred i onaj iza, to su samo stranice, ali unutar kocke može stati beskonačno puto kvadrata jer oni nemaju debljinu, jednako tako i 4D kocka ima beskonačno puno 3D kocaka samo što je omeđena sa određenim brojem 3D kocaka (sa koliko to ćeš mi ti reći ali unutar nje ih može stati beskonačno puno.

Hvala

Jest, samo sada ono što je bitno jest sam oblik prostora. Međutim postoji jedna razlika odnosa kvadrat-kocka i kocka-hiperkocka. Bazna kocka o kojoj pričamo je šuplja, tvore ju kvadrati, a unutra je šuplja. Hiperkocka s obzirom na kocke nije šuplja, ona je cijela ispunjena kockama, a kocke su te koje su pak šuplje s obzirom na odnos s kvadratima.

Teorija je osnovana isključivo na našem 3D iskustvu, kao i našim ograničenim poimanjima svemira. Jedno je što vidimo i što intuitivno zaključujemo na temelju toga, a drugo je što pretpostavljamo. Pretpostavke doista nemaju granice, možemo reći da je cijeli naš svemir samo špekula u nečijoj vrečici, no postavlja se pitanje koliko je zapravo ''realna'' ta pretpostavka.
Ima li materija svijest ili ne, nemamo pojma, no iskustvo govori nešto, a to je da ormar nema osjećaje niti misli. Je li doista tako, ne možemo znati, ali znam da ako tresnem ormar, da se ne buni, ne na nama vidljiv način . Pojam svijesti je isto tako subjektivan, a vjerojatno ovisi i o samom razvoju određenog bića. Možda mi nekim bićima nismo svjesni, možda smo mi za neka bića kao žohari za nas, veoma primitivni i ograničeni.

Je li lakše pretpostaviti da je sve svjesno? Ne znam, meni osobno nije jer ne smatram da je kamen svjestan jer mi se ne slaže sa mojim poimanjem svjesnoga, ali ako pretpostavimo da je Bog sveprisutan, da svugdje postoji dio njegove energije, onda bi i kamen na neki način bio svjestan, teoretski. No opet, ako pretpostavimo da i jest tako i da je kamen svjestan sam sebe i okoline, opet se postavlja pitanje što bi bilo da ni te svijesti nema, kada doista ne bi bilo nikoga da definira i da značenje vremenu. Ipak vrijeme je povezano uz neki proces sa trajanjem, a ne uz instant događaje.

Omega, ono što želim reći, znam da ti je teško do zamisliti, to je da nisu živa bića jedina svjesna, a pogotovo, nije samo čovjek svjestan onoga čega smo svi dio.
Ono što nas ljude čini svjesnima svijeta oko nas su naša osjetila, nije li tako? Ako nemamo osjetila, onda nismo svjesni svijeta oko sebe. Međutim, još uvijek možemo živjeti. Uzmi primjerice gluhonijemu osobu koja je i oslijepila. Sa svijetom može komunicirati samo dodirom, to je njezina "veza" prema svijetu. Da li ona osjeća da vrijeme protječe? Itekako, sama materija koja ju gradi to osjeća, ona se malo po malo degradira i raspada.

Ono što hoću reći to je da osoba ne mora uopće biti svjesna vremena, a da ono na nju djeluje. Dakle, vrijeme je svojstvo ovog Svemira, ne možeš mu pobjeći dok si tu.
Kamen je isto tako povezan s vremenom, naime, i kamen kao i čovjek ima svoj rok trajanja, samo je on mnogo duži (nije ako ga razbiješ ).
Smatram da je sve svjesno svojeg bivstvovanja, samo na način na koji mi ljudi ne možemo razumijeti.
Čak i kada ništa u svemiru ne bi postojalo, kad bi postojao sam vakuum, vrijeme bi i dalje postojalo. Svemir bi i dalje bio svjestan.
Tek ako bi se samo tkivo univerazuma savilo i vratilo nazad u točku, ne bi više postojala svijest o vremenu osim u toj točki.
Eto, tako ja na to gledam.